Damir Špančić: U napadu bombaša iz Pakraca stradao je Talijan, a Furio Radin šuti

Foto: snimka zaslona

“Napad Milorada Arsenića trebalo bi tretirati kao teroristički čin, napadnuti su djelatnici državne tvrtke i hrvatski branitelji”, izjavio je u Bujici, na Z1 televiziji, bivši gradonačelnik Pakraca i hrvatski dragovoljac Damir Špančić, koji je u Domovinskom ratu bio zapovjednik jednom od teško ozlijeđenih djelatnika HEP-a, Ivici Osmaku.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

> Zašto mainstream mediji nisu jasno naveli da je bombaš abolirani pripadnik srpske paravojske?

> Sladoljev: Bivši pripadnik srpske paravojske baci bombu – mediji ne navode njegovo ime, drugačije je kada je riječ o branitelju

“Ivica i ja smo susjedi, u Pakracu smo živjeli kuća do kuće. Poznajemo se od malih nogu, zajedno smo ministrirali za vrijeme osnovne škole, sedam, osam godina… Bio sam zapovjednik punkta pričuvnog sastava policije u Pakracu i Ivica je bio sa mnom cijeli rat. Malo i u Lipiku, ali veći dio rata ’91. bili smo dragovoljci u Pakracu…”, priča.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

U napadu je teško ranjen Darko Marelja, u kritičnom je stanju, na zagrebačkom Rebru, a i on je bio hrvatski branitelj: “Poznajem osobno i gospodina Marelju i želim da se što prije oporavi.”

Treće ozlijeđeni je Talijan Colosetti, koji je poput mnogih drugih pripadnika svoje manjinske zajednice – branio Hrvatsku: “Sa mnom su na punktu bili mnogi Talijani. Što se tiče talijanske manjine, ona je apsolutno, u 100-postotnom broju, stala na našu stranu u obrani Hrvatske. Nažalost, veliki broj ih je poginuo. U samo jednom danu u tim selima, gdje je najviše Talijana, na području Pakraca i Lipika, poginulo ih je dvanaest.”

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Zašto Furio Radin šuti?

“Iako na području Paraca, Lipika i okolice, živi najviše Talijana nakon Istre, zastupnik Furio Radin ne posvećuje im uopće pažnju, a za Talijana ozlijeđenog u napadu bombom, uopće nije pitao”, rekao je gost Bujice.

Milorad Pupovac također nije reagirao, niti se očitovao o bombaškom napadu u Pakracu: “Na dan kada se dogodio taj, slobodno možemo reći, teroristički čin, bio je na otvorenju tzv. Banijske kuće i imao je priliku na HRT-u izgovoriti barem riječ, dvije, ali nije…”

Tekst se nastavlja ispod oglasa

“Sad je već poznato tko je na trojicu hrvatskih branitelja i djelatnika HEP-a bacio bombu,” nastavlja Špančić: “Objavljeno je da je to Milorad Arsenić. On stanuje u Pakračkim vinogradima, a to je dio Grada Pakraca. U Zapadnu Slavoniju došao je iz Zagreba ’91. godine. Činjenica je da je ostavio stan u Zagrebu i došao tamo ratovati…”

“Bacio je ručnu bombu na djelatnike koji su došli iskopčati struju. Mjesecima su ga, sukladno proceduri, opominjali, ali on je to ignorirao”, rekao je.

Miloradu Arseniću, koji se borio protiv Hrvatske, naša je država obnovila čak i kuću – otkrio je u Bujici Damir Špančić: “Kuće su obnovljene svima, pa tako i velikom broju aboliranih. Na području Pakraca i Lipika danas imate više od 240 kuća koje su obnovljene, a kojima nitko nije došao ni vrata otvoriti- Obnovljena kuća, u prosjeku je bila 300 tisuća kuna, pa vi sad pomnožite koliko je to novaca. To su deseci milijuna…”

U okolici Vukovara pronađen arsenal oružja

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Slično kao i u slučaju bombaškog napada na djelatnike HEP-a u Pakracu, gdje su mediji izvijestili tek o “71-godišnjem muškarcu“ koji je počinio zločin, a zatajili da je riječ o Miloradu Arseniću, aboliranom četniku, koji je iz Zagreba godine 1991. došao među velikosrpske pobunjenike u Zapadnu Slavoniju – i u slučaju jučerašnje policijske akcije u Veri, selu s većinski srpskim stanovništvom pored Vukovara, govorilo se samo o “uhićenom 63-godišnjaku“ kod kojeg je pronađeno sedam automatskih pušaka, više od dvije tisuće komada streljiva, nekoliko bombi i raznih eksplozivnih sredstava…
Bujica otkriva pozadinu: “63 godišnji muškarac“ je Sreto Avramović i kao pripadnik TO ‘Bobota’ 1991. godine je sudjelovao u velikosrpskoj agresiji na Vukovar. Avramović je čoban, a osim što je čuvao ovce, od drugih mještana Vere skupljao je oružje zaostalo iz rata, koje nije imao namjeru predati hrvatskoj policiji… Tzv. mainstream mediji, kao i mnogi drugi, povezani s vladajućom hrvatsko-srpskom trgovačkom koalicijom, ove podatke nisu objavili!
Zapljenu arsenala oružja kod bivšeg srpskog ‘teritorijalca’ u okolici Vukovara, Damir Špančić stavio je u širi kontekst: “Institucije koje se bave ovakvim stvarima, trebale bi već jednom početi raditi svoj posao, jer ovo uzima previše maha u Hrvatskoj i ako se trenutačno svemu tome ne stane na kraj, bojim se da će u ratom stradalim krajevima, doći do velikih problema, a onda će netko morati odgovarati za to.”

Situacija u Pakracu

Damir Špančić u Pakracu živi 60 godina. Situaciju u gradu, u kojem je bio poslijeratni gradonačelnik cijelo desetljeće, od 1995. do 2004. godine, dobro poznaje: “Lokalni Srbi su prije rata dobro živjeli, u svih 27 firmi na području Pakraca, imali su direktorska mjesta. Apsolutno sva i nijedan direktor nije mogao biti Hrvat! Naši ljudi su morali odlaziti trbuhom za kruhom, a čak i oni koji bi završili fakultete, teško su se mogli zaposliti…

“Imali smo veliki staklanu, tu je bila i Drvna industrija Papuk, koja je zapošljavala tisuću šesto ljudi, a tijekom velikosrpske agresije, četnici su je zapalili kerozinom, koji je dopremljen iz Pančeva,” podsjeća Špančić i napominje: “Izravna šteta samo na Papuku, procjenjuje se na tadašnjih 42 milijuna maraka, a ratnu odštetu Srbija nikada nije platila!”

Upravo u uništenju brojnih gospodarskih subjekata na području Pakraca tijekom agresije, treba gledati korijene naših demografskih problema, to je početak iseljavanja – napominje bivši gradonačelnik: “Mladi nemaju gdje ostati zato što je u Domovinskom ratu, tijekom velikosrpske agresije uništen Vukovar, Pakrac, Petrinja, Gospić… Mnogi su ljudi otišli zbog toga što nisu imali gdje raditi i od čega živjeti…”

“Izravna ratna šteta na području Pakraca iznosi više od dvije milijarde i tristo milijuna kuna,” navodi bivši gradonačelnik.

“Tijekom napada na grad, u prosincu ’91. godine, u Pakracu je ostalo svega 123 civila, a nas branitelja bilo je između 200 i 250. na deset punktova”, nastavio je pričati Damir Špančić: “S druge strane, u kontinuitetu je Pakrac napadalo 5 do 7 tisuća neprijateljskih vojnika, a među njima oni iz Banjalučkog korpusa JNA, kao i brojne paravojne postrojbe. U gradu su se vodile borbe za svaku kuću, za svaku ulicu… Ulica u kojoj sam živio, neko je vrijeme također bila okupirana… Kada su ušli u Strossmayerovu ulicu, četnici su mučki pobili 18 starica! Do danas, ni nakon 30 godina, nitko za taj zločin nije odgovarao.”

“Od 17 tisuća ljudi koje je Grad Pakrac imao prije rata, danas tu živi 9 tisuća, rat nas je doslovce prepolovilo”, konstatirao je Špančić: “U vrijeme rata, grad je bio potpuno pust i pravo je čudo kako smo odolijevali neprijateljskim napadima…”

“Tijekom velikosrpske agresije na Pakrac, stradala je i pravoslavna crkva, srušen je i Vladikin dvor, gdje je bilo sjedište eparhije i to su učinili četnici”, podsjeća Špančić, uz napomenu, kako ga ne bi čudilo da kroz par godina Beograd i za to optuži Hrvate: “Tukli su po svojim hramovima i svetinjama, a mi ih obnavljamo. Svake godine od Ministarstva kulture barem 2 milijuna ide za obnovu njihovih objekata, a da ne govorimo o drugim sredstvima… Obnovili smo im i knjižnicu, a tijekom najžešćih napada na Pakrac, po izravnoj zapovijedi predsjednika Tuđmana, naši su dečki, riskirajući svoje živote, spasili njihove knjige, njihovo kulturno blago…”

Uloga Merčepa u obrani Pakraca

Važnu ulogu u obrani Pakraca odigrao je i pokojni Tomislav Merčep, sa svojim postrojbama: “Merčep je prvo spasio Lipik i došao je sa strane Pakračke Poljane…Njegov doprinos u obrani Pakraca i Lipika bio je izniman. Uzmimo samo primjer Bujavice, sela iznad Lipika, koje je bilo jako dobro utvrđeno… Merčep je tamo ušao sa svojim postrojbama, kada se drugi nisu usudili prema Bujavici niti pogledati… On je to uspio riješiti.”

Komentirao je i posljednji ispraćaj Tomislava Merčepa, na zagrebačkom Mirogoju, gdje mu je uskraćeno vojno odavanje počasti, iako je na to imao pravo, a za što su izravno odgovorni Plenkovićevi ministri Medved i Banožić: “To je nešto strašno i za svaku osudu! Tomislav Merčep nije bio samo u Vukovaru, a osim Pakraca i Lipika, spašavao je i Gospić.”

Damir Špančić bio je i državni tajnik za stambeno zbrinjavanje, međutim, s te je dužnosti smijenjen jer se zamjerio Miloradu Pupovcu, kada ga je pitao za sudbinu dr. Ivana Šretera, osnivača HDZ-a na pakračkom području: “I prije nego što sam ga pitao za dr. Šretera, bilo je određenih nezadovoljstava s te strane, kada je aktualizirano pitanje bivših nositelja stanarskoga prava.”

“Iako je sud u Strasbourgu, u zadarskom slučaju Blečić presudio u korist RH, naša je država zaprimila čak 17.000 spornih zahtijeva bivših nositelja stanarskih prava. Velikim dijelom su to bili jugooficiri s područja Karlovca, Rijeke, Zagreba, Splita i Zadra, koji su otišli na drugu stranu i koji su kasnije potraživali i htjeli biti u kategoriji bivših nositelja stanarskog prava,” prisjeća se Špančić: “Kada sam otišao, čuo sam da se najmanje 2.000 stanova kupilo i njima dalo! Više od 60 milijuna kuna naših novaca iz državnog proračuna potrošeno je na kupnju stanova onih, koji su bili protiv naše države i to unatoč presudi u korist RH, na sudu u Strasbourgu.”

Nastavio je o dr. Šreteru: “Bio je zaista jedan divan čovjek, bili smo kućni prijatelji i vrlo bliski… Osnivali smo zajedno HDZ. On je vjenčani kum mome bratu, svakodnevno smo se viđali. Bio je mirotvorac i iskreni katolik, pred rat je postao ravnatelj bolnice u Lipiku i povjerenik HDZ-a za cijelu Zapadnu Slavoniju. Iako je zagovarao mir, na povratku s jednog sastanka iz Zagreba, presreli su ga prije Lipika, u selu Kukunjevac. Znali su da ide iz Zagreba i čekali baš njega… Zaustavljen je na barikadi, na povratku u Pakrac. Skončao je mučeničkom smrću, a od doktora Solara, koji je isto bio uhvaćen i otet, čuli smo koliko su ga strašno mučili punih dvadeset dana… Pupovca sam samo zamolio da preko svoje zajednice sazna gdje je dr. Ivan Šreter zakopan? Rekao je da će drugi puta doći k meni s informacijom, međutim, više nikada se nije pojavio u mom uredu, iz kojeg sam ubrzo i otišao.”

Damir Špančić napustio je HDZ, razočaran pogrešnom politikom koju vodi Andrej Plenković. Pristupio je Domovinskom pokretu Miroslava Škore, koji se u Pakracu osniva 12. veljače ove godine, u Domu dr. Franje Tuđmana.

Antić komentirao srbijanskog provokatora

Uživo u Bujicu javio se Roko Antić, zamjenik načelnika općine Kistanje, kako bi prokomentirao skandalozni video teologa i “humanitarca“ iz Paraćina, Miloša Stojkovića, koji s Kninske tvrđave pozdravlja “svetu Republiku Srpsku Krajinu“ i govori da je to “okupirani srpski teritorij“: “To je kukavički čin cijele te “pastoralne” ekipe iz Srbije. Zlouporabili su gostoprimstvo gradonačelnika Knina i hrvatsku obzirnost. Kukavice su zato što se sada autor tog video uratka opravdava i govori da nema ništa s objavom! Najiskrenije, meni je drago da se takve stvari događaju jer je krajnje vrijeme da kao narod otvorimo oči i konačno shvatimo s kime imamo posla.”

“Naše službe ne znaju što oni rade i to je zabrinjavajuće,” nastavio je Antić: “Ovakvi sigurnosni propusti se malo prečesto događaju… Nismo uredili državu i to je pogotovo bolno, teško pada našim braniteljima na čijoj je žrtvi Hrvatska stvorena. Reakcija aktualnih vlasti je bila mlitava ili nikakva i u ovom slučaju – i u mnogima prije ovoga. Zbog toga se ti tzv. Facebook junaci okuraže pa smišljaju kojekakve video uratke.”

Država koja drži do sebe, kada netko dovodi u pitanje njezin teritorij, pokazuje otvorene pretenzije prema njemu i vrijeđa njezina obilježja, zabranila bi ulazak takvim likovima – upozorava Roko Antić: “Svim tim velikosrbima jednostavno bi trebalo zabraniti ulazak u Hrvatsku sljedećih dvadeset godina i problem je riješen! Pa, neka Miloš iz Paraćina samo mašta o tome kako će se na Kninskoj tvrđavi, umjesto hrvatske, vijoriti srpska zastava.”

“Na ovom se primjeru još jednom vidjelo kako aktualna hrvatska vlast uopće nema samopoštovanja”, rezolutan je Antić: “Koliko ćemo mi držati do sebe, tako će nam i biti. Međutim, ovakve se stvari malo prečesto događaju… Zaista ne znam zovu li naše službe ovakve tipove na obavijesne razgovore ili su oni rado viđeni gosti u Hrvatskoj?!”

Roko Antić zaključuje: “Priča o HOS-u najviše ogoljuje kompletnu hrvatsku politiku. To je prvorazredni mazohizam i izdaja koja nema premca! Te se ljude danas kao zvijeri proganja, a 758 bojovnika HOS-a dalo je život za ovu državu! Kao da im na živo crijeva vade! Vrhovni zapovjednik naših oružanih snaga da radi uzmak od HOS-a?! Milanoviću, od koga ti to radiš uzmak?! Njega ne treba uopće više zvati na takve obljetnice.”

Tekst se nastavlja ispod oglasa
Podržite nas! Kako bismo Vas mogli nastaviti informirati o najvažnijim događajima i temama koje se ne mogu čitati u drugim medijima, potrebna nam je Vaša pomoć. Molimo Vas podržite Narod.hr s 10, 15, 25 ili više eura. Svaka Vaša pomoć nam je značajna! Hvala Vam! Upute kako to možete učiniti možete pronaći OVDJE

Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu i društvenim mrežama Narod.hr dopušteno je registriranim korisnicima. Čitatelj koji želi komentirati članke obavezan se prethodno upoznati sa Pravilima komentiranja na web portalu i društvenim mrežama Narod.hr te sa zabranama propisanim člankom 94. stavak 2. Zakona o elektroničkim medijima.