Bošnjački ratni zločini nad Hrvatima – zašto pravosuđe BiH o njima šuti?

General Mijo Jelić nedavno je u gostovanju u emisiji “Iza zavjese” istaknuo kako “gotovo da nema hrvatskog zapovjednika u BiH koji već nije osuđen ili u Haagu ili pred pravosuđem BiH ili da nije podignuta optužnica ili istraga. Uglavnom cijeli zapovjedni kadar HVO-a. U BiH je podignuto pet puta više optužnica protiv Hrvata, nego što ih je podignuto zbog zločina nad Hrvatima od Srba i Muslimana”.

“Licemjerno je na koji su način podignute optužnice protiv Hrvata u Bosanskoj Posavini ako znamo da je RS etnički očišćena od Hrvata pa tako i onaj dio Bosanske Posavine gdje su živjeli Hrvati. Počinjeno je na desetke monstruoznih zločina nad Hrvatima. Uglavnom nitko nije osuđen za to. I podizanjem optužnice protiv jedine općine koja se obranila od velikosrpske agresije želi se krivotvoriti povijest. Želi se agresora proglasiti žrtvom, a žrtvu agresorom”, također je rekao.

“Cilj ovih politički montiranih optužnica koje se kreiraju u političkom vrhu Muslimana u BiH je da se hrvatski narod u BiH proglasi zločinačkim narodom, a RH agresorom na BiH. Muslimani na taj način žele zadržati sadašnje političko stanje gdje su Hrvati građani drugog reda. A krajnji cilj ovih optužnica muslimanskog vrha je da preko ovih optužnica u miru ostvare ono što nisu u ratu. Na ovaj način se provodi mirnodopsko etničko čišćenje, a cilj je da se Federacija BiH u konačnici pretvori u jednonacionalni entitet gdje će Hrvati biti građani drugog reda”, zaključuje Jelić.

General Mijo Jelić: Nad Hrvatima u BiH provodi se pravosudni apartheid

Sukobi između Hrvata i Bošnjaka počeli su u jesen 1992. godine. Do tada su se i hrvatski i muslimansko-bošnjački narod skupa borili protiv zajedničkog srpskog agresora. Tijekom muslimansko-hrvatskih sukoba više od 1600 Hrvata izgubilo je život u ratnim zločinima (onako kako međunarodna zajednica definira ratni zločin). Među onima koji su život izgubili u masovnim zločinima bilo je i 1088 civila. Za vrijeme sukoba Armije BiH i HVO-a s područja Federacije, a iz općina u kojima se ratovalo, izbjeglo je ili je prognano 144.000 Hrvata. U tom broju nisu obuhvaćeni Hrvati izbjegli iz Sarajeva i nekih drugih mjesta u kojima nije bilo izravnog ratnog sukoba. Opće je prihvaćeno da je iz Lašvanske doline izbjeglo ili prognano preko 66.000 Hrvata.

Hrvatska diže optužnice protiv Atifa Dudakovića, Halilovića i drugih časnika Armije BiH!

U nastavku ćemo ukratko predstaviti samo neke od većih ratnih zločina ili zločina koji su imali naročit utjecaj na neka kasnija događanja na prostorima srednje Bosne.

12. siječnja 1993. – Lužani (Uskoplje): Muslimanske snage su napale hrvatsko selo Lužani i učinili pokolj nad Hrvatima (ubijeno i masakrirano više civila). Cilj je bio ovladati prometnicom koja od Tomislavgrada vodi u Srednju Bosnu. Pripadnici HVO-a su uzvratili na napade. U tim borbama poginula su 64 pripadnika HVO-a, a 19 ih je ranjeno.

19. siječnja 1993. – Gusti Grab (opcina Busovača): pripadnici ABiH masakrirali 5 staraca u dobi između 70 i 80 godina.

26. siječnja 1993. – Dusina (Lašvanska dolina): otet je zapovjednik HVO-a, a 4 od 5 njegovih pratilaca je ubijeno. Nekoliko sela (Višnjica, Lašva, Dusina…) je etnički očišćeno, prognano je više od 3.000 ljudi, a dio civila je korišten kao živi vojni štit.

23. ožujka 1993. – Orlište (Konjic): ubijena 4 civila dobi između 70 i 80 godina.

5. travnja 1993. – Sušanj (Zenica): ubijeno 17 civila, mahom starijih osoba koji su ostali u selu i dočekali ABiH nakon povlačenja HVO.

8. travnja 1993. – Maljine (Travnik): na lokalitetu Bikose strijeljano 30 zarobljenih ranjenika HVO i civila. Pri iskapanju tijela uočeno je da su u masovnoj grobnici rađeni naknadni zahvati kojima je bio cilj prikriti tragove zločina.

16. travnja 1993. – Trusina (Konjic): između 8 i 9 sati ujutro, u napadu na selo Trusina u sat vremena ubijeno je 16 civila i 6 zarobljenih vojnika HVO-a. Pripadnici ABIH su išli od kuće do kuće i ubijali civile koje bi tamo zatekli, a od dijela civila su napravili tzv. živi štit te krenuli na brdo Križ gdje su uz prijetnje da će civile ubiti, natjerali pripadnike HVO-a (seljaci koji su branili selo) na predaju te ih strijeljali.

18. travnja 1993. – Grm (Zenica): ubijeno 6 civila. Tri starca su živa zapaljena.

24. travnja 1993. – Miletići (Travnik): ubijeno i izmasakrirano 5 civila.

8. lipnja 1993. – Čukle (Travnik): ubijeno 9 civila i 12 zarobljenih pripadnika HVO.

8. lipnja 1993. – Krpeljici (Travnik): ubijeno 7 civila. UNPROFOR je tijela našao u selu, prebacio ih u Guču Goru i sahranio u crkvenom dvorištu.

10. lipnja 1993. – Vitez: od granate ispaljene s položaja ABiH na dječje igralište u Vitezu, poginulo je 8 djece dobi od 9 do 15 godina.

13. lipnja 1993. – Kraljeva sutjeska (Kakanj): ubijena 4 civila i spaljene kuće.

13. lipnja 1993. – Drenovik (Kakanj): ubijeno 17 civila; žene, djeca i starci.

13. lipnja 1993. – Slapnica (Kakanj): ubijeno 9 civila.

16. lipnja 1993. – Busovačke Staje (Busovača): ubijene 22 osobe iz humanitarnog konvoja (14 civila i 8 pripadnika HVO, pratilaca konvoja kroz područje Busovačke planine).

28. srpnja 1993. – Doljani (Jablanica): pri upadu pripadnika ABiH u selo, u jeku žetvenih radova ubijeno je 37 osoba – 8 civila i 29 vojnih obveznika, od kojih je najveći broj u trenutku upada u selo bio zatečen nenaoružan na žetvenim radovima. Oko 180 civila, mahom žena i djece korišteno je pri izvlačenju kao živi štit, da bi potom bili odvedeni i internirani u logoru u Jablanici.

Srpanj/kolovoz 1993. – Bugojno: u obredima inicijacije, u svojevrsnom dance macabre (trijumfalno vitlanje sjekirom nakon upravo izvršena dekapitacije žrtava), uz mentorstvo arapskih dobrovoljaca, pripadnici ABiH masakrirali su i ubili tzv. bugojansku skupinu koju je činio 21 zatočeni pripadnik HVO, bez obzira što su svi prethodno kao ratni zarobljenici evidentirani od strane Međunarodnog crvenog križa. Primjer pravog etničkog čišćenja je općina Bugojno. Tu je prema popisu iz 1991. živjelo 15993 Hrvata (34,2%) a nakon ratnih sukoba ostalo je 1374. Ukupno je ubijeno 119 Hrvata, a ostali su pobjegli. Na stadionu NK Iskre je bilo 292 zatočenika, gdje su bili mučeni, a o 21 logorašu se ništa ne zna. Opljačkano je preko 3000 hrvatskih kuća, minirano ih je 1480 a 1070 oštećeno. U gradu su uništena sva katolička groblja.

16. kolovoza 1993. – Kiseljak (Žepče): prilikom upada u selo ubijeno je 15 civila, među kojima je bilo i djece. Nedugo potom, nakon što su bili opkoljeni od strane HVO, pripadnici ABiH su zarobili 23 civila koja su koristili kao živi štit pri izvlačenju iz obruča HVO. 23 zarobljena civila, medju kojima ponajviše žena i djece, bili su kasnije predmetom razmjene zarobljenika izmedju 303. slavne brdske brigade ABiH i lokalnog HVO.

5. rujna 1993. – Zabilje (Vitez): ubijeno 13 zarobljenih osoba (4 civila i vojnika HVO).

9. rujna 1993. – Grabovica (Mostar): u dubini teritorija koji je kontrolirala ABiH ubijena su 32 civila, uglavnom starci, žene i djeca koji su ostali u selu i nakon što su ga pripadnici ABiH zauzeli. Šire područje sela Grabovica se nalazilo pod kontrolom pripadnika Armije BiH od 10. svibnja 1993. i u vrijeme počinjenog masakra bilo je udaljeno od svih linija dodira ili sukoba više od 35 km.

14. rujna 1993. – Uzdol (Prozor): prilikom upada u selo ubijena 41 osoba (29 civila i 12 pripadnika HVO).

30. listopada 1993. – Vareš: prilikom osvajanja Vareša u samom je gradu ubijeno 17 civila koji se nisu htjeli povući s pripadnicima HVO-a, vjerujući da im se ne može dogoditi ništa ukoliko dođe ABiH. Istodobno je u selu Borovica zapaljeno do temelja 320 obiteljskih kuća. Općina u kojoj su Hrvati bili većina etnički je gotovo potpuno očišćena od Hrvata.

13. studenoga 1993. – Fojnica: Predsjednik predsjedništva BiH, Alija Izetbegović je nakon Bugojna posjetio pripadnike Armije BiH stacionirane u Fojnici. Tog dana su u Fojnici, u prostorijama franjevačkog samostana Duha Svetog hicima iz vatrenog oružja pripadnici zloglasne Frkine jedinice iz sastava ABIH (316. brigada) ubili fra Nikicu Miličevića, župnika i gvardijana samostana te njegova zamjenika i samostanskog vikara fra Leona Matu Migića. Samostan se nalazi na prostoru koji kontrolira Armija BiH.

22. prosinca 1993. – Križančevo selo (Vitez): prilikom upada u selo ubijene 74 osobe (vojnici i civili). Za dio vojnika se pouzdano znade da su bili živi zarobljeni.

9. siječnja 1994. – Buhine Kuće (Vitez): prilikom upada u selo ubijeno je 26 osoba, civila i pripadnika HVO.