U Srbu se opet slavi dan (27.7.1941.) kada je započeo genocid i etničko čišćenje Hrvata u Pounju. Slavi se ubijanja 37 Hrvata obitelji Ivezić koje su četnici ubili u Brotnju i bacili u jame. Najmlađi (Jakov) je imao manje od 3 godine, a najstariji (Luka) 82 godine. Imena žrtava objavljena su u knjizi Josipa Pavičića „Dossier Boričevac“ (»Naklada Pavičić«, Zagreb, 2012., str. 346.-348.).: 37 žrtava „prve puške“ 27. 7. 1941. godine jesu:
Ekshumacija 19 žrtava iz jame na Dabinu vrhu. Vjerojatno su ostaci ostalih nestalih osoba na nekoj drugoj lokaciji koja još nije istražena. Ekshumacija posmrtnih ostataka hrvatske obitelji Ivezić nedaleko od Srba postavlja pitanje o moralu onih koji slave zločine „prve puške“. Jasno je da se slavi genocid nad Hrvatima i protjerivanje Hrvata s njihovih ognjišta. Kako je moguće da hrvatska Vlada odobrava takvo ponašanje svojih partnera?
Žalosna je činjenica (što govori o karakteru komunističke vlasti) da se dan početka etničkog čišćenja i pokolja Hrvata u Socijalističkoj Republici Hrvatskoj slavilo kao Dan ustanka. Komunisti i četnici i danas slave zločine i etničko čišćenje! Sramota!
Nacionalna i civilizacijska sramota je slaviti ubojstvo nevinih!
Za taj zločin nitko nije odgovarao, naprotiv taj zločin se slavi kao antifašistički ustanak. Ne radi se o antifašističkom ustanku, ne radi se o osveti za ustaške zločine jer nije bilo ustaša ni zločina na tom području prije 27. srpnja 1941. godine. Radi se o četničko-komunističkom zločinu etničkog čišćenja Pounja s ciljem stvaranja etnički čiste velike Srbije prema razrađenim planovima u doba Kraljevine Jugoslavije i prije.
Prije 2. svjetskog rata postojao je Udbinski dekanat, na području dekanata živjelo je više od 16 tisuća katolika. Poslije Drugog svjetskog rata je na području dekanata živjelo manje od 2000 katolika! Potpuno su uništene i ugašene župe Boričevac (1905 župljana), Bunić, Udbina (1575 župljana), Palanka, Rudopolje i Gračac (1108 župljana), te župa Korenica (1200 župljana). Nad Hrvatima katolicima počinjen je genocid koji nikada nije kažnjen. Što više Hrvatski sabor i Vlada RH za vrijeme Ive Sanadera financirala je obnovu spomenika u Srbu milijunskim iznosima. Pitanje hrvatskim političarima, hrvatskoj Vladi: Do kada će se na komunističko-četničkim dernecima slaviti zločine nad Hrvatima kao antifašistički ustanak?
Gospićko-senjski biskup Mile Bogović u svojoj nadahnutoj propovijedi u Boričevcu (2015. godine), izjavio je: “Koja je fašistička ili ustaška krivnja male Marije koja je ubijena kada je imala 8 godina, Marka od 5 godina i Jure od samo 3 godine. Kakvi su to fašisti bili?”
Treba podsjetiti na događaje koji su se dogodili.
Nakon pokolja u Brotnji Hrvati iz Boričevca su morali pobjeći iz svoga mjesta da bi spasili svoj život. U selu je ostalo 55 Hrvata (većinom staraca i djece) koje su četnici ubili 2. kolovoza 1941. godine. Selo su opljačkali i razorili a nakon rata je komunističko-četnička vlast zabranila povratak Hrvata na njihova ognjišta! Zašto? Zločine i etničko čišćenje su izvršili četnici koji su na kraju rata kokarde zamijenili petokrakom i preuzeli vlast zajedno s komunistima. Budući da je cilj bio stvaranje velike Srbije Hrvati se nisu smjeli vratiti na svoja ognjišta i imanja.
Srbi su napali i Kulen Vakuf te pobili 300 Hrvata iz Boričevca. Pored ovih zločina u kolovozu 1941. godine su počinjeni zločini u Drvaru, Bosanskom Grahovu te zločin nad hodočasnicima i bestijalno ubojstvo svećenika Waldemar Maximilian Nestora. Pored Hrvata ubijani su i Muslimani koji su bili uhićeni.
Godine 1990/91 zločinački scenarij se ponavlja, iz Srba kreće nova pobuna, novi zločini i novo etničko čišćenje. Povijest se ponovila, ničim izazvani Srbi u Srbu i drugim mjestima s većinskim srpskim stanovništvom započeli su novu krvavu pobunu protiv RH te napravili nove masovne zločine.
Danas komunisti i četnici slave zločine u Srbu i Pounju kao ustanak naroda Like te šire mržnju i ponavljaju laži uz veliku podršku političara i medija. Da bi se nesmetano održavao četnički dernek kojim se slavi zločine nad Hrvatima i etničko čišćenje Hrvata redovito je angažirana i policija koja blokira pristup Srbu. Za svoj četnički dernek su i djecu angažirali (2016. g. dovedena su djeca iz osnovne škole Bogota) koja su recitirala:
AKO TE NETKO PITA ZA PARTIJU I TITA – TI MU RECI – DA SMO MI BUDUĆI TITOVI BORCI- MOJ ĆE TATA DA PRONAĐE JOŠ BOLJI TOP SA KOJIM ĆE DA UDARA PO NEPRIJATELJU-MOJ ĆE TATA SEKIRICOM DA UDARA PO KRVNIKOVOJ GLAVI.
Tko dozvoljava ovu sramotu, tko djecu uči ubijanju i mržnji? Je li to suživot koji nam nude komunisti, četnici i takozvani antifašisti? Čemu pravobraniteljica za djecu kada je ovakva manipulacija s djecom moguća i kada nitko nije odgovarao?
Antihrvatska radio televizija (HRT) redovito promiče komunističko-četničke laži, redovito sotonizira branitelje i domoljube. Članice Udruga „Žene u Domovinskom ratu-Zadar“ su 2016. godine opisala svoje iskustvo iz Srba.
„Put prema Srbu
Na svim prilaznim cestama prema Srbu policijske patrole, interventna policija, pod punom ratnom spremom, kao da očekuju pripadnike ISIL-a ili neku naoružanu silu koja će osvojiti Hrvatsku.
Zaustavljeno je svako vozilo, autobus, policajci su imali zadaću zapriječiti ulazak svima koji misle drukčije od onih koji slave ustanak. Zamislite samo moć organizatora ustanka koji mogu mobilizirati tolike policijske snage…..“
Pitanje političarima: Zašto hrvatska Vlada i Sabor podržavaju širenje mržnje, slavljenje zločina nad hrvatskim narodom?
Udruge „Žene u Domovinskom ratu-Zadar“ je poručila našim političarima:
„Sramite se naših mrtvih kostiju, sramite se svakog branitelja, vi ste moralne nakaze i paraziti ovog društva. Niste u stanju zabraniti ovakve derneke šake pijanih i krvoločnih Jugoslavena. Još gore, stalno nam govorite o budućnosti, o tome kako trebamo zaboraviti prošlost, pa nismo mi ubijali i bacali ljude u jame, nismo mi napali tu smrdljivu Jugoslaviju nego ona nas, pa da trebamo zaboraviti.
Zar smo ginuli da nas ovako ponižavaju kosturi nepostojeće države. Kako uopće imate obraza govoriti o izborima i slaganju lista na kojima bi mi trebali zaokruživati vaša imena. Nemate trunke dostojanstva, niste dostojni ovog naroda. Gadljivi ste jednako kao i one nakaze ispod spomenika.
Zabranili ste prosvjed protiv USTANKA, zabranili Hrvatu da slobodno gazi po svojoj zemlji, a ako ste tako hrabri zabranite proslavu ustanka!…“
„A mi ćemo se boriti, pa makar zastavom i pjesmom, jer mi vas se ne bojimo, mi smo se vas odrekle, nama niste potrebni, pa ako treba živjeti ćemo po poruci koju je na Zemuničkoj gradini ispisao jedan vojnik slavne Zadarske 112. brigade: Jesti ću zemlju, piti ću kiše, jednom branitelju i ne treba više.“
Nema budućnosti, nema suživota dok se u Hrvatskoj slavi zločin nad Hrvatima i etničko čišćenje Hrvata s njihovih ognjišta. Istina o 27. srpnju 1941. se zna pa je vrijeme da se četnički derneci kojima se slave zločini zabrane.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
