Kardinal Josip Bozanić održao je uvodnu riječ na otvorenju 61. teološko-pastoralnog tjedna, koji se održao 26. – 27. siječnja u Zagrebu. Tu je on između ostalog rekao sljedeće:
“Život nas ne vraća natrag. Poslije pandemije koronavirusa i razaranja što su ih prouzročili potresi, nećemo moći vratiti i obnoviti prošlost, nego hrabro i s pouzdanjem u Boga prihvatiti izazov sadašnjeg vremena, koji nam otvara novost budućnosti. Ovdje želim spomenuti i pitanje migracije. Papa Franjo kaže: »Migracija će činiti ishodišni elemenat budućnosti svijeta« (Fratelli tutti, 40), te »da su pojedinac i narod plodonosni i produktivni samo ako znaju kreativno integrirati svoju otvorenost prema drugima unutar sebe samih« (Isto, 41).
Hrvatska je pogranična zemlja Europske unije, stoga je neprestano pozvana inzistirati i pomagati da to pitanje hitno, solidarno i zajedno rješava čitava Europska unija. Papa Franjo ovako potiče Europu: »Potpomognuta svojom velikom kulturnom i vjerskom baštinom, ima oruđa kojima može braniti središnju ulogu osobe i pronaći ispravnu ravnotežu u svojoj dvostrukoj moralnoj dužnosti s jedne strane štititi prava građana, a s druge zajamčiti pomoć i prihvat migranata« (Fratelli tutti, 40).”
Što bi točno trebalo značiti ovo uvezivanje “novosti budućnosti”, “pandemije koronavirusa” i migracija kao “ishodišnog elementa budućnosti svijeta”? Znamo li to?
