Dana 6. ožujka aktiviralo se klizište pred Predsjedničkim dvorima na Pantovčaku – napukao je kolnik na Milanovićevoj prilaznoj cesti i rezidencija mu je počela kliziti nizbrdo. Znao sam da je to zlokobno znamenje, ali nisam mogao ni slutiti da se čudovište probudilo. Dan kasnije Zagreb je streslo 2,8 po Richteru, ali smo i tu najavu skorog političkog potresa ignorirali – monstrum je stao na noge. Konačno je došao 15. ožujka, dan u znaku Ribe, obilježen aurom okultnog i nadnaravnog, kad je predsjednik Republike izašao sa zagonetnom objavom: Rijeke pravde dolaze. Sam je sebe nazvao monstrumom u Ludbergu, polemizirajući s bivšom šeficom Ustavnog suda Jasnom Omejec: „Moji su mentori bili svjetska elita, a ne ona. Možda nisu zadovoljni monstrumom kojega su stvorili, ali bili su moji mentori.“
Godzila s Pantovčaka
Godzila s Pantovčaka njeguje nadnaravni imidž. Zazivanje rijeka pravde zvuči kao vizija starozavjetnog proroka, i baš je toliko zagonetno, piše Boris Beck u kolumni za Večernji list. Mjestimice ga je teško pratiti. U najavi kandidature za premijera naveo je grčki mit o Heraklu, čiji je divovski podvig bio čišćenje beskrajnih smrdljivih štala kralja Augije. Ta je zgoda zapamćena kao uzor svake borbe protiv korupcije, što nije široko poznata činjenica, no ne samo da je Milanović tako riskantnu usporedbu izrekao u tom presudnom času, nego je još znao i imena rijeka čiji je tok Heraklo skrenuo na štale, Alfej i Penej, što je zbilja specijalističko znanje. Latinske izreke, biblijski citati, bizarni povijesni navodi – sve mu to ide ruku pod ruku s proricanjem: najavljuje Treću republiku kad pobijedi, obračunat će se sa sucima, izbacit će lopove i ugnjetače, Hrvatska će biti bolja i vedrija.
Sada nam je jasna njegova zagonetna zimska šutnja: bio je to njegov 40-dnevni post u pustinji prije polaska na božansku misiju. Kao i svaki prorok govori žestoko: protivnike naziva kurvama, kao i Oliver Cromwell, koji je to činio u ime Boga, a citira i stihove „zora puca, bit će dana“ – a znamo kako ide dalje, evo Jure i Bobana. Nitko u hrvatskoj politici nije vrijeđao tako obilno i elokventno kao Milanović: kriminalna kabala, terminalno nesposoban, upucane lisice, ucviljena šiparica, samodopadne narikače, provincijski tat, višenamjenske ulizice.
Glavno da za sve optužujete pokvarenu elitu, što Milanović dosljedno čini
Ljudi pogrešno misle da se populisti moraju izražavati jednostavno da bi ih ljudi razumjeli. Istraživanja su to opovrgnula: Trump zbilja koristi malo riječi i jednostavne rečenice, ali ni Hillary Clinton nije 2016. bila sofisticiranija. Matteo Salvini, koji nije studirao, nije se izražavao ništa primitivnije od diplomiranih pravnika, čelnika Demokratske stranke Mattea Renzija i čelnika novog desnog centra Angelina Alfana. Nigel Farage je bio populist nad populistima, a govorio je puno kompliciranije od premijera Davida Camerona. Francuski Marie Le Pen zahtjevniji je od jezika Emmanuela Macrona. Da biste bili populist smijete biti nerazumljivi sljedbenicima, barem djelomice, jer će vas tako više cijeniti – glavno da za sve optužujete pokvarenu elitu, što Milanović dosljedno čini.
On je i natprirodno biće (ja sam njihova zla kob, kaže) i revolucionar. Priznajem samo sud svoje Partije, rekao je Tito, a Milanović kaže Plenkoviću o Ustavnom sudu da ne priznaje sud njegove Partije. Po horoskopu je Škorpion otrovna žalca, ali nastupa kao Vaga, koja na jednoj plitici drži uvrede, a na drugoj, savršeno uravnoteženoj, zamršen i zagonetan jezik. Gledajući ga i slušajući u novoj ulozi, dok oko njega lebde šaputanja o državnom udaru, prisjećam se stare feralovske fore: državni udav. Sto posto, vjerujte mi, ono je klizište na Pantovčaku probudilo tog drevnog pitona i sad će nas nemilice stiskati, i stiskati, i stiskati…
* Mišljenja iznesena u komentarima osobna su mišljenja njihovih autora i ne odražavaju nužno stajališta uredništva portala Narod.hr.
