Iseljeništvo i slanje deviza u domovinu po svim osnovama je oduvijek igralo ogromnu ulogu u prihodima proračuna Hrvatske, njenom funkcioniranju, pa i opstanku, financiranju obrazovanja, kulture, pa posredno i zdravstvenog i mirovinskog, a toliko malo prava ima u našem društvu. Tko ih to zastupa u Saboru? Niti im imena ne znamo. Opet dolazimo do uloge komunista i njihove djece u hrvatskom društvu koji im uze gotovo sva prava, koja nas ponovno i ponovno tjera na razmišljanje o POTREBI NOVOG IZBORNOG ZAKONA, koji mora mnoge nepravde ispraviti.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
Tipično je ovo vrijeme Plenkovićeve, ranije Milanovićeve vlasti, isto kao nekada Titove da šalje (motivira na svaki način pa i paradoksalno “svim mogućim nepravdama”) mase Hrvata na odlazak u iseljeništvo, na napuštanje svoje rodne grude i da na taj način osigurava redovito funkcioniranje države. Jedna je to komunistička škola koja brine samo o sebi i svojima u državnoj birokraciji.
S druge strane jadna je država koja svoju budućnost ne temelji na razvoju svog gospodarstva i poduzetništva, koji moraju biti kotač zamašnjak hrvatskog društva, koje mora osigurati svim svojim državljanima ugodan život i dobar standard življenja. A toliko se malo radi na ispomoći tom gospodarstvu i poduzetništvu, na strukturnim reformama, na stvaranju pogodnog okruženja za te djelatnosti, na efikasnijem sudstvu, birokraciji, povoljnijem bankarstvu i financiranju, na pravednijoj kadrovskoj politici…
