Vazda tako: malo, a glupo

Zagreb je okupiran 8. svibnja 1945. godine, ulaskom srpskih i crnogorskih brigada u prazan grad. To sigurno znam jer imam knjigu koju mi je Tuđman poklonio kao sudioniku i pobjedniku na prvim slobodnim izborima. Na naslovnici knjige su Koča Popović i Peko Dapčević na čelu neprijateljskih brigada, na vranim i bijelim konjima, na Trgu bana Jelačića. Ne znam zašto mi je Tuđman poklonio tu knjigu sa tom naslovnicom. Vjerojatno nostalgija! A moguće i opomena – Ako ne znaš što je bilo… otiđi u Macelj i na Jazovku…
Hajdaš i Dončić možda i ne znaju gdje su ta mjesta. Oni znaju samo za Kumrovec, besplatne stanove, besplatna ljetovanja, besplatna zimovanja i svinjske polovice. Pa bi opet! Nema više! Prošla baka sa kolačima. ostale su samo Jazovka, maceljske šume, neotkrivena grobišta, preorana groblja i grobovi. A Hajdaš i Dončić bi opet!

Hajdaš i Dončić vazda tako: malo, a glupo.

I onda će prvi oni vikati: “Ne vraćajte nas u ’45.”

Zaželjeli ste [izabrali (ne)činjenjem], poslušajte!