Dana 4. listopada 1991. srpske postrojbe koju su činili pripadnici milicije tzv. SAO Krajine počinili su zločin u hrvatskom zaseoku Čorci pored Vrhovina u Lici. Ubijeno je šest staraca Hrvata.
Čorci su bili hrvatski zaselak od 19 kuća i 30-ak stanovnika, mahom starijih osoba.
Nakon što su hrvatske snage zauzele vojarnu JNA u Otočcu te porazile velikosrpske pobunjenike i JNA gradu, Srbi su pojačali teror nad preostalim Hrvatima iz Čoraka.
Srpske postrojbe spalile su ovaj hrvatski zaselak 4. listopada 1991. Dio mještana ubijen je u vlastitim kućama, odnosno u samom zaselku. Tijela im nisu pokopali, nego su ih bacili u šumi na obroncima planine Kapele.
O sudbini tih Hrvata se ništa nije znalo sve do svibnja 2002. Jedanaest godina poslije njihove su posmrtne ostatke pronašli radnici Nacionalnog parka Plitvička jezera i to na teško pristupačnom predjelu zvanom Oštri vrh. Neke od žrtava su bile i napola spaljene.
Ukupno, u razdoblju koje obuhvaća konac rujna i početak listopada 1991., srpske su postrojbe ubile, spalile u vlastitim kućama ili prisilno odvele u nepoznato 9 mještana Čoraka.
Žrtve su pokopane 26. studenoga 2002. na mjesnom groblju u Sincu kod Otočca.
Suđenje za ratne zločine: ‘Ja ga koljem, a on se smije’
“Bilo je to u jesen 1991. godine kad sam slučajno došao u stanicu tadašnje milicije u Vrhovinama gdje je Nenad Pejnović, prethodno kleknuvši lijevom nogom na stolac, pričao: “Ja ga koljem, a on se smije, majku mu j…, kakvo srce ima.” Kasnije su se u mjestu o toj rečenici zbijale i šale pa su Nenadu Pejnoviću dobacivali pitanja kako se ono “brico Vlado” smije. Tada sam shvatio da je riječ o pokolju ljudi iz zaseoka Čorci koje su dva dana prije toga iz milicijske zgrade odveli članovi Bakalajićeve skupine među kojima je bio i okrivljeni Pejnović”, dio je potresnog svjedočenja 24. veljače 2009. zaštićenog svjedoka na suđenju Nenadu Pejnoviću za ratni zločin, navodi Večernji list.
Odveli šest Hrvata
Nenad Pejnović se prema optužnici koju je pročitao državni odvjetnik Zdravko Car teretio da je 4. listopada 1991. godine kao pripadnik paravojnih formacija sa svojim kolegama nezakonito odveo šest Hrvata iz sela Čorci. Prema optužnici smjestili su ih najprije u postaju, u neprimjerene uvjete, a idućeg su ih dana odveli na predio Ćurinke – Oštri Vrh gdje su ih poubijali hladnim i vatrenim oružjem. Tijela su prepuštena zvijerima, a njihove ostatke pronašli su djelatnici Nacionalnog parka Plitvička jezera nakon rata.
Nakon toga utvrđeno je da je riječ o Martinu, Mati, Kati, Stjepanu, Vladimiru i Slavki Čorak. Zaštićeni je svjedok u vrijeme rata bio u tadašnjim paravojnim postrojbama, a za Pejnovića je tvrdio da je bio pripadnik tzv. Bakalajićeve grupe koja je bila samostalna i kontrolu nad njom nije imala ni vojska ni redovita policija.
Premjestili tijela žrtava
Prema riječima svjedoka, grupa koja je bila pod zapovjedništvom Predraga Bakalajića potpisivala se kao “četnički štab Brezovac”. Zaštićeni svjedok rekao je i kako se govorilo da su Čorci najprije pobijeni i bačeni u bunar na predjelu Brezovac između Vrhovina i Korenice. Kasnije, kad se UNPROFOR počeo raspitivati za njih, Bakalajićeva grupa tijela je izvadila iz bunara i prenijela ih nekamo drugamo.
“Ne znam je li Pejnović sudjelovao i u drugim akcijama, ali sva zlodjela na tom području počinila je ta grupa. Ubili su pet hrvatskih policajaca u Žutoj Lokvi, jednoga u Brlogu, a poubijali su i civile iz Dabra. Među njima bio je i Grga Bičanić čiji posmrtni ostaci nisu pronađeni”, zaključio je zaštićeni svjedok.
Pejnović kriv za odvođenje hrvatskih civila 1991.
U travnju 2009. Nenad Pejnović zvan Nešo na Županijskom sudu u Karlovcu nepravomoćno je osuđen na 6 godina zatvora jer je kao pripadnik milicije tzv. SAO Krajine u listopadu 1991. godine u zaseoku Čorak nezakonito uhitio, te u milicijsku stanicu u selu Vrhovine u Lici doveo pet hrvatskih civila koji su dan kasnije pogubljeni u šumi Ćurinke-Oštri Vršak, izvijestila je Slobodna Dalmacija.
Sudsko vijeće oslobodilo ga je odgovornosti za smrt tih ljudi, kao i za odvođenje i smrt šestog ubijenog žitelja zaseoka Čorak, za što je također bio okrivljen.
Predsjednik sudskog vijeća Ante Ujević u obrazloženju presude rekao je kako postoje indicije da je i Pejnović sudjelovao u likvidacijama, i to na temelju iskaza zaštićenog svjedoka, no da se činjenični krug zatvara uhićenjima koje je provodio Pejnović, a što je posvjedočilo nekoliko rođaka i sumještana brutalno ubijenih.
“Nisam kriv. Ti ljudi u Čorcima bi me trebali pohvaliti što sam ih deset dana ranije šestero spasio. Nikoga nisam ubio”, pravdao se Pejnović.
Tijekom suđenja čak je ponudio da kao svjedok u novom postupku ispriča svoja saznanja o stvarnim ubojicama šestero mještana prezimena Čorak. Navodno je riječ o skupini poznatoj pod imenom Baklajićevci koju je vodio zloglasni Predrag Baklajić.
Tekst se nastavlja ispod oglasa