Kardinal Josip Bozanić održao je uvodnu riječ na otvorenju 61. teološko-pastoralnog tjedna, koji se održao 26. – 27. siječnja u Zagrebu. Tu je on između ostalog rekao sljedeće:
“Život nas ne vraća natrag. Poslije pandemije koronavirusa i razaranja što su ih prouzročili potresi, nećemo moći vratiti i obnoviti prošlost, nego hrabro i s pouzdanjem u Boga prihvatiti izazov sadašnjeg vremena, koji nam otvara novost budućnosti. Ovdje želim spomenuti i pitanje migracije. Papa Franjo kaže: »Migracija će činiti ishodišni elemenat budućnosti svijeta« (Fratelli tutti, 40), te »da su pojedinac i narod plodonosni i produktivni samo ako znaju kreativno integrirati svoju otvorenost prema drugima unutar sebe samih« (Isto, 41).
Tekst se nastavlja ispod oglasa
Hrvatska je pogranična zemlja Europske unije, stoga je neprestano pozvana inzistirati i pomagati da to pitanje hitno, solidarno i zajedno rješava čitava Europska unija. Papa Franjo ovako potiče Europu: »Potpomognuta svojom velikom kulturnom i vjerskom baštinom, ima oruđa kojima može braniti središnju ulogu osobe i pronaći ispravnu ravnotežu u svojoj dvostrukoj moralnoj dužnosti s jedne strane štititi prava građana, a s druge zajamčiti pomoć i prihvat migranata« (Fratelli tutti, 40).”
Što bi točno trebalo značiti ovo uvezivanje “novosti budućnosti”, “pandemije koronavirusa” i migracija kao “ishodišnog elementa budućnosti svijeta”? Znamo li to?
