Iseljeništvo i slanje deviza u domovinu po svim osnovama je oduvijek igralo ogromnu ulogu u prihodima proračuna Hrvatske, njenom funkcioniranju, pa i opstanku, financiranju obrazovanja, kulture, pa posredno i zdravstvenog i mirovinskog, a toliko malo prava ima u našem društvu. Tko ih to zastupa u Saboru? Niti im imena ne znamo. Opet dolazimo do uloge komunista i njihove djece u hrvatskom društvu koji im uze gotovo sva prava, koja nas ponovno i ponovno tjera na razmišljanje o POTREBI NOVOG IZBORNOG ZAKONA, koji mora mnoge nepravde ispraviti.
Tipično je ovo vrijeme Plenkovićeve, ranije Milanovićeve vlasti, isto kao nekada Titove da šalje (motivira na svaki način pa i paradoksalno “svim mogućim nepravdama”) mase Hrvata na odlazak u iseljeništvo, na napuštanje svoje rodne grude i da na taj način osigurava redovito funkcioniranje države. Jedna je to komunistička škola koja brine samo o sebi i svojima u državnoj birokraciji.
S druge strane jadna je država koja svoju budućnost ne temelji na razvoju svog gospodarstva i poduzetništva, koji moraju biti kotač zamašnjak hrvatskog društva, koje mora osigurati svim svojim državljanima ugodan život i dobar standard življenja. A toliko se malo radi na ispomoći tom gospodarstvu i poduzetništvu, na strukturnim reformama, na stvaranju pogodnog okruženja za te djelatnosti, na efikasnijem sudstvu, birokraciji, povoljnijem bankarstvu i financiranju, na pravednijoj kadrovskoj politici…
