Učili su vas da banke prikupljaju novac građana i poduzeća pa ga onda posuđuju uz kamate, i da novac nastaje radom, pa da se od prikupljene glavnice stvaraju zajmovi? To je posve pogrešno, piše u svojoj novoj knjizi o povijesti novca nagrađivani australski publicist Stuart Kells. Ne, banka, kao i država, stvara novac zajmom, ni iz čega, kaže on, a kada se taj novac vraća, on zapravo nestaje, i s potpunim povratom duga biva potpuno uništen – dok se ne stvori novi novac novim zajmom. Ta je ideja protiv naše intuicije, ali dobro objašnjava kako to da su najdužnije države najbogatije, kako banke stvaraju derivate bez pokrića i pretvaraju ih u novac, kako potpuno bezvrijedne kriptovalute stoje bogatstvo i kako su najsiromašniji oni koji rade i otplaćuju kredite, piše Boris Beck za Večernji list.
Dok bogati plivaju u slapovima virtualnog novca, obični građani rintaju od jutra do mraka da bi skucali jadnu crkavicu i odnijeli je u banku da se ondje sprži.
Odakle i zašto tolike kladionice?
Ne znam objašnjava li to modernu ekonomiju, ali objašnjava ono što me dugo muči – odakle i zašto tolike kladionice. Svi poroci nešto daju, osim klađenja: pušenje duhana ili trave omami, pun trbuh nas odobrovolji, alkohol i droga učine da smo sretni jednu večer, a seks nam omogućuje tren ekstaze, no kladionice nam samo uzimaju. Nemoguće je dobiti na ruletu, jer je igra tako organizirana da kuća na kraju usiše sav novac, čak i kad kotač nije namješten, a sada su sve igre elektroničke i digitalne, i programirane da uvijek gubite. Zašto onda ljudi u kockarnicama i kladionicama daju nešto ni za što? Pa baš zato, rekao bi Kells, jer se s novcem ništa i ne može nego se mora uništiti. Nešto ni za što, to je krajnji cilj kapitalizma. Jer mi ionako u svemu dobivamo sve manje za sve više, pa je jasno da čitav progres teži nuli.
>Beck: Uvrede na račun katolika govore o živim mrtvacima
Kockarnica i kladionica je čak i ekološki prihvatljiva jer za prodaju svojeg ničega ne troši sirovine i energiju, a budući da ništa ne proizvodi, nema iza nje otpada koji bi trebalo zbrinuti. Ondje se ništa ne radi pa može biti otvorena nedjeljom. Nedjelja je čak i idealna jer je ondje pravo božanstvo kojemu jadni ovisnici nose svoj novac kao žrtvu paljenicu. Budući da novac više nije mjerilo vrijednosti – i tu Kells ima pravo – potrebno nam je novo mjerilo, a kladionice nam i to nude. Kardinal Stepinac je rekao da je bog luđaka Slučaj, a naš je bog Koeficijent.
Putokaz u predizborno vrijeme
Nema dana da ne pročitamo kako Baby Lasagna stoji na kladionicama jer je to jedino egzaktno. Ne samo žiri Dore, nego nitko na svijetu nema pojma što u glazbi vrijedi, a što ne, pa su tako stručnjaci ustuknuli pred glasanjem publike, a glasanje se unaprijed odvija na kladionicama. Eurovizija nam zapravo i ne treba, ionako smo sve pjesme čuli; na taj se dan mogu zatvoriti kladionice i prema uplaćenim omjerima proglasiti pobjednika.
>Beck: Godzila s Pantovčaka njeguje nadnaravni imidž
Evo nam putokaza u ovo predizborno vrijeme. Ne tražimo programe od stranaka, jer ih nemaju; ne slušajmo obećanja, jer su besmislena; ne slušajmo komentatore, jer su pristrani; ne čitajmo ankete, jer su lažne. Organizirajmo kladionicu da konačno vidimo kako tko stoji – jer lako je hvaliti ovog ili onoga, ali deder ti stisni deset eura na njega, da te vidimo. Kao što država stvara novac ni iz čega zajmom, tako i demokraciju stvara ni iz čega izborima; i na dan izbora građani nose glasove na biračka mjesta da im tamo budu otuđeni i uništeni, kao i njihov novac u banci. Kažem vam, kladionica bi sasvim uspješno zamijenila i predizbornu kampanju i izbore.
* Mišljenja iznesena u komentarima osobna su mišljenja njihovih autora i ne odražavaju nužno stajališta uredništva portala Narod.hr.