U gradiću Freudenbergu, 70 kilometara od Kölna, 15. ožujka popodne dvije su neimenovane djevojčice, stare 12 i 13 godina, pozvale u posjet vršnjakinju iz susjedstva Louisu. Ona ih je prijavila učiteljici zbog maltretiranja, a one su je dočekale u šumi i izbole na smrt. Dok je za nestalom pokrenuta potraga, one su na TikTok postavile video na kojem veselo plešu. Policija je odmah shvatila i, iako su ispod dobi od 14 godina kada podliježu kaznenoj odgovornosti, njih i obitelji odvela na tajno mjesto; svi će dobiti novi identitet i za njih se više neće čuti. Piše Boris Beck za Večernji list.
Nasuprot njemačkim medijima, srbijanski se ne drže etike o izvješćivanju o maloljetnicima, niti im je zazoran senzacionalizam, pa smo saznali sve o dječaku iz Beograda. On je natprosječno inteligentan i nadaren, ali odgojno zapušten; nigdje se ne uspijeva povezati, trpi ruganja vršnjaka, ghostaju ga, pa je simboličnom ubijanju uzvratio pravim – njegov um ga je odveo u to da sustavno pobije one koji su mu bili konkurencija ili su ga odbacivali.
U Srbiji su slavljenju ratnih zločinaca dodali i kult mirnodopskih
Za razliku od Uroša Blažića iz Mladenovca, koji je dan kasnije ubio osmero nepoznatih, s maglovitom željom da ga poštuju, dječak je bistar. On je jasno uvidio da živi u psihotičnom, nestrukturiranom svijetu, te je poduzeo konkretne korake da to promijeni, kao i one dvije balavice iz Njemačke. Da nije zao, učinio bi nešto korisno, a da je glup, ne bi sve tako dobro isplanirao, lukavo maznuo očevo oružje
i unaprijed istražio da ne može biti osuđen. Zato nakon zločina postavlja logična pitanja: kad će na slobodu i što kažu ljudi.
>Beck: Gdje počiva Grga čiji je duh opsjeo gradsku Skupštinu?
On je svjestan da je prekoračio granice, a to izaziva uvijek divljenje, kao što se i drugim velikim zločincima ljudi dive, od Hitlera i Lenjina, preko Tita i Pavelića, do Draže Mihajlovića i Arkana. Veličatelji Slobodana Praljka čak ga uspoređuju sa Sokratom, iako je grčki mislilac otrov popio jer je poštivao zakonsku odluku suda, a Praljak je to učinio baš usprkos osudi. U Srbiji je u tom pogledu još gore nego kod nas jer su slavljenju ratnih zločinaca dodali i kult mirnodopskih, pa se tako u reality showu Zadruga pojavljuje Zvezdan Slavnić, sin poznatog košarkaša Slavena, koji je bio osuđen na devet i pol godina jer je u disku ubio čovjeka.
Srbijanski protesti za ukidanje takvih morbidnih emisija korak su u dobrom smjeru, ali beznačajan: količina oružja u optjecaju, legalnog i ilegalnog, kao i natopljenost društva nasiljem, nisu nešto što se može resetirati preko noći. No kod nas se ni to ne vidi.
Emisija Otvoreno na HTV-u, posvećena masakru u beogradskoj školi, bila je žalosna: pozvana ravnateljica rekla je da su naše škole sigurne, pozvana sveučilišna profesorica rekla je da žali što nije usvojen kurikulum Borisa Jokića, a pozvana osoba iz ministarstva nije rekla ništa.
I hrvatsko društvo gubi strukturu
Jedini glas razuma i osjećaja bila je psihologinja Tanja Sever koja jasno vidi: treba zaposliti veoma mnogo kliničkih psihologa koji će razgovarati sa svakim djetetom, pa ako uoče neku patologiju, moći će dati upute za rad. Nažalost, u destabiliziranom društvu psiholozi su više na uslugu korporacijama kako da od nas zarade što više, nego da bi bili na pomoć ljudima.
Psihotičnost svijeta je problem, koja onda poremeti i klince. I hrvatsko društvo gubi strukturu, i u njemu se ljudi bore za smisao života, osim ako nisu preglupi. Ma kako uzaludan i patetičan, molitveni pokret na našim trgovima upravo je to, pokušaj vraćanja u predmoderno stanje, dok su još postojale hijerarhije i kakav-takav red; kaotične reakcije na molitelje, vrijeđanja, bučenja, tuljenja i izrugivanja prava su slika psihoze. Strukturu društva uništio je i kapitalizam, svojom eksploatacijom svih društvenih i obiteljskih veza, sve dok ih nije podvrgnuo profitu, i socijalizam, stvarajući društvo bez klase, a zapravo društvo bez forme.
Hrvatsku opsesiju oružjem i nasiljem vidimo podjednako kod tragikomičnog Skeje i njegovih bijednih crnokošuljaša, i kod učestalih memova antifa aktivista kad glorificiraju poslijeratna strijeljanja neistomišljenika, od kojih najnoviji prikazuje djevojku s kalašnjikovom u javnom prijevozu, pod pokroviteljstvom Mreže antifašistkinja Zagreb. Vučićev poziv da se klinca sudi na smrt neće spriječiti buduće zločine, kao i pozivi na zabranu TV Pink: nasilje se preselilo na Internet i u kompjutorske igrice, a pametni i ludi ne mare za posljedice. Jedino bi još psihološka struka trebala dokazati da je ovdje da pomogne ljudima, a ne da vlada nad njima. U psihotičnom društvu djelić psihoze ima u sebi svaki član. Mali je budućnost.
* Mišljenja iznesena u komentarima osobna su mišljenja njihovih autora i ne odražavaju nužno stajališta uredništva portala Narod.hr.
Tekst se nastavlja ispod oglasa