Što smo naučili nakon epskog sudara Vatrenih protiv moćne Francuske?

Hrvatska je poražena u četvrtfinalu Lige nacija od jedne od najmoćnijih reprezentacija svijeta, Francuske, u epskom dvomeču na Stade de Franceu. Ali tek nakon velike drame, tek nakon jedanaesteraca. Utakmica na Poljudu, nekoliko dana ranije, bila je sjajna za Vatrene, pa se postavlja pitanje što je izbornik Zlatko Dalić mogao promijeniti? Malo što! Hrvatska su vrata bila napadana sa svih strana i samo dva gola u 120 minuta pravo su čudo. Čudo jer Hrvatska ima daleko manji roster od Francuza. Uz eventualne manje korekcije izbornik Dalić je bio uglavnom nemoćan.

> Dalić: Smjena generacija polako ide. Još uvijek su stariji s nama

Naime, kako Francuzi imaju daleko širu klupu, pa mogu sastaviti možda i dvije reprezentacije koje se mogu ravnopravno nositi s našom najboljom jedanaestorkom. Tako je bilo iluzorno za očekivati da Vatreni za samo tri dana mogu ponoviti nezaboravnu splitsku noć i u Parizu. Pojednostavljeno, najboljih 11 Hrvatske može odigrati jednu ravnopravnu utakmicu protiv najboljih 11 Francuske. No, kad se krene s izmjenama i kad se  krene s izvlačenjem najboljih igrača hrvatske reprezentacije, a to je prije svega vezni red, nastaju problemi.

Francuskoj nedostatak igrača ne znači ništa

Luka Modrić je odigrao na Poljudu briljantnu utakmicu, fizički, psihički, u svakom pogledu. No, već tri dana kasnije bilo je problema, između ostaloga i zato što su Francuzi zaigrali daleko čvršće i daleko agresivnije nego u Splitu. Teško je bilo za očekivati da bi jedna takva reprezentacija, koja vrijedi preko milijardu eura, pala bez ispaljenog metka.  U prilog ovoj našoj tvrdnji govori i činjenica da je prvo poluvrijeme, uz sjajnog Domagoja Livakovića, na Stade de Franceu, Hrvatska ipak lakše izlazila na kraj s goropadnim Francuzima nego u drugih 45 minuta.

Francuskoj nedostatak jednog ili dvojice igrača ne znači previše. Hrvatskoj ponekad znači sve. Primjerice pravi Luka Sučić, koji nije igrao u epskom srazu s Francuzima, Hrvatskoj bi itekako značio u Parizu u trenucima kad se počela urušavati naša vezna linija.

Hrvatska, za razliku od Francuske, u reprezentaciji ima 0 posto stranaca

Francuska ima skoro 70 milijuna stanovnika, a Hrvatska tek oko 3,5 milijuna. Francuska ima čak 73 posto stranaca u reprezentaciji na raspolaganju, a Hrvatska 0. Ulažu stotine milijuna eura u sport – o čemu Hrvatska može samo sanjati. Dovoljno govori kako nemamo niti jedan pošten stadion na kojem bi hrvatska reprezentacija igrala.

Usporedive su brojke i s drugim zemljama, a ovdje ćemo samo o strancima u reprezentacijama. Nizozemska ima čak 60 posto stranaca, Italija 8 posto, Španjolska 12, a Portugal 22. Danska je na 8 posto stranaca, Njemačka na 39.

Afričko porijeklo reprezentativaca

Uz to, npr. Španjolska i Francuska su kolonijalne sile. 2018. godine, uoči i nakon finala Hrvatske i Francuske na Svjetskom prvenstvu u Rusiji, puno se pričalo o tome. Pod napadima su se našli bivši hrvatski izbornik i bivši Vatreni Igor Štimac i najbolji hrvatski skijaš Ivica Kostelić.

Štimac je rekao: “Čeka nas reprezentacija Francuske i afričkog kontinenta. Dakle, oni su 11 najboljih i najviše talentiranih izvukli iz jedne velike baze od milijardu ljudi, a mi s druge strane iz četiri milijuna koliko nas ima…”

Francuska reprezentacija doista se može okarakterizirati kao reprezentacija jednog kontinenta.

> Zašto podržavamo Štimčevu izjavu o reprezentaciji Francuske i afričkog kontinenta?

 Petnaest reprezentativaca Francuske s tog Svjetskog prvenstva navodno su porijeklom s afričkog kontinenta.

Činjenica je da Francuska u usporedbi s Hrvatskom ima daleko veći “bazen” ljudi za otkrivanje talenata, a onda i izbor igrača a onda i sastavljanje reprezentacije. Francuska je svojedobno bila kolonijalna sila, danas u moderno vrijeme to bi se zvalo agresorom.

Kostelića su napali jer je nakon finalne utakmice Svjetskog prvenstva objavio fotografiju zastave – Gvineje, vjerojatno aludirajući na afričko porijeklo većine francuskih nogometaša.

Je li Dalić mogao učiniti nešto drugačije protiv Francuske?

“Nama dolaze ti mladi igrači, mislim da je ovo bilo sjajno iskustvo za Baturinu, Petra Sučića, Stanišića, Ivanovića, Šutala… Nedostaju Majer i Luka Sučić, igrači koji imaju neki potencijal. I mi tu moramo naći, smjena generacija polako ide. Još uvijek su stariji s nama, pred nama je i Svjetsko prvenstvo na koje se nadam da ćemo ići, koje je naš sljedeći cilj”, rekao je Dalić za Novu TV nakon ispadanja iz Lige nacija.

Pritom je spomenuo još jednu istinu – kod raspucavanja je falilo iskustva i koncentracije, bilo je puno igrača koji su igrali prvi put pa su pucali jedanaesterce, ali to je tako bilo silom prilika. Jednostavno, Hrvatska ima manji roster i prvih 11 iz Splita, onih iskusnijih, nije moglo izdržati još dodatnih 120 minuta u Parizu da bi došli do raspucavanja.

Što je, dakle Dalić mogao napraviti? Kao što smo rekli – ne previše. Eventualno je u drugoj utakmici umjesto Martina Baturine mogao staviti Tonija Fruka. Ili je tog istog Fruka mogao uvesti u igru sredinom drugog poluvremena umjesto već spomenutog Baturine, koji je u Splitu odigrao, kao i svi, sjajnu utakmicu. Ako ništa drugo Fruk, prema mnogima, daleko bolje izvodi kaznene udarce.

Je li Dalić mogao krenuti bez Modrića, a onda ga uvesti u drugom poluvremenu umjesto Matea Kovačića, pitanje je za generale poslije bitke. Modrićeve dvije-tri greške u prvom poluvremenu jednim dijelom plod su umora, a time i nedostatka koncentracije. Plod su agresivnog presinga domaćina, ali i drugim dijelom plod su njegove želje da se stane na loptu i da se kakvom-takvom kreacijom pokuša suprotstaviti goropadnim Francuzima umjesto da se bezglavo izbacuje lopta što dalje iz svog šesnaesterca.

Izvor: narod.hr