Ovu kolumnu započet ću s Ukrajinom zato jer s njima dijelimo mnogo toga zajedničkog. Odnosi Ukrajine i Hrvatske zasnivaju se na osjećaju srodnosti, prisutnom kod oba naroda. Obje nacije obnovile su svoju državnost nakon više stoljeća, i to iste, 1991. godine. U bivšim saveznim, komunističkim državama, Ukrajina i Hrvatska bile su republike druge kategorije i tu sličnost dobro su prepoznavale. Zato su pružile podršku jedna drugoj pri osamostaljenju. Uzajamno su se priznale već početkom prosinca 1991.
Nažalost, slični smo i po tome što smo svoju neovisnost morali izboriti i braniti u ratu i što su u društvu i dalje zaostale snage iz prošlih režima koje su svoju moć dobivale ne iz vlastitog naroda nego iz stranih centara moći kojima su služile. Kako bi ostale na pozicijama moći i danas se služe svim vrstama prijevara čemu ovih mjeseci svjedočimo i u Hrvatskoj.
Na ukrajinskim predsjedničkim izborima 2004. godine savjetnici tadašnjeg proruskog predsjednika i predsjedničkog kandidata Viktora Janukoviča, između ostalih prijevarnih radnji, dosjetili su se još jednog načina kako prevariti narod i oteti glasove protukandidatu, Viktoru Juščenku. U mjestima koja su označili kao glavna središta opozicije glasačima su podijelili glasački listić i kemijsku olovku za zaokruživanje kandidata. Birači su uredno zaokružili svojeg kandidata i ubacili listić u kutiju. Učinivši svoju građansku dužnost, otišli su svojim putem.
Međutim, dok su još bili u vidokrugu mjesta prijevare, u roku od četiri minute nakon glasovanja, njihova oznaka na glasačkom listiću je nestala. Janukovičevi mađioničari glasačima su podijelili kemijske olovke koje su bile ispunjenje nestajućom tintom! Prilikom prebrojavanja glasova ustanovljeno je da su kutije pune praznih, neoznačenih listića. Prijevara je imala učinak jer je pobjedu odnio Janukovič.
Ipak, Juščenko se nije pomirio i izašao je u javnost s dokazima o nizu izbornih nepravilnosti s Janukovičeve strane kojima su svjedočili brojni domaći i strani promatrači. Ukrajinski Vrhovni sud ustanovio je da zbog očigledne izborne prijevare nije moguće ustanoviti stvarne rezultate te su određeni novi izbori, ali samo za drugi krug u kojemu su ostali Juščenko i Janukovič.
Nakon što je ukrajinski narod saznao za izborne prijevare organizirao se i započeli su masovni prosvjedi diljem zemlje. Dok je stari proruski režim pokušavao svim sredstvima dobiti izbore, narod je preplavio ukrajinsku prijestolnicu. Nisu se prepustili sudbini i doma sjedili skrštenih ruku. Na kijevskom Trgu nezavisnosti, Majdanu, okupilo se oko pola milijuna prosvjednika. Podignuto je šatorsko naselje; blokirana je glavna kijevska prometnica. U ponovljenim izborima Juščenko je pobijedio s 8% više glasova.
Mađioničari iz Paljetkove 18
Čime su se služili hrvatski opsjenari u Apisovim uredima kako bi poništili potpise koje su hrvatski birači dali za pravedniji izborni sustav, to još uvijek ne znamo. Kojim centrima moći služe – to otprilike znamo. Hoćemo li ikad ustanoviti što su radili i kakve su prijevarne metode koristili, ni to ne znamo jer za sada ne daju pristup svojim metodama, odnosno navodno nevažećim potpisima.
Građanska inicijativa Narod odlučuje predala je Hrvatskom saboru 13. lipnja 2018. sve potpisne knjige, za prvo i drugo referendumsko pitanje. U primopredaji je sudjelovalo 14 predstavnika Sabora i 3 predstavnika Inicijative. Svaka kutija je otvorena, knjige su prebrojane, zabilježen je broj praznih potpisnih knjiga. Potom su kutije zapečaćene i spremljene u arhiv Sabora.
Tada izgleda na scenu stupaju Kuščevićevi mađioničari i iz zapečaćenog saborskog arhiva snagom uma i HDZSDP-ove volje jedno stanje koje je ustanovljeno zapisnikom o primopredaji pretvaraju u drugo koje je opisano u Kuščevićevom izvješću o provjeri potpisa. Iz jedne kutije nestalo je 10 potpisnih knjiga, u drugim kutijama je pronađen višak; sve u svemu situacija koja pridonosi jačanju dojma manipulacije i prijevare u postupku provjere potpisa.
Bez obzira na ove vladine besramne upravne vratolomije pred očima vlastitog naroda, ostaje otvoreno pitanje hoće li Građanska inicijativa Narod odlučuje imati pravo stvarnog uvida u sve nevažeće potpise. To umnogome ovisi i o Ustavnom sudu RH koji će po tom pitanju morati donijeti svoju odluku. Naime, Inicijativa je Ustavnom sudu RH podnijela Ustavnu tužbu protiv nezakonite odluke Hrvatskog sabora, Vlade Republike Hrvatske i Ministarstva uprave o provjeri broja i vjerodostojnosti potpisa za raspisivanje referenduma o promjeni izbornog sustava jer je ta odluka donesena na nezakonit način, bez uporišta u Zakonu o referendumu.
Časna Vlada časnih ljudi
Kako bi smirio napetost u društvu i zaustavio svakodnevno širenje jaza između Vlade i naroda – jaza koji je sa svojom ekipom iz Vlade sam stvorio, ministar uprave nas nespretno ali uporno uvjerava da u Vladi sjede časni ljudi koji svoj posao rade časno i profesionalno; da nije pristojno ne vjerovati im. Većina građana Hrvatske zna koliko ta izjava ima veze s istinom, ali idemo malo pogledati što o tome misle relevantni i neovisni izvori u svijetu. Tako Svjetski gospodarski forum (WEF) u svojem izvješću o konkurentnosti za 2018. godinu, od analiziranih 140 zemalja, Hrvatsku smješta na 68. mjesto, što je pad u odnosu na prošlu godinu. Za usporedbu, Srbija je na 65., Grčka na 57., a Slovenija na 35. mjestu na ljestvici. Usprkos punih usta vladine samohvale, WEF nas je po makroekonomskoj stabilnosti smjestio na ne baš visoko 106. mjesto. Da parafraziram bivšeg premijera-dugoprstića: gospodarstvo nam je u banani. Ne znam što točno o tome misle naši ministri gospodarstva i financija, ali sigurno ne dijele mišljenje ovih bjelosvjetskih forumaša jer mi doma slušamo neke druge priče. Što se tiče profesionalizma menadžmenta, tu je po WEF-u od nas lošije samo 15 država na svijetu, a lošiji smjer rada od naše Vlade ima samo sedam svjetskih država.
U razredu u kojem se raspravlja o neovisnosti sudstva nemamo što puno za reći pa su nas, dok konačno nešto ne naučimo o tome, smjestili u zadnje klupe gdje samodopadno sjedimo na 120-om mjestu. Jer koga briga, bitno da naši ministri znaju da nam je sudstvo neovisno. Ovi stranci sigurno pojma nemaju.
Hrvatsku kvalitetu zakonske regulative glede gospodarstva analitičari iz WEF-a bacili su na samo dno ljestvice (138. mjesto). Učinkovitost pravnog sustava u rješavanju sporova još je „bolja“ – tu smo 139-ti od 140 zemalja!
Ovdje valja nakratko stati i razmisliti zašto su naši časni ljudi iz časne samozaljubljene Vlade tako ležerni i bahati u svojim prijevarnim radnjama. Stvar je u tome da u svakom društvu postoji visok stupanj pozitivne korelacije između stanja u pravosuđu i lakoće prijevarnih postupanja. Što je sudstvo korumpiranije i neučinkovitije, izborni alkemičari i svi gospodarsko-politički opsjenari skloniji su ležernosti i bahatosti u svojim sve hrabrijim prijevarama građana i krađama društvene imovine.
Stanje demokracije u Hrvatskoj
Idemo sad pogledati što o stanju demokracije u HDZSDP-ovoj Hrvatskoj misli ugledni The Economist. U svojem zadnjem izvješću (Democracy index 2017) o stanju demokracije u svijetu oni tvrde kako je demokracija u svijetu generalno ugrožena i to iz sljedećih razloga: pad sudjelovanja građana na izborima i u politici; slabosti u funkcioniranju vlade; pad povjerenja u institucije; slabljenje mainstream političkih stranaka; sve veći utjecaj (stručnih i ostalih) tijela bez izbornog legitimiteta; sve veći jaz između političara i građana-birača; slabljenje neovisnoti i slobode medija; erozija građanskih sloboda, uključivši i slobodu govora.
Po njima, u svijetu postoje stvarne, „pune“ (full) demokracije, „manjkave“ (flawed) demokracije, hibridni i autoritarni režimi. Hrvatska pripada u drugu grupu – zemlje manjkave demokracije i u ukupnom poretku svrstana je na 58. mjesto. The Economist spomenuto izvješće izrađuje od 2006. godine i od tada Hrvatska ravnomjerno, svake godine bilježi eroziju demokracije. Po stanju političke kulture već smo na razini Mongolije, Perua i dr. U sličnu skupinu zemalja ulazimo i kada je riječ o participaciji građana u politici (El Salvador, Nepal, Benin, Madagaskar, Turska …). Indija, Panama, Meksiko, Malezija, Sri Lanka, Bugarska i mnogo drugih zemalja s ne baš velikom demokratskom tradicijom ispred nas su i što se tiče funkcioniranja Vlade. Eto dokle su nas časni ljudi doveli!
Povjerenje u sebe, a ne Vladu!
S ovakvim pokazateljima neovisnih svjetskih institucija i još mnogo gorčih osobnih iskustava građana, pametan čovjek bi HDZSDP-ovksoj vladi i njezinim institucijama trebao vjerovati, u njih imati povjerenje? Siguran sam da oni ni jedan drugome ne vjeruju, a jedino što ih drži na okupu su snažne niti korupcijske mreže i želja za moći, a kod razmjerno velikog broja i puka želja za izbjegavanjem zatvora.
Osobno im uopće ne vjerujem jer mnogo godina radim u javnoj upravi, imam zdrave oči i nekako sam uspio sačuvati zdrav razum – sposobnost razlikovanja dobrog od lošeg, zakonitog od nezakonitog, društveno korisnog od štetnog, bitange od gospodina, ribara od krivolovca.
Nadam se da će nakon ove drske vladine manipulacije s voljom birača u narodu sazrijeti svijest da bez uključivanja u važna društvena zbivanja Hrvatskoj nema pomoći. Degeneriranoj političkoj klasi treba jasno pokazati da tako više ne ide. Narod mora steći samopouzdanje i shvatiti da može učiniti Hrvatsku boljom, ali to se ne može postići tipkanjem frustracija na Facebooku i u komentarima ispod članaka na raznim portalima. Usprkos informatičkom dobu, ponekad se do stvarnih društvenih promjena može doći samo putem pokazivanja sirove snage.
Svatko razuman zna da se od onih (HDZSDP & Priljepci) koji su Hrvatsku za 28 godina svoje vladavine doveli u naprijed navedeno stanje ne može očekivati ništa bolje. To je potrošeni ustroj koji se pred našim očima urušava jer su hijene postale svjesne da je plijena sve manje; sustavi iz kojih su isisavali novac za stranačke i osobne potrebe polako nestaju, a nestajat će i dalje. A kad mesa nestane družba se razilazi jer ih na okupu drži samo podjela plijena. Nema tu zajedničke ideje, žrtve za društvenu korist, međusobnog poštovanja, ljubavi za grad, zemlju, domovinu – ne postoji ništa osim novca i moći.
Dugoročno, nijedno društvo koje se temelji na vrijednostima hulja i varalica ne može opstati. To je poznato iz povijesti. Znači, ako istrošena HDZSDP osovina ubrzo ne pukne, očekuje nas daljnje rastakanje Hrvatske, a vrlo brzo i nestanak svake mogućnosti da Hrvatska postane ono za što su mnogi dali svoje živote.
* Mišljenja iznesena u kolumnama osobna su mišljenja njihovih autora i ne odražavaju nužno stajališta uredništva portala Narod.hr
Tekst se nastavlja ispod oglasa
