Nakon što je u javnost ovih dana dospjela informacija o tome kako je osuđeni pedofil na sudu dobio “kaznu” rad za opće dobro, te ga je probacijski ured poslao da tu “kaznu” odsluži u udruzi koja radi s djecom, slučaj je na svojoj stranici komentirala i dr. sc. Gordana Buljan Flander, psihologinja i psihoterapeutkinja, osnivačica i bivša ravnateljica Poliklinike za zaštitu djece i mladih Grada Zagreba, što prenosimo u cijelosti:
“Javnost je ovih dana zgrožena slučajem osuđenog seksualnog zlostavljača djeteta kojeg je sud „kaznio“ radom za opće dobro, a probacijski ured ga je poslao da tu „kaznu“ odradi u udruzi koja radi programe s djecom. Iz medija saznajemo da su čak 52 seksualna zlostavljača djece „kažnjena“ radom za opće dobro.
Desetljećima pričamo jednu te istu priču o tome kako su potrebne reforme i mijenjanje zakona vezanih uz zaštitu djece, iščuđavamo se niskim kaznama za pedofile, osudama radom za opće dobro, a djeca su nam i dalje nezaštićena. Dapače, mi seksualno zlostavljanoj djeci kao društvo ovakvim kaznama šaljemo poruku da to što su doživjeli i nije tako strašno ako se njihov zlostavljač može iskupiti s par mjeseci rada za opće dobro. Naravno, istu poruku šaljemo i zlostavljaču”, ističe dr. sc. Buljan Flander, te opisuje:
Pismo seksualno zlostavljane djevojčice sucima
“Prije 25 godina, kad sam još radila kao psiholog u Dječjoj bolnici u Klaićevoj, jedna mi je seksualno zlostavljana djevojčica donijela svoje pismo sucima. Imala je tada 12 godina, a seksualnom zlostavljaču, njenom poočimu tada se već dugo sudilo dok je on bio na slobodi. Pismo mi je dozvolila objaviti i u sklopu knjige „Zlostavljanje i zanemarivanje djece“( Buljan Flander i Kocijan Hercigonja, 2003., pa ću ovdje prenijeti:
„Moja razmišljanja o seksualnom zlostavljanju koje sam proživjela
Seksualno sam zlostavljana od svog očuha 3 godine. Od 7. do 10. godine zlostavljao bi me 2 puta tjedno. Kada bi se napio tukao bi mene i mamu, a onda bi me zlostavljao. Tjerao bi me da mu radim nešto što se meni gadilo. Morala bih stavljati njegov spolni organ u svoja usta. Poslije toga trčala bih na WC povraćati. Mislim da je to što je on meni radio bilo apsurdno, a još više mi se gadi to što je on na slobodi, te nas dolazi posjećivati svaki tjedan. Katkad se pitam koliko će on još dugo biti slobodan i dolaziti u naš stan.
Pitam se hoće li on biti osuđen samo na 5 godina ili na 10. Ako i bude osuđen i služi kaznu, izaći će i sigurno mi zagorčavati život. Pitam se da li ću moći normalno se udati i imati djecu. Pitam se koliko dugo će mi svaki drugi čovjek ličiti na njega. Pitam se koliko će me ljudi još zlostavljati. Pitam se hoću li preživjeti ako mi se to još jednom dogodi. Pitam se hoće li me osoba kojoj najviše vjerujem povrijediti. Imam toliko pitanja, ali ni na jedno odgovor. Ima toliko osoba koje mi svašta obećavaju, ali ništa ne ispune.
Samo jedno zlostavljano dijete od milijardu
P. S. Nadam se da ćete mi vi (suci, op.ur.) pomoći.“
Zar nisu i ovi seksualni zlostavljači koji su osuđeni na rad za opće dobro – na slobodi kao i zlostavljač ove curice otprije 25 godina? Zar nemaju i druga djeca koja su zlostavljana, kao i žrtva ovog čovjeka koji je „kažnjen“ radom za opće dobro (prema navodima u medijima sudilo mu se zbog seksualnog zlostavljanja 10-godišnje pokćerke) ovakva razmišljanja? – pita dr. sc. Buljan Flander.
Pedofili izgledaju i ponašaju se normalno, trude se da ih prihvate djeca i odrasli
“Čitajući u medijima kao se radilo o „besprijekorno dobrom radniku“ i kako u udruzi u kojoj je radio na njemu ništa čudno nisu primijetili, moram reći da je to očekivano. Pedofili izgledaju i ponašaju se normalno, trude se biti ljubazni i dopadljivi jer ih i odrasli i djeca tada lakše prihvaćaju i poklanjaju im povjerenje. Vrlo vješto skrivaju svoje nagone, srdačni su i vrlo pristupačni. Traže posao gdje će biti u kontaktu s djecom, pa je ovog iz medija naše pravosuđe zapravo dobro nagradilo.
Seksualnim zlostavljačima je užitak boraviti s djecom u istom prostoru. Djeca ne moraju biti obnažena jer pedofili fantaziraju i o djeci koja su odjevena. Kad sam radila sa osuđenim seksualnim zlostavljačima u zatvoru u Americi, gdje se provodio i njihov psihološki tretman, mnogi od njih prije dolaska u zatvor nisu skupljali samo dječju pornografiju nego i kataloge dječje odjeće gdje su male djevojčice i dječaci bili manekeni, a pedofili su ih onda zamišljali u svojim seksualnim fantazijama. Slike djece u tim katolozima dječje odjeće nisu protuzakonite, ali im pedofil pridaje seksualno značenje jednako kao i kad promatra djecu u svojem okruženju.
Isto tako ti su zatvorenici priznali da im je nekada bilo dovoljno biti u društvu djece kako bi poslije u svojoj kući mogli o njima fantazirati i zamišljati ih kroz seksualno eksplicitne sadržaje”, upozorava psihologinja.
Pedofile ne treba samo kažnjavati zatvorom, nego im je uz to potreban i psihološki tretman
“Smatram da je Hrvatskoj hitno potrebna reforma pravosudnog sustava koja bi se odnosila na zaštitu djece od zlostavljanja. Toj reformi trebamo prići sustavno, s posebnim naglaskom na edukaciju stručnjaka koji donose odluke, a što će onda dovesti do istinskih promjena u pristupu ovom problemu. Kao društvo ne smijemo dozvoliti da ta reforma bude ishitrena kao rezultat nekoliko medijski eksponiranih slučajeva i u svrhu predizbornih kampanja i prikupljanja biračkih glasova.
Kao što se iz citiranog pisma zlostavljane djevojčice vidi, zlostavljanje djece nije problem koji će proći s odrastanjem. Žrtve nose svoju bol i traume i u odraslu dob i cijeli život, a neki njihovi zlostavljači „gule krumpire“, pa čak i u dječjim ustanovama, i to samo nekoliko mjeseci. Osim toga važno je napomenuti da seksualni zlostavljači prije prijestupa za koji su osuđeni znaju imati, prema svjetskim podacima, 50 do 150 žrtava, koje se ne otkriju.
Pedofili s kojima sam radila u Oklahomi u zatvoru su mi pričali u velikom broju djece s kojima su imali bilo kontaktne bilo nekontaktne seksualne aktivnosti. Znači, puštanjem na slobodu, a bez ikakvog tretmana kroz koji bi naučili kontrolirati svoj poremećeni nagon (jer se ne mogu izliječiti, samo suprezati svoj nagon) zapravo ih se ponovno dovodi u situaciju da nastave sa zadovoljavanjem svojeg poremećenog nagona.
> Gordana Buljan Flander: Dobnu granicu za pristanak na seksualni odnos treba dići na 16 godina
> Hrvatski stručnjaci zabrinuti: Svjetska zdravstvena organizacija uvela novu definiciju pedofilije
I onda se ponovo moramo zapitati kako je moguće da ih se pušta u blizinu djece i da im se ne oduzme roditeljsko pravo nad njihovom djecom. Naime, poznato je da je svako peto dijete u svijetu, u Europi pa i u Hrvatskoj seksualno zlostavljano. Jedna trećina žrtava su djeca do 6 godina (pedofili se uzbuđuju na naivno i nevino), jedna trećina seksualnih zlostavljača su roditeljske figure, a ostatak do 90% čine bliska rodbina i bliski prijatelji obitelji. Samo 10% seksualnih zlostavljača su djeci nepoznate osobe.”
Kako dolazi do napada
Dr. sc. Buljan Flander dalje navodi da joj se čini da niti u stručnoj niti u općoj javnosti nije dovoljno poznato kako se od pedofilske fantazije dolazi do pedofilskog napada na djecu:
“Za pedofila je emocionalno zadovoljstvo biti s djecom.
Pedofil ima tjelesnu reakciju (seksualno uzbuđenje) potaknutu prisutnošću djeteta.
Pedofil nije u stanju zadovoljiti svoje seksualne potrebe u odnosu s odraslom osobom, iako ih je preko 50 posto oženjeno.
Pedofil koristi alkohol i drogu da bi „otpustio kočnice“ (jer zna da je seksualno zlostavljanje djece protuzakonito). Ovo ne znači da alkohol sam po sebi izaziva seksualno zlostavljanje, već znači da zlostavljači koriste alkohol i drogu kako bi se ohrabrili da učine ono što žele. Zato korištenje alkohola ne smije biti olakotna već oteževajuća okolnost kada se sudi zlostavljaču djeteta.
Pedofili čak i sami sebe uvjere pomoću kognitivnih distorzija, raznim racionalizacijama, da seksualno zlostavljanje djece nije loše za djecu. Primjerice „Dijete i tako ne zna što radim pa ga to neće povrijediti“, „Svakome je potreban seks, a ovo je moj način“, „Dijete se nije opiralo, vjerojatno mu se svidjelo“, „Nije bilo penetracije, pa to onda nije seksualno zlostavljanje“, „To je i tako greška moje žene jer odbija odnos sa mnom“, „Bolje da je naučim seksu ja nego neki nevješti balavac“.
I ovo govori o potrebi ne samo kažnjavanja nego i psihološkog tretmana pedofila. Neka istraživanja pokazuju da ukoliko kažnjeni pedofili prođu i zatvor i tretman 7 do 10 posto njih ponovi djelo seksualnog zlostavljanja djece. A ako su samo u zatvoru, bez psihološkog tretmana, 40 do 70 posto pedofila kad izađe na slobodu nastavlja sa seksualnim zlostavljanjem djece. Baš se pitam koliki je postotak recidivizma seksualnih zlostavljača „kažnjenih“ radom za opće dobro, posebno ako se taj rad odvija u okruženju s djecom.”
Piše: Prof. dr. sc. Gordana Buljan Flander
Tekst se nastavlja ispod oglasa