Danas se obilježava 30. godišnjica zvjerskog ubojstva četveročlane obitelji Čengić: Drage (39) i Nevenke (32) te njihovih maloljetnih sinova Slobodana (11) i Gorana (5) koje su 1992. u zločinačkom pohodu ubili pripadnici srpskih paravojnih postrojbi.
Prije trideset godina četveročlanu obitelj Čengić u zaseoku Šašići kod Ervenika zvjerski su u podrumu obiteljske kuće ubili, a potom zapalili pripadnici tzv. “Krajinske milicije”.
Okrutni zločin
Dana 18. siječnja 1992. godine hrvatsku javnost pogodila je vijest o stravičnom i okrutnom zločinu nad obitelji Čengić koji se dogodio u njihovoj obiteljskoj kući u zaseoku Šašići kod Ervenika u Bukovici između Obrovca i Knina.
Tada su pripadnici tzv. krajinske milicije zvjerski ni krive ni dužne i bez ikakve mogućnosti da se brane pobili i potom u podrumu kuće zapalili 39-godišnjeg oca Dragu, 31-godišnju majku Nevenku i njihovo dvoje malodobne djece.
Te su večeri zločinci zapalili sve preostale hrvatske kuće u selu, a bijegom su se u posljednji trenutak spasili Dragin otac i majka, čija je kuća bila prilično udaljena od mjesta zločina, te Pavao Đakulović sa ženom i sinom. Nakon provedene hladne noći u šumi baka Mara Čengić uputila se prema kući najstarijeg sina i u njoj pronašla dva pougljena trupla, a druga dva u dvorištu kuće.
Nakon stravičnog zločina obitelj je trebala pokopati žrtve zločina, no i tada su Srbi iz Ervenika pokazali svoje lice prepriječivši put pogrebnoj povorci. Usprkos ljudskoj mržnji svoj mir i zadnje počivalište obitelj Čengić pronašla je u sjeni stoljetnih čempresa na mjesnom groblju Sv. Mihovila u Erveniku.
Ubojice priznale zločin
Prema svjedočenjima tijekom provedenog istražnog postupka, Damir Travica i Slobodan Kovačević taj su dan upali u kuću obitelji Čengić nakon povratka s pogreba jednom srpskom vojniku, navodno poginulom u skradinskom zaleđu. Počeli su svoj osvetnički pohod uvredama i provokacijama, a potom su u obiteljskoj kući rafalima pokosili Dragu i njegova 11-godišnjeg sina Slobodana gdje su ih počinitelji ovoga zločina i zapalili. Nevenka je zaklana nedaleko od obiteljske kuće, dok je u naručju držala ustrijeljenog četverogodišnjeg Gorana.
Pred istražnim sucem tzv. Republike Srpske Krajine, čiji je sudski zapisnik s ostalom dokumentacijom zaplijenjen nakon „Oluje”, Travica i Kovačević priznali su i u detalje opisali zločin nad susjedima, četveročlanom obitelji Čengić. Međutim, „Krajinski sud” je bio obična farsa jer su se ubojice ubrzo našli na slobodi. Nakon “Oluje” prebačeni su u zatvor u Banju Luku, a otuda su pušteni na slobodu, navodi Slobodna Dalmacija.
Ratni zločinac Damir Travica, koji je u odsutnosti osuđen na 15 godina zatvora zbog ratnog zločina protiv civila, uključujući ubojstvo jedne cijele obitelji, 2008. je iz Engleske izručen u Hrvatsku, nakon šest godina pravne borbe za izručenje. Kaznu je odslužio jedino Damir Travica, kojega su nam predale vlasti Velike Britanije. Ostali su u Srbiji, piše Večernji list.
I za vrijeme Drugog svjetskog rata zločini nad Hrvatima
U Erveniku koji leži na obali rijeke Zrmanje 1940. godine postojala je katolička župa s preko 600 vjernika Hrvata sa sjedištem u crkvi svetoga Mihovila Arhanđela izgrađenoj 1402. godine na mjesnom groblju.
Za vrijeme Drugog svjetskog rata i ovdje su se dogodili zločini nad Hrvatima.
U predvečerje Domovinskog rata ovdje su živjela 53 Hrvata, dok je danas broj Hrvata sveden na jedva 13 u tri obitelji Đakulović i Ivanković, a obitelji Čengić više ne živi u Erveniku.
Nekad većinsko hrvatsko mjesto doživjelo je sudbinu brojnih hrvatskih mjesta na području Bukovice i samo nadgrobni spomenici na mjesnom groblju svjedoče da je nekad na ovom području živjelo pretežno hrvatsko stanovništvo.