Barbara Jonjić: Plenki je triba osvježit Državu a ne Vladu i to tako da nas oslobodi samoga sebe

Foto: narod.hr

Kraj je srpnja i pripeklo je
Žiža sezone
Trevilo se k’o za baksuza
Ono što naši mediji uzadnje zovu
Toplinski val
A mi to oduvik zovemo
Lito
Ae
Unajkraće lito
Pa nan ta rič pokrije vrućinu i sparinu
Držanje u ladu
I ne kopanje u podne
Vrime je kad se u moru bućka većina turista i strani i domaći’
Gledan ovi’ dana ne bit mimosvit
Pa se lipo i ja uputin na jug kad god stignen
Gledan priskočit samo nedilju jerbo nediljon nigdi mista nema
Baš nigdi
Jučer me nije moga’ omest niti pljusak od Zag’ozda do Dubaca
Mislin se
Nu, bude li ovako i uz more
Samo ću se okrenit i to je to
Nije mi vratit se kući priko svita
I neš ti kiše
Napokon mi auto, baren izvanka čisto
Na radijonu trkeljaju o raskolu u NHR-u
A ja pomislin
Kad se moga dilit HDZ i SDP što se ne bi dilijo i NHR
Kakva je to stranka koja drži do sebe a da se raskolila nije
Ae
I Živi zid i Most san počela kontat u ozbiljne stranke tek kad su se počeli između sebe dilit
Jerbo
Kad si u životu zaprave odresta?
Pa unda kad se su braton podiliš
Sve doklen su braton mejaš nemaš
Dite si
Sve da ti je še’set godina

Na temu raskola, od svi’ komentara koje san zgledala najsmišniji mi bijo oni koji kaže

– Jadno ti je stado u kojemu ovca zvono nosi!

Ih, naše muško i komentari
Crkla san od smija jerbo nema majci u nas političarke kojoj se to su zvonon nije napisalo kad, tad
Ili zvono
Ili madrac
Ili šporet
Taki smo mi narod
Ne konta se kako nije problem što ovca zvono nosi
Nego problem more bit samo u tomu ako je ne daj Bože ona nečije zvono ukrala
Ae
To bi bijo veliki problem
Isto košto je problem ako ona su zvonon promaši pute i upadne u draču po srid puta
Što nije nemoguće

Od cile te zavrzlame mi se zamantalo u glavi i zaključila san kako eto, jopet samo neman za koga glasat
Iako, nije ni to lošo
I neka svo zlo u tomu bude
Čvrčki cvrču i život iđe dalje

Kažu kako nan ove godine turista nema
Kako sve legi poluprazno
Jerbo smo kažu nikakvi domaćini
I kao vrlo skupi
Iđe uredno ona sezona članaka tipa
Pirati kod Zlatnoga rata
Morski pas na Baćama
Džinovski sunđeri u okolici Omiša izazvali oseku
U Rovinju kradu dicu ako in je prezime na R
Mušku dicu, crne kose, plavi’ očiju i to R
Ni’ko kažu osta’ nije
Po Rovinju sad samo skaču ostala slova abecede, bili glava, crni očiju
I ženskadija
Piva na Stradunu i ove godine košta k’o kanap zemlje u Kovragan
A pomfrit u Makarskoj sto trijest eura
Priskupo
Ono zeru turista što je i bilo crklo biće od gladi
Jerbo nisu imali za tako skupa ića
Nego
‘Ko in je ukopa platijo
Mogu mislit k’liko tek to uz more košta

Mene to siti na one udbine fore iz rata kad se uvaljivalo priče kako je našin Imockin dragovoljcin u srid rata
Loko ekipa
Dubrovnika i
Zadra
Naplaćivala vodu u demejanan
Ono kao naši su umirali od žeđi doklen su branili Zadar i Dubrovnik
Nema majci udbi nan se nikako ne da osvježit nekin novin foran

A naš turizam?
Zaozbilj?
Šta ja znan
Rećemo
Tamo u Pokori, di mi sidimo kad odmaramo od mora
Uvik je krcato
Uvik
Gazde nasmijane, posluga isto
Ništa ti nije za past u nesvist kad cjenik na toli gledaš
Ne tuku cajke su razglasa
I ljudi su baš generalno ured
Nego, gospodo
Ne toka vas pitat me šta imamo od mora odmarat
Ae
Jesmo, odmaramo od mora i plaže
Svako uru, dvi odmaramo

Pa ne moreš bit pravo dite Brda a izdurat brez odmora rećemo pet sati plaže u komadu
To se jednostavno ne more u komadu
Mora se razbit u dva, tri dila
Mora se ti’ par sati nekako razbit i razigrat
Odlaskon bilo di
Ae
Pokupila san i ja gene ćaće svoga
On je uvik moga’ u ladovini plaže izdurat doklen pročita sve novine koje je kupijo
Jerbo nikad nije svlada ono silno priganje po plaži

Plivanje, ronjenje, skakanje
Sve more
Samo ga mani sunčanja
A tak’a san i ja
Jerbo kod nas vridi ona zlatna
Kako liti i živina biži u lad
A di čovik ne bi
A čovik se sklanja na piće u kafić kad ožeže
Pa volja ga mrzlu pivu
Volja sok
Volja kuglu sladoleda
Ako je bisan more sve i ribe na plaži

I promislin svaki put doklen oko sebe gledan kako je zeru po zeru i kod nas piva izbacila vino
Je
Što je rećemo, po meni, baš grijota
Jerbo polje naše zlatno baš grozdima rađa
A u konobama našin se vino a ne piva pravi

Na ležaljkama do nas leže naše dvi gastarbajterke
Odman san i’ pripoznala po onomu mišanju našega i njijovoga govora
Pa čuješ zeru
Egal, šene, veta
Pa unda
Ja, majne, lojte
Al’ zato se maloga doziva su

– Anteeeeee!!!

Ih, ima brajo Njemačka svega al’ samo naše dite more Ante bit
Ne more tu bit zabune

Obe se smiju
Glasno ćakulaju
Jedna i druga ‘nako sridnje visine
Jednaki’ godina
I vidin kako su nji’ dvi istin torban ošle za Njemačku
Jerbo oduvik su dvi vrste ljudi koji iđu radit za Njemačku

Oni što iđu su jednon torbon
Sami
Na zeru, privremeno

I oni što iđu
Su torbon za svakoga člana obitelji
Na zauvik

Pripoznan i jedne i druge
Jesan
Jednima je sve skupo u Hrvackoj
Drugima je sve skupo u Njemačkoj
Jednima je Hrvacka zemlja nepravde
Drugi je idealiziraju
Jedni kupe kuću ili stan u Njemačkoj
Drugi tamo kupu najviše auto a sve drugo trošu vamo
Jednima je
– Kod nas u Njemačkoj
Drugima je
– Kod nji’ u Njemačkoj
Jedni govore kako će se vratit’ u penziji
A drugi kako će se vratit brzo
Evo, samo što nisu
Dočin kupe jednu zapikiranu parcelu
Otplate kredit za kuću
Dočin
Odškoluju dicu
Zarade najmanju penziju

A vrime leti
Ozoba se i ovi srpanj
Iđe još jedno lito kraju
Biži iz dlanova diteta
Onoga diteta koje se rodilo u proliće prije šest godina
Diteta kojemu je
Vakat u listopadu za male škole
Diteta koje je proodalo, odreslo
I proplivalo
Sve
U oni’ privremeni, par miseci

Kraj je srpnja
Pripeklo je
Predsjednik Vlade fali nan se sotin kako je osvježijo svoju Vladu
Rastra stare ministre a dovejo nove
Meni iste
Kad san i’ čula šta sve kao planiraju radit
Nakotilo mi se pusti’ upitnika nada glavon
Kažu
Kako će i dalje sadit cviće po zadanin testan
Pomislila san
Nije ovo brajo nikakvo osvježenje Vlade
I dalje će u ovoj Državi
Najbolje živit neprijatelj Države

Podržite nas! Kako bismo Vas mogli nastaviti informirati o najvažnijim događajima i temama koje se ne mogu čitati u drugim medijima, potrebna nam je Vaša pomoć. Molimo Vas podržite Narod.hr s 50, 100, 200 ili više kuna. Svaka Vaša pomoć nam je značajna! Hvala Vam! Upute kako to možete učiniti možete pronaći OVDJE

Plenki je triba osvježit Državu a ne Vladu
I to tako da nas oslobodi samoga sebe
E
To bi bilo pravo osvježenje
Pravi litnji pljusak usrid toplinskoga vala
Ovako
Ne plašin se najavljenoga toplinskoga vala
Tek nas sovon Vladon oni pravi ledeni val zimus čeka

I mislin se
Svi vi što ste o’šli su privremenin
Torban
Ne čekajte za vratit se
Namate šta čekat
Bolje nan bit’ neće
A
Pravo vrime prolazi mimo vas

Izbroje se sati, dani i miseci
Iskote se u zauvik
A vi nemate uzase torbe za zauvik
Niste ji ponili
Ostavili ste nas sve vamo
Nismo kraj vas kad vas uvečer umor svlada

Nije van još kasno
Za vratit torbu
Pa gledat kako se zubići minjaju
Kad već niste mogli gledat kako restu
Vratite onu torbu u kojoj ste odnili nečije srce
Srce svoga diteta
Matere
Ćaće
Žene
Čovika

Ne čekajte Božića
Jerbo
Nikad se ne zna
Moga bi se ne daj Bože ispričit oni ledeni val
Moga’ bi sve koliko smrznit
Odvojit
Prija Božića
Pa vas sve kolike ostavit k’o ćukenja same

I vas
I ono jedno, krnjavo dite
U Imockomu

 

* Mišljenja iznesena u kolumnama osobna su mišljenja njihovih autora i ne odražavaju nužno stajališta uredništva portala Narod.hr

Izvor: narod.hr