Svega 78 dana nakon prvih demokratskih izbora 1990. hrvatski Srbi (uz pomoć „antifašističke“ JNA) počinju ustanak protiv prve višestranačke vlade na čelu s HDZ-om.
Bilo je to na današnji dan 1990. kada su se u Dalmaciji u okolici Knina prvi put pojavile oružane skupine hrvatskih Srba na cestama stavljajući zapreke, zaustavljajući promet, maltretirajući Hrvate i turiste iz inozemstva.
Bili su naoružani oružjem koje im je dala JNA i oružjem Teritorijalne obrane koje je prije toga, za vrijeme Ivice Račana, oduzeto Hrvatima.
Gubitak privilegija koje su Srbi imali za vrijeme komunizma
Zanimljivo je da su se i 1990., kao i u Srbu 1941., na cestama pojavljivali zajednički ljudi s petokrakama i kokardama na kapama i odjeći.
U smijenjenoj vlasti u Hrvatskoj, koju je 45 godina diktaturom obnašala Komunistička partija, Srbi su činili nesrazmjeran kadar.
Iako su bili velika manjina u Hrvatskoj, u svim strukturama vlasti koje su bitne za totalitarni sustav – vojska, policija, državna uprava, poltičke funkcije, Savez komunista – Srbi su bili više nego nesrazmjerna većina u odnosu na broj stanovnika (12,1 % udjela u stanovništvu po popisu 1991.).
Ta mogućnost gubitka privilegija koje su Srbi imali za vrijeme komunizma, a posljedično time i vladanja nad Hrvatima, kao i mržnja prema bilo kakvom obliku hrvatske autonomije i državnosti bili su glavni okidač za ovu pobunu koja je prerasla u krvavi rat.
Sam početak pobune poznat je pod imenom „balvan revolucija“.
Srbi su jednostrano proglasili autonomnu političku teritorijalnu oblast, samozvanu „SAO Krajinu“, („samoupravna autonomna oblast“) koju je hrvatsko ministarstvo pravosuđa poništilo.
Početak realizacije ideje Velike Srbije
Državnu cestu preko Plitvica, koja spaja sjevernu s južnom Hrvatskom, pobunjeni su Srbi 1990. prepriječili u Kninu usred turističke sezone balvanima, i počeli samovoljno kontrolirati promet ljudi i roba. Vrlo brzo počeli su preuzimati policijske postaje s oružjem (Knin, Obrovac, Benkovac, Gračac) što je bio početak realizacije ideje Velike Srbije.
Na suđenju 2002. bivšem srbijanskom predsjedniku Slobodanu Miloševiću pred međunarodnim haaškim tribunalom za ratne zločine počinjene u Hrvatskoj 1991. godine (ICTY) svjedok optužbe pod kodnim brojem “C-061” (bivši najviši dužnosnik tzv. krajinske vlasti” Milan Babić) svjedočio je protiv Slobodana Miloševića i Srbije, tvrdeći kako je Beograd, nakon izbijanja srpske “balvan-revolucije” u Hrvatskoj 17. kolovoza 1990. financijski integrirao područje tzv. “SAO Krajine” u svoj platni sustav, a policijske snage hrvatskih Srba izravno financirao gotovinom.
Kako su se Srbi u Hrvatskoj politički organizirali u političku partiju SDS
Tužiteljstvo haaškog suda uvelo je u proces niz dokumenata srpske paradržave u Republici Hrvatskoj kojima dokazuje veze Beograda i pobunjeničkog Knina.
Svjedok Milan Babić opisao je kako su se Srbi u Hrvatskoj politički organizirali u političku partiju SDS.
Na čelu SDS-a bio je Jovan Rašković čiji unuk 26 godina kasnije 2016. u blizini Knina (Primošten i zaleđe) širi mržnju prema Hrvatima. Nismo vidjeli pri tome ažurnost hrvatske izvršne vlasti kakvu smo vidjeli u Kninu na proslavi Oluje.
Ovim događanjima počeo je operativno završni čin gotovo 100-godišnje drame hrvatskog naroda koji se zove – prijelaz iz neformalne Velike Srbije (Jugoslavije) u doslovnu bez Hrvata i drugih nepoželjnih i manje vrijednih naroda.
Zbog realizacije te ideje kroz dvije Jugoslavije i više sukoba i ratova stotine tisuća ljudi izgubilo je živote. Odjeci ti ideje, nažalost i na svijest svim Hrvatima, čuju se ovih dana iz Srbije: od vrha na čelu sa Nikolićem i Vučićem, do običnih ljudi koji se nisu do danas pomirili sa samostalnošću hrvatskog naroda.
Nažalost, takvih patoloških ideja u različitim oblicima i formama ima čak i u Hrvatskoj prikrivenim pod maskom jugoslavenstva, „antifašizma“, optužbi za ustaštvo, borbe za „ljudskih prava“, otvorenog velikosrpstva i slično, a čiji je krajnji cilj u suštini isti kao i onih iz Knina 1990. – negacija bilo kakve hrvatske državnosti i samobitnosti.
