Dr. sc. Bartulica: ‘Referendum o promjeni izbornog sustava kojeg je Plenković s Kuščevićem spriječio, bio je velika prilika za demokratizaciju u Hrvatskoj’

Dr. sc. Stjepo Bartulica, predsjednik Centra za obnovu kulture priključio se Domovinskom pokretu Miroslava Škore uoči parlamentarnih izbora koji će se održati 5. srpnja.

Dvanaest je godina proveo u hrvatskoj diplomaciji te je bio savjetnik za vanjsku politiku u Uredu predsjednika Vlade RH, zbog čega će voditi Odbor za vanjsku politiku Domovinskog pokreta.

Američki konzervativac koji već 28 godina živi u Hrvatskoj u intervjuu za Nedjeljni Večernji objašnjava što ne valja s HDZ-om te zašto mu je zadnje što želi da ljevica preuzme vlast u zemlji. Intervju prenosimo djelomično.

Je li vas iznenadio velik interes javnosti za eventualni povratak Tima Oreškovića u politiku?

I da i ne. Svjestan sam da svaki premijer, pa i bivši, ostavlja dubok trag, premda je njegov mandat trajao samo osam mjeseci. No, bez sumnje je ostavio pozitivan dojam na mnoge ljude. Nije imao nikakvih problema da se opet snađe u svijetu biznisa. Tamo je on izuzetno tražen i cijenjen menadžer. Ljudi su željni promjena, a on je za naše ljude predstavljao ipak novi način upravljanja došavši kao autsajder koji nije bio dio establišmenta i jedino mi je žao da nije dulje trajalo.

No, svjetonazorski, Oreškoviću je blizak Domovinski pokret?

Previše ga poštujem da bih ga tumačio, no mislim da promatra Hrvatsku i svjestan je da u ekonomskom pogledu moramo jako puno stvari promijeniti da budemo konkurentni. Kao zemlja nismo uspjeli pronaći model koji će ljudima omogućiti da sami stvaraju za sebe i obitelj. I dalje odlaze talentirani i školovani ljudi.

Zašto je on 2016. odustao od toga da izađe na parlamentarne izbore, tada ga je Most jako podržavao?

On nije osoba koja bi bila zadovoljna biti zastupnik u Saboru. Imao je jak kapital na kraju svog mandata, njegovu je Vladu srušio HDZ ne njegovom krivnjom pa je odlučio da je za njega i njegovu obitelj bolje vratiti se u poslovni svijet.

O Plenkovićevom HDZ-u

U Hrvatskoj sam od ranih 1990-ih i mogu reći da današnji HDZ ne zastupa konzervativnu agendu, možda to ponekad želi glumiti, pogotovo u ekonomskim pitanjima, no to je više ekonomska lijeva doktrina, a ne one koju zastupa, primjerice u SAD-u, desna politička strana. HDZ vjeruje u državnu vlast, da je ona rješenje, a ne problem, što se jako razlikuje od one Reaganove da vlast nije rješenje, nego uzrok problema. Puno toga što se dobro zamisli, loše završi. Uvijek kad je HDZ bio na vlasti, još od doba Sanadera, rashodi su proračuna rasli. To je krivulja koja ide prema gore, bez obzira na to koliko imali stanovnika, država sve više troši. To je lijeva politika, a ne desna.

Zastupam politiku koja traži manje miješanje vlasti u ekonomiju i da se dopusti ljudima da sami u slobodi stvaraju i da budu nagrađeni za ono što rade. A ne da za svaku stvar moraju pitati nekoga lokalnog ili političara na višoj razini. Vidim Hrvatsku kao zemlju s velikim potencijalom, kao spavajućeg diva kojeg nekompetentni ljudi drže vezanog raznim propisima. Vidjeli smo nažalost i HDZ-ovu ulogu u prihvaćanju Istanbulske konvencije, gdje su oni bili na istoj strani sa SDP-om. Istina, bilo je nešto disidenata u Klubu HDZ-a, no uglavnom su slijedili svoje vodstvo. Hrvatskoj to nije bio prioritet, no Plenkoviću jest i sad imamo posla s rodnom ideologijom. To je sigurno razlog zašto je Plenkovićev HDZ izgubio potporu mnogih i ja tu ne vidim suverenistički stav da možemo sami odrediti svoje interese i zastupati ih u sklopu EU, nego nam je opet lakše slijediti upute izvana.

Nemam povjerenja u ljude koji odlaze u Bruxelles, to su obično potrošeni političari koji više ne mogu pobijediti na izborima u svojim zemljama, pa završe tamo. Naš veliki problem je što je naš premijer cijelu svoju diplomatsku i političku karijeru zapravo uložio u takav europski projekt i zato nema kritički odmak. On ne može shvatiti ni danas kako je prošao taj Brexit, misli da je to bila duboko iracionalna odluka Britanaca. No, nije tako, jer mora biti objektivnih razloga kada jedan veliki narod, važna zemlja, nije zadovoljna pa to napravi. I nije jedina. Mi kao najmlađa članica EU moramo brže razvijati svoje stavove i vizije. Ne moramo slijediti Mađarsku, no njihov se glas u EU čuje, slagali se mi s Orbánom ili ne. Poljski se glas čuje još više, a nama nedostaje samopouzdanja u vrhu politike.

U Hrvatskoj više od polovice birača glasa desno, no povremeno SDP dođe na vlast, obično kada desnica međusobno zarati. Čini li vam se da bi se to moglo i sada dogoditi?

Nadam se da ne. Zadnje što bih ja želio jest da ljevica preuzme vlast u zemlji. To bi bilo novo nazadovanje jer se naša ljevica pod vodstvom Bernardića nije u stanju udaljiti od nasljeđa komunističkog diktatora. To su ljudi koji se u istoj rečenici zalažu za ljudska prava, a onda hvale Josipa Broza; ne mogu ih shvatiti ozbiljno. To je fake lijeva scena. Zanimaju ih samo poluge moći i pitam se što bi mnogi od njih radili na tržištu rada kad ne bi bili na izvoru javnog novca. Što su oni u životu uopće radili i znaju li kako stvarni svijet funkcionira, nego nas samo zamaraju tim potrošenim floskulama.

Neki od njih i sada iznose skandalozne stavove o poslijeratnim pogubljenjima?

Neki iz ljevice poput Stazića i Beljaka imaju jednak stav kao srpski političar Milorad Dodik, pa žale kako komunisti nisu poslije rata i Bleiburga pobili više Hrvata. U normalnoj demokraciji takve izjave političar ne bi preživio. Stoga nije bila zadovoljavajuća reakcija ni Bernardića, kojem je vrhunac kritike bio kazati da je Beljak “osobenjak”. To jest nešto što je izvan svakog demokratskog okvira jer možda su oni tako mislili i na moje roditelje, koji su također otišli van jer se nisu slagali s komunizmom, pa im je žao da Udba nije stigla do njih. To je zastrašujuće i čudim se kako Hrvati mogu i dalje uopće glasati za takve ljude, koji ne skrivaju svoj prujezir prema vlastitom narodu. To me šokira i, da naši birači imaju više samopouzdanja, takvi ljudi na izborima ne bi prolazili.

Ali mogu proći premda nemaju 50 posto glasova?

Ljevica u Hrvatskoj sigurno nema 50 posto glasova, ali znaju bolje koristiti izborni sustav, tu su lukaviji. Inače, ljevica i daje vjeruje da se gospodarski rast može postići dekretom. Vidim tu veliki prostor za Domovinski pokret, koji ne propagira ekonomsku lijevu misao poput ljevice i HDZ-a. Miroslav Škoro je puno toga stvorio u životu i zna što znači zarađivati novac za plaće zaposlenika. On to duboko razumije, za razliku od mnogih drugih koji u životu nisu morali zaraditi za plaće svojih zaposlenika. Velika mu je prednost što je u dodiru sa stvarnim životom. HDZ je sam otvorio veliki prostor na suverenističkoj političkoj sceni jer su se odrekli te pozicije i nejasno je čime opravdavaju taj čudni potez. Zapravo, to jest iracionalno ponašanje, oni tako ne slijede i ne odgovaraju interesima svojih birača, niti dijele isti svjetonazor niti zastupaju interese tzv. malog čovjeka. Imam više povjerenja u toga malog čovjeka jer on zna raspolagati svojom imovinom, a nemam povjerenja u političke elite. Stoga sam se prvi put u životu sada i politički angažirao. Vidim da zemlja ide u krivom smjeru, i da to košta jer propuštene prilike su skupe. Nazvao bih to trošak nečinjenja. I ta mantra o trajnoj stabilnosti, ona je samo izgovor HDZ-u za neprovođenje bitnih i nužnih promjena, pa se stječe dojam da je premijer Plenković cijepljen od svake prave reforme i nije je u stanju provesti. Nego smatra svojim velikim postignućem stabilnost, koja zapravo znači stagnaciju.

Čuli smo vaše želje, no postoji i poslijeizborna realnost. Domovinski pokret će imati samo dva izbora – koalirati ili ostati u oporbi. Imate li već stav s kime koalirati?

Uvjeren sam da će Domovinski pokret osvojiti više mandata nego što neki računaju. Smatram da ankete nisu uvijek bile precizne, no da trend uglavnom pogađaju. Neće biti jednostavno doći do većine nakon izbora, a i ova je Vlada pokazala da žetončići i neki mali igrači imaju prevelik utjecaj u kreiranju politike zemlje. Objektivno, to jest problem. To je posljedica situacije kada je Plenković s ministrom Kuščevićem spriječio održavanje referenduma “Narod odlučuje” o promjeni izbornog sustava. Šteta, jer to je bila velika prilika da se stvari demokratskije postave. No, elita HDZ-a je smatrala da oni znaju bolje od volje birača. I to je više u skladu s lijevom tradicijom, čija je mantra da ljudi na vlasti bolje znaju kako voditi državu i da to ne treba prepuštati volji birača.