Težak put zbog uhljeba

Poznanica je trebala 2,5 godine da su njezina djeca dobila domovnice. Kad je prvi put došla u hrvatsko veleposlanstvo u Sydneyu djelatnik je nju arogantno pitao sto je uopće došla. Ostala je u šoku zbog “ljubaznog” gospodina koji je očito uhljeb i koji ne bi trebao čuvati ni svinje.

Sve se pokrenulo kad je slučajno susrela djelatnicu koja je bila profesionalna i koja je doista željela pomoći. Papire je sredila iz inata i dakako, da je svaki put morala voziti satima, da bi došla do veleposlanstva jer su u Australiji udaljenosti velike.

Drugi poznanik je pokusao srediti djeci državljanstvo i putovnice u Berlinu. Djelatnici veleposlanstva su tvrdili, da zahtjev mora predati u Zagrebu. Kad je saznao njihova imena žalio se u MVP u Zagrebu gdje su mu rekli, da je to dužnost veleposlanstva i da će oni to riješiti. Nakon toga nije bilo više problema i sve je obavio u Berlinu.

Da ne bi pljuvali samo po Hrvatima, mi smo imali neugodno iskustvo s djelatnicom u australskom veleposlanstvu u Zagrebu ali smo to uspjeli riješiti s upozorenjem, da ćemo se žaliti u Camberri.

Sve bi se promijenilo kad bi postojala unutrašnja kontrola gdje bi se mi, stranke, mogli žaliti. Oni su plaćeni našim novcem da bi nam pomogli jer je to njihova dužnost.

Nemojte dozvoliti, da vas otpuše već naučite svoja prava i ne popuštajte. Svaki put pitajte s kim razgovarate jer su vam se dužni predstaviti. Ako ne dobijete to sto trebate šaljite e-mail, zovite i recite da ste razgovarati s X Y i da vam je rekao/la to i to i pitajte mogu li vam oni pomoći kad već X Y nije.

Nisu svi državni službenici isti!

Otežavanje izdavanja putovnica Hrvatima iz inozemstva nije slučajno već namjerno jer zaposlenici MVP Hrvatske su ljubitelji juge i Tita.