Najbolja supruga na svijetu nije mogla doći k sebi jer je iz dućana donijela bocu ulja i paket krušnih mrvica za 3 eura, iako to još nedavno ne bi koštalo više od 15 kuna – dakle, poskupilo je duplo, pri čemu su prezli skuplji od kruha. Da se malo opusti, pozvao sam je da zajedno pogledamo jednu krasnu emisiju na televiziji, piše Boris Beck u kolumni za Večernji list.
Ima u Škotskoj neki luksuzni vlak, Royal Scotsman, nešto kao Orient Express, samo moderno. Putujete u bajnim salonima tom divnom zemljom travnatih brda, jezera i magle, a posluga dva sata dnevno čisti srebrninu, poji vas šampanjcem i organizira otmjene izlete. Pa to je baš za nas, pomislili smo i pogledali na Internet kako stoje s rezervacijama – mjesta ima, samo što za 4 dana puta treba pljunuti 11.000 eura po osobi. Pomnožiš s dva, dodaš još za avion do Glasgowa, i taman ti dođe 25.000 eura, koliko, kako čujem, kod nas ministri uzimaju mita. Pa taj novac stvarno ništa ne vrijedi! Izlažeš se neugodnosti da te s lisicama otprate u Remetinec, a za što? Za jedno malo bolje putovanje koje možeš proći i bez agencije, puno jeftinije, u vagonu drugog razreda, ako si sam kupiš kartu na kolodvoru.
‘Ovdje padne država pa nikom ništa’
Ili onaj doktor koji je predstojnik državne klinike, ima još tri svoje, i još radi na fakultetu. Njega nisu zatvorili, a i da jesu, ne bi nitko na svim tim njegovim poslovima ni primijetio da ga nema, mislili bi da je šef opet negdje drugdje. Ili onaj doktor koji si je nakupovao skupih satova, dok Cartiera ima čak tri, a sad mu sat i ne treba, jer mu u ćeliju ujutro viknu da se ustane i navečer mu ugase svjetlo pa zna da mora ići spavati.
Više životne mudrosti od naših ministara i doktora pokazao je isluženi teškaš Mike Tyson prije meča protiv Jakea Paula, kada je 14-godišnjoj influenserici Jazlyn Guerra, za njezin Jazzy’s World TV, na pitanje što vidi kao svoje naslijeđe, surovo rekao sljedeće: “Pa, ja ne vjerujem u riječ ‘nasljeđe’. Mislim da je to samo još jedna riječ za ‘ego’. Nasljeđe mi ne znači apsolutno ništa. Samo sam u prolazu. Umrijet ću i bit će gotovo. Koga je briga za ostavštinu nakon toga? Mi smo ništa. Mrtvi smo. Prašina smo.”
>Beck: Primorčeva sloga pod teškom paljbom Milanovićeva karaktera
Kao da govori o HDZ-u. Kad se Carla del Ponte jednom opraštala od Sanadera, dodala mu je za kraj, a kamere su još bile uključene, da može biti sretan što ima ovakav inertan narod – jer bi mu u svim drugim europskim zemljama birači već davno srušili vladu; to nije bilo emitirano, ali moglo se čuti u montaži, i možda je još uvijek negdje u arhivi HRT-a. U Vojvodini se sruši nadstrešnica pa zaustave vlakove, a ovdje padne država pa nikom ništa.
Doduše, vlakove u Hrvatskoj i ne možete zaustaviti jer ih nema. Ni brodove ne možete presresti jer su se ili pokvarili na pučini ili nasukali, a ako ga i dočekate na rivi, spljoštit će vas ona platforma po kojoj vozila izlaze. Ja sam neki dan htio u Zagrebu iz protesta zaustaviti tramvajski promet u centru u špici, ali mi je nakon pola sata dosadilo ležati na prugi pa sam otišao na kavu. Kao što štedjeti novac možete samo dok ga imate, a kad osiromašite bude prekasno, tako se i protiv vlasti može prosvjedovati samo ako postoji. Ona se, međutim, povukla u neznane daljine i sve prepustila kriminalcima. Kako je ono rekao Tito: sretan je narod koji ima ovakvu omladinu. Sretan je HDZ koji ima ovakav narod.
* Mišljenja iznesena u komentarima osobna su mišljenja njihovih autora i ne odražavaju nužno stajališta uredništva portala Narod.hr.