Više je nego simptomatičan debakl HDZ-a na izborima za splitskog gradonačelnika. Bilo je i ranije razdoblja kad HDZ nije mogao doći na vlast u Splitu, no unatoč i daljnjem vodstvu HDZ-a u anketama ovi su izbori opomena za vladajuću stranku na više načina, piše Davor Dijanović u kolumni HKV koju u cijelosti prenosimo.
> Od stranačkih referenduma do zaštite obitelji i e-glasovanja: Što je Plenković obećavao HDZ-ovcima od 2016.?
> Davor Dijanović: Demokršćanstvo danas i sudsko suzbijanje istine i dobra
> Dijanović: Tko su beogradski agenti u Hrvatskoj?
Prije svega, guranje Zorana Đogaša kao nestranačkog kandidat ukazuje na velike kadrovske deficite HDZ-a u Splitu. To je priznao i predsjednik HDZ-a Andrej Plenković. Jučer je, naime, na novinarski upit nisu li imali stranačkog kandidata za splitskog gradonačelnika pojasnio da su pitali sve moguće potencijalne kandidate iz HDZ-a u Splitu, ali nitko nije htio biti. Također, anketirali su i za one kandidate za koje nisu pitali ali, kaže, nitko nije prelazio 15 posto glasova. Rekli bismo da je vrlo problematično kad vladajuća stranka nema profiliranog kandidata za drugi najveći grad u državi.
Kao i 2011.?
Poraz u Splitu mogao bi predstavljati uvertiru za gubitak vlasti na parlamentarnim izborima 2024. godine. Nameće se usporedba s vremenom od 2003. do 2011. I tada je HDZ u dva mandata bio na vlasti. U posljednje dvije godine zaredao se čitav niz procesa protiv istaknutih HDZ-ovaca što je rezultiralo porazom 2011. Ni tadašnja kukuriku oporbena koalicija nije bila ništa sposobnija od današnjeg potencijalnog saveza SDP-a i Možemo, ali im je HDZ doslovce predao vlast.
HDZ i tada i sada bez koalicijskog potencijala
Druga je sličnost ta što HDZ ni tada ni sada nema nikakav koalicijski potencijal na desnome spektru. Nakon dva nesretna braka Most posve sigurno više ne će ići s HDZ-om, a Plenkovićevi obračuni s Domovinskim pokretom i Suverenistima bili su previše intenzivni da bi ih mogao gledati kao koalicijske partnere. Misija istjerivanja „ekstremizma“ iz HDZ-a teško bi bila ostvariva da se sutra gleda na „ekstremnu desnicu“ kao na potencijalne sudionike u vlasti.
Mnogi su i pred izbore 2020. prognozirali poraz HDZ-a pa se to nije dogodilo, reći će apologeti ove stranke. To je istina, no teško da će se ponovno dogoditi nešto kao korona-kriza koja bi birače nagnala na to da u kriznome vremenu daju svoj glas onome što nosi najmanje neizvjesnosti. Pred nama je ekonomska kriza i recesija, no takve vrste krize prije će donijeti socijalne nemire, nego što će ojačati vladajuće stranke bilo gdje.
HDZ ima izgrađenu jaku stranačku infrastrukturu i klijentelističku mrežu, no postojali su u Europi i radikalniji primjeri klijentelističkih stranaka koje su izgubile izbore ili čak kao u Italiji nestale. Tome treba dodati i efekt zasićenja. Nakon nekoliko mandata na vlasti svaka vlast postane previše korumpirana, a birači žele promjenu.
Rebrendiranje u lijevo
Od vremena Tuđmanove smrti HDZ je izvršio rebrendiranje prema onomu što se obično naziva demokršćanstvo. Na žalost, teško da bi se ijednu stranku u EU koja se takvom naziva moglo smatrati kao onu koja baštini kršćanske vrijednosti. Demokršćanska stranaka danas je sinonim za besprizorne kompromise s duhom vremena i lijevo-liberalnim ideologijama.
Nije, naime, spojivo s kršćanstvom izglasavanje Istanbulske konvencije niti relativiziranje obitelji priznavanjem homoseksualnih veza kao vrste obiteljske zajednice. Problem je današnjeg HDZ-a taj što je izgubio vrijednosti (zanemarimo predizborno tamburanje!) i što se pretvorio u interesnu zajednicu koja nerijetko radi kompromise s lijevim politikama što se naivnima pravda tobožnjim pritiscima izvana (čime se, zapravo, opravdava beskičmenjaštvo)
Ispražnjen od vrijednosnog sadržaja, kapacitiran cijelom ergelom interesdžija i klimavaca u svojim redovima, bez kvalitetnih kadrovskih rješenja, opterećen korupcijskim skandalima i bez koalicijskoga potencijala HDZ- bi mogao lako izgubiti iduće izbore. Samo po sebi to nije problem. Takva stranka i treba izgubiti izbore.
Problem je po Hrvatsku taj što je alternativa još gora
Problem je po Hrvatsku taj što je alternativa još gora. Teško je očekivati da će desno-konzervativne opcije dobiti vlast, a mnogo je izvjesnije da će to biti crveno-zelena kombinacija, tim više što zapadni centri moći sve više guraju zelene radikale na vlast u mnogim državama.
Zamislite samo da državom vladaju Peđa Grbin i Tomislav Tomašević. Riječ je o ekipi koja baštini radikalno lijeve ideologije, ali koja je i posve nesposobna za vođenje države. Tomaševićeva nesposobnost za išta osim za guranje ideologije najbolje se vidi na primjeru Zagreba koji se polako pretvara u grad slučaj. O državničkim sposobnostima Peđe Grbina suvišno je išta govoriti. Zbog sposobnosti ljevice Hrvatska je tijekom posljednje krize zadnja u EU izišla iz recesije.
Za kraj možemo samo zaključiti: Bog nam bio na pomoći!
Davor Dijanović/HKV
O autoru
* Davor Dijanović hrvatski je novinar, kolumnist, povijesni istraživač, geopolitički analitičar i publicist. Četrnaest godina iskustva u online i tiskanom novinarstvu te digitalnim platformama. U rodnom Bjelovaru završio je opću gimnaziju, a na Libertas međunarodnom sveučilištu u Zagrebu magistrirao međunarodne odnose i diplomaciju. Završio je Londonsku školu za odnose s javnošću, smjer Odnosi s javnošću i upravljanje reputacijom, a na Učilištu Petar Zrinski edukaciju za specijalista digitalnog marketinga. Od 2008. do danas objavio oko 1500 novinskih i publicističkih priloga o temama iz područja politike, geopolitike, povijesti i kulture te nekoliko preglednih odnosno stručnih radova. Posebna područja njegova interesa su: suvremena povijest, geopolitika, odnosi velikih sila i međunarodna sigurnost. Autor je knjige “Hrvatska u žrvnju Jugosfere” (2015.) i voditelj podcasta Geopolitički objektiv. U sezoni 2021. – 2022. vodio emisiju „Argumenti“ na Hrvatskom katoličkom radiju. Oženjen, otac četvero djece.
* Mišljenja iznesena u komentarima osobna su mišljenja njihovih autora i ne odražavaju nužno stajališta uredništva portala Narod.hr.
