U istraživanju moje pismohrane i materijala za knjigu, naišao sam i na poruku koju sam 1. rujna 1991. godine, kao savjetnik predsjednika Republike Hrvatske dr. Franje Tuđmana, uputio hrvatskim iseljenicima u Australiji preko hrvatskog radio programa 3ZZZ u Melbourneu. Bilo je to povijesno i po svemu sudeći neponovljivo povijesno ozračje duboke bliskosti i zajedništva dva dijela jednog te istog hrvatskog naroda – nas koji živimo u Domovini (Republici Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini) i drugog dijela polovice Hrvata koji žive izvan Domovine, ili kako se to često kaže u iseljeništvu.
Nećemo imati listu za dijasporu, jer iseljenici imaju negativan imidž u Hrvatskoj.
Na objavu ove poruke odlučio sam se kako bi hrvatsku javnost upozorio na sasvim obrnuto ozračje koje danas prevladava između institucija Republike Hrvatske i hrvatskog iseljeništva. Sve je više Hrvata izvan Domovine koji su došli do tragičnog zaključka kako, usprkos što je Hrvatska danas slobodna i samostalna država, odnosi između službenih državnih institucija Republike Hrvatske i više od četiri milijuna Hrvata u svijetu nisu nikada u povijesti bili lošiji i tragičniji nego danas. Prije dva tjedna jedan od čelnika jedne nove stranke koja se natjeće na dolazećim izborima (a predstavlja se kao domoljubna stranka) rekao mi je slijedeće: «Nas iseljeništvo ne zanima. Nećemo imati listu za dijaporu tj. kandidate u XI. izbornoj jedinici, jer bi nam to jako štetilo na izborima».
Poruku Hrvatima u Australiji prenosim u cijelosti:
«Dobra večer dragi slušatelji, drage Hrvatice i Hrvati!
Prije svega želim se zahvaliti Upravi ovog hrvatskog radio programa na prilici da Vam se obratim s porukom iz Domovine. Javljam se iz Ureda Predsjednika Republike Hrvatske dr. Franje Tuđmana.
Usprkos raznim inicijativama za mir i Deklaraciji Europske zajednice u tom kontekstu, u Hrvatskoj i dalje traje rat. Kao ranjena zvijer, umiruća i raspadajuća jugoslavenska vojska, zajedno s četničkim teroristima i koljačima koji su došli iz Srbije, kojima pomaže i jedan dio Srba u Hrvatskoj, nastavlja s brutalnom agresijom na Hrvatsku. Bombardiraju i pale hrvatske gradove i sela, ubijaju i masakriraju ne samo hrvatske branitelje, nego i goloruke starce, žene i djecu.
Jedan iskusni norveški novinar, koji je kao izvjestitelj u zadnjih trideset godina bio u nekoliko ratova diljem svijeta, rekao mi je da su četnički teroristi u svojoj brutalnosti daleko nadmašili sve što je do sada u njegovom novinarskom poslu vidio. Dodao je kako je ta četnička brutalnost i okrutnost bila toliko teška za podnijeti i za njega kao novinara i promatrača, da je prvi puta u obavljanju svoje dugogodišnje novinarske dužnosti zaplakao kad je vidio izmasakrirane hrvatske vojnike i nenaoružane civile u selu Struga, nedaleko Siska.
S druge strane, što posebno ohrabruje, zahvaljujući mudroj i razumnoj, ali istovremeno i vrlo odlučnoj politici predsjednika Republike Hrvatske dr. Franje Tuđmana, Hrvatska se nalazi na samom domaku ne samo slobode i trajne državne samostalnosti, nego i međunarodnog priznanja svih država svijeta. Hrvatsku danas brane njezini najbolji sinovi oružjem koje se proizvodi u Hrvatskoj. Iako su slabije naoružani od velikosrpskog agresora, koji se naoružavao tijekom 45 godina, hrvatski se gardisti i branitelji pretvaraju u najhrabriju vojsku u Europi. Za razliku od velikosrpskih terorista, hrvatski gardisti i cijeli hrvatski narod brane samo svoj dom i svoju Domovinu. Hrvatska je ovdje i ona će ovdje vječno biti i ostati.
Za malo više od godinu dana, pod vodstvom predsjednika dr. Franje Tuđmana, Hrvatska je na međunarodnom polju postigla daleko veće rezultate nego u zadnjih sedam desetljeća od kako smo kao narod na silu ugurani u velikosrpsku Jugoslaviju 1918. godine. Konačni rezultat takve mudre i odlučne politike predsjednika Tuđmana bit će ne samo trajna državna samostalnost Hrvatske, nego i njezino međunarodno priznanje, koje nikada ranije u novoj povijesti nismo imali. Istodobo treba naglasiti kako će svijet tijekom najmanje idućih pedeset godina, na ovaj ili onaj način, govoriti i osuđivati genocid koji nad hrvatskim narodom u Slavoniji, i drugim dijelovima Hrvatske, danas provode velikosrpski teroristi, koje otvoreno pomaže Republika Srbija.
Velika pomoć hrvatskog iseljeništva
U obrani Hrvatske puno je pomoglo i pomaže hrvatsko iseljeništvo diljem svijeta. No, imam potrebu istaknuti da u toj pomoći posebno se ističu hrvatski iseljenici u Australiji. Posebno želim istaknuti kako u cijeloj našoj povijesti jedinstvo i zajedništvo između domovinske i iseljene Hrvatske nikada nije bio veće i snažnije.
Velikosrpski četnički napad na Hrvatsku naučio nas je da naš neprijatelj ne puca u nas zato što smo članovi ove ili one stranke, nego isključivo zato što smo Hrvati i zato što nam žele oteti našu Hrvatsku. Stoga ostanimo Hrvati, budimo zajedno i pomažimo jedni druge. Da se mi u Domovini nismo sami branili i da nas vi iz dijaspore niste pomagali, Hrvatske danas više nebi bilo. Zato udružujmo i dalje naše snage. Borba za Hrvatsku se nastavlja. Danas za njezinu obranu od agresije, a sutra za njezinu obnovu.
Što znači biti organiziran pokazao je i povijesni prosvjed vas hrvatskih iseljenika iz cijele Australije ispred Australskog parlamenta u Canberri prije nekoliko dana, gdje se okupilo oko četrdeset tisuća ljudi, koji su od Vlade Australije tražili da Australija prizna samostalnu hrvatsku državu. Nastavite s takvim radom i lobiranjem kod australskih političara da Australija bez odlaganja prizna Hrvatsku.
I na kraju ove poruke koristim priliku da se zahvalim svim hrvatskih hrvatskim iseljeničkim organizacijama i svakoj Hrvatici i Hrvatu u isljeništvu koji su pomagali i pomažu Hrvatsku u ovim teškim trenutcima. Hvala vam i na potpori koju mi pružate za moj rad u Domovini. Meni to puno znači. Ja ću se i dalje boriti i raditi ovdje u Zagrebu i Hrvatskoj da što prije oslobodimo našu Domovinu.
Pozivam i sve vas koji to možete da učinite isto. Vratite se u Hrvatsku, ona vas treba i čeka. A svi koji dođu u Hrvatsku i trebaju moju pomoć stojim im na raspolaganju.
Vaš Antun Babić, savjetnik za medije Predsjednika Republike dr. Franje Tuđmana».
Nema nikakve dvojbe da Hrvatska koja se nalazi na gospodarskom i demografskom izdisaju i dalje treba sve pozitivne i neprocjenjivo potencijale koji postoje u drugom dijelu hrvatskog naroda diljem svijeta. Bez osmišljenog i planskog iskorištavanja tih potencijala hrvatskog iseljeništva, veliko je pitanje hoće li se Hrvatska ikada izvući iz ovog već neodrživog gospodarskog stanja i duboko opasne društvene podijele. No, kad smo zadnji puta čuli i vidjeli neku iskrenu i promišljenu poruku najviših hrvatskih državnih institucija Hrvatima izvan Domovine?
Budući da nema nikakve sumnje kako će iduće četiri godine, bez obzira koja koalicija dobije izbore, gospodarsko stanje i politička nestabilnost biti najteža i najizazovnija za cijelo hrvatsko društvo i hrvatsku državu od 1991. godine, odmah nakon izbora osnovat ću udrugu koja će se prve dvije godine nakon izbora isključivo baviti istraživanjem, i javnim objavama, koja obećanja pobjednika na dolazećim izborima u trenutnoj predizbornoj kampanji se ispunjavaju, a koja ne. Svaki tjedan ćemo tražiti odgovore i javno upozoravati na neispunjavanje predizbornih obećanja. Nećemo odustati dok ne dobijemo prihvatljive odgovore.
Pripremamo i druga iznenađenja u pogledu novog koncepta pozitivnog približavanja Domovine i hrvatskog iseljeništva, gdje glavnu ulogu neće uvijek imati sadašnje nedjelotvorne i prema hrvatskom iseljeništvu neprijateljski raspoložene hrvatske državne institucije.
* Antun Babić je bivši savjetnik prvog hrvatskog predsjednika dr. Franje Tuđmana
Tekst se nastavlja ispod oglasa
