Crtica broj jedan: Pošta ne radi u subotu?! Da, neradni je dan. Ček, zašto?! Crtica broj dva: Tjedan dana drvite o Vukovaru, dosta više. Crtica broj tri: Novosti su zanijemile.
Iza nas je još jedna Kolona sjećanja. Rekordna, kažu. 150 tisuća živih za tisuće i tisuće mrtvih. Dok policija traži onih par koje su ulovili na snimkama da dižu desnicu u zrak uzvikuju da su za dom spremni, osvrnut ću se na nekoliko detalja koji su mi upali u oko.
Što je u subotu?
Scena broj jedan zbila se u jednoj zagrebačkoj pošti. Mlađi muškarac i žena srednjih godina iza mene u redu lamentiraju zašto je u subotu neradni dan. Nije im ništa palo na pamet u tih par minuta do šaltera. Odustali su.
Ne treba od Domovinskog rata stvarati kult. Nagledali smo se toga u Jugoslaviji s NOB-om.
Kult treba stvoriti kada priča ima šupljine, kada borba ostavlja iza sebe stotine tisuća pobijenih bez groba, kada se rat završava ‘pobjedonosno’, kako je Josip Manolić davno rekao na državnoj televiziji, opravdavajući time ono što su pobjednici radili od svibnja ’45. nadalje.
Oni su morali stvarati kult jer bi se u protivnom njihov narativ i sustav raspao u tisuću komadića. Protiv kulta ne možeš i ne smiješ.
Domovinski rat nema šupljine. Jasan je kao dan. Od njega ne treba stvarati kult.
Dovoljno govori sam za sebe.
Onima koji čuju.
A tih je puno. Nitko ih ne tjera svake godine u Vukovar. Nitko ih ne tjera da s djetetom zapale svijeću u Vukovarskoj…Nitko ne tjera niti dvojac iz pošte da zna zašto je taj 18. neradni dan.
I ne moraju znati.
Sistem koji je živio od kulta slomljen je i na tim vukovarskim ulicama. U zube su ga napucale one žute čizme iz Borova. Dokrajčile su ga uglancane crne čizme Hrvatske vojske u Oluji koju godinu kasnije.
Zašto toliko Vukovara?!
Ok, zašto onda već tjedan, dva, Vukovar ovo, Vukovar ono... ‘Aj dosta više s tim. Pa koliko je prošlo od rata?!’
Pa nismo valjda glupi ko oni Britanci koji dana danas na isti dan u godini revere kite značkom s makom u spomen na žrtvu svojih vojnika u Prvom (!) svjetskom ratu. Ima od njega stoljeće i nešto sitno.
Zašto toliko Vukovara?!
Pa zato što netko stalno čačka po rani.
Kad se to događa, rana ne zacjeljuje.
Isto kao rane onih ranjenika iz vukovarske bolnice i Borovo Commerca kojima su ”četnici u njih gurali šipke, bajunete, noževe, gazili po fiksatorima”, kako je posvjedočio Zlatko Panković, branitelj Borova naselje, na čije je riječi podsjetila Tanja Belobrajdić.
Stalno čačkaju. Jedne godine izvuku fabriciranu Tuđmanovu snimku na kojoj on ‘predaje Vukovar’, jedne tvrde da smo sve sami zakuhali provocirajući ‘mirotvorce’ u Borovu naselju, pa eto…Ove godine ‘problem’ s HOS-om…
Pa pustite Vukovar i njegovu žrtvu, teško opisivu riječima, na miru pa ga neće biti niti pune novine i ekrani.
Novosti su zanijemile
Da i to se ove subote dogodilo. Novosti su bile toliko osupnute u subotu količinom HOS-ovih zastava da su njihova pera ostala bez tinte. No, samo nakratko.
”Portal samostalnog srpskog tjednika Novosti umjesto bilo kakvog komentara donosi današnje fotografije iz Vukovara”, stoji na ovom portalu 18. studenog uz fotogaleriju s biranim fotkama HOS-ovih zastava u Vukovaru uz naslov: Pijetet prema žrtvama pretvorio se u promociju ustaštva.
S istim narativom agresori su zakuhali Domovinski rat. Himna, valuta, vojne postrojbe, država kao takva…Sve je to za njih reminiscencija NDH. Srbi su ugroženi, fašistička vlast u Zagrebu, Tuđman…
Tako je počelo 90-e.
Što je dalje bilo, dobro znamo.
Ok, svi osim dvojca iz pošte.
* Mišljenja iznesena u komentarima osobna su mišljenja njihovih autora i ne odražavaju nužno stajališta uredništva portala Narod.hr.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
