Dr. sc. Hrvoje Pende: Tko stvara ‘femme fatale’ hrvatske ljevice i gdje je nestala knjiga?

Već duže vrijeme bivša šefica Povjerenstva za odlučivanje o sukobu interesa, Dalija Orešković, često se pojavljuje u najgledanijim i najčitanijim hrvatskim medijima te nas na kapaljku informira o obilježjima i planovima svojeg (?) političkog projekta. Nakon više mjeseci sporog i sadržajno skromnog upoznavanja s gđom. Orešković, građani još uvijek nisu otkrili politički identitet hrvatske reformatorice s tzv. umjerene, liberalne ljevice.

Naime, do danas su uspjeli saznati samo informacije koje ništa ne znače – da joj je pozicija nešto malo lijevo od centra, da se zalaže za transparentnost, borbu protiv korupcije, razvoj, učinkovitije institucije i slično. Ali, ne zalažu li se deklarativno sve političke stranke za to? Koliko znam – zalažu se. Stoga, što je tu novo? Za sada je novo samo erotizirano ime (START) njezine političke stranke (u osnivanju) koja će se navodno registrirati početkom 2019. godine.

(Mlađi čitatelji možda nisu čuli za političko-erotski magazin START koji se tiskao u Zagrebu 1970-ih i 1980-ih godina. Imao je solidne tekstove koji su obrađivali društveno-političke teme. Preuzimao je zapadne standarde izgleda sličnih časopisa. Koliko je mogao, širio je liberalizam, ali u Jugoslaviji je bio čitan/gledan uglavnom zbog golišavih djevojaka s naslovnice i duplerice. Ugasio se 1990-te da bi ponovo osvanuo prošle godine.)

Okupljanje u tijeku

Usprkos višemjesečnoj sveprisutnosti gđe. Orešković u hrvatskom javnom prostoru, jedino što nam je kristalno jasno je to da ne simpatizira predsjednicu države. Članove-osnivače START-a još ne otkriva. Kako je nova nada liberalne ljevice javno izjavila, njih će otkrivati postupno, bez žurbe. Za sad je u javnost izašla samo s dva imena koja sigurno neće impresionirati političke protivnike. Ostale članove valjda će skupiti uz put. Jer prema Zakonu, političku stranku može osnovati najmanje 100 punoljetnih, poslovno sposobnih državljana RH.     

Takvo igranje skrivača s javnošću stvara prilično jak dojam da kritičan broj ljudi koji je potreban za osnivanje stranke trenutno ne postoji, jer ne postoji ni racionalan razlog za skrivanje imena ljudi s kojima na razvalinama SDP-a, uz veliku potporu medija, gđa. Orešković stvara novu političku stranku. Kako god bilo, ako se u međuvremenu na hrvatskoj ljevici nešto bitno ne promijeni, možda ćemo do sljedećeg proljeća ipak saznati vodstvo nove stranke, do ljeta i slogan, a nekoliko mjeseci prije parlamentarnih izbora i spasonosan politički program.   

Preko Karamarka i Kolinde do zvijezda?

U kojem se i čijem laboratoriju stvara i oblikuje START još točno ne znamo, ali tajanstveni mentori osnivačice stranke (koji naravno postoje) vrlo vjerojatno se nisu slagali s jednim važnim dijelom političkih ciljeva Tomislava Karamarka. Za vjerovati je da su političku platformu kratkotrajnog premijera prepoznali kao veliku opasnost za vlastite pozicije.

Tomislava Karamarka posve sigurno nije trebalo politički „umiroviti“ zbog arbitraže u slučaju INA-e ili sukoba interesa u slučaju Konzultantica. Karamarka je trebalo maknuti zbog mnogo osjetljivije stvari. Naime, poznato je da je s pozicije moći javno isticao potrebu da se do kraja otkriju zločini komunizma, istraže sva grobišta koja je proizvela Titova antihrvatska politika, da javnost konačno sazna tko je što radio za vrijeme Jugoslavije, ali i poslije njezine krvave propasti.  

Zalagao se za lustraciju, odnosno potrebu da se iz javnog života odstrane oni koji su prije 1990-ih bili u vrhu represivnog aparata, a na žalost, u Hrvatskoj su još uvijek aktivni. Međutim, izrasla na tekovinama SKH, cijela se hrvatska ljevica i pseudodesnica toga prestrašila i ustala u borbu protiv vlastitog razotkrivanja. Na polju rušenja Karamarka trebalo je angažirati sve snage pa je tom cilju svoj nemali doprinos dala i Crvena Dalija – aktualna hrvatska politička protozvijezda.  

Pored svih javnosti prepoznatljivih sukoba interesa u kojima su se od stvaranja Povjerenstva nalazili domaći političari, a nikad nisu istraživani, u pravo vrijeme prepoznat je upravo slučaj Konzultantica koji je Karamarka konačno izgurao s političke pozornice. A kao što danas femme fatale domaće politike i sama tvrdi, prema aktualnim (iako, čini se zaboravljenim) aferama Hotmail i Borg, taj slučaj je zanemariv.

Nešto drugo, društveno značajno što je gđa. Orešković učinila, osim doprinosa političkom uništavanju Tomislava Karamarka, javnosti nije poznato. Doduše, pokušavala je narušiti integritet Kolinde Grabar Kitarović kad je od nje tražila izvješće o cilju svojedobnog puta u SAD.

Za razliku od potrebe da uđe u trag svakom koraku Kolinde Grabar Kitarović u Americi, Crvena Dalija nije bila previše zainteresirana zašto je Zoran Milanović u jesen 2013. godine sletio službenim avionom na Krk, čak ni nakon izjava njegovih protokolarnih pratitelja koji su tada, na licu mjesta, novinarima zabranili snimanje premijera s obrazloženjem da je „u privatnom posjetu“.

Nešto tu ne štima  

Stoga, nova junakinja hrvatskih mainstream medija svojim selektivnim razotkrivanjem sukoba interesa nije hrvatsku politiku približila transparentnosti, nego je dala svoj doprinos onemogućavanju transparentnosti (javnog djelovanja) u razotkrivanju masovnih ubojica, ratnih zločinaca, pljačkaša narodne imovine i progonitelja Hrvata koji su se desetljećima prije 1990-te borili za demokraciju i slobodu Hrvatske. Nadajmo se nesvjesno, zaštitila je mnogo maligniji sukob interesa, da bi presudila benignijem.  

Uostalom, samo teški naivac može povjerovati u priču da se u postojećim okolnostima djelovanja hrvatskih tijela javne vlasti, razmjerno neiskusna osoba uspjela uspješno suprotstaviti političkim pritiscima te da je (u suradnji s članovima svojeg tima) donosila odluke temeljene isključivo na vlastitoj, stručnoj i neovisnoj prosudbi o tome što je u svakom pojedinom slučaju zakonito i pravično rješenje.

Tko pametan može povjerovati u to da je mlada žena na korumpiranim vrhovima javne vlasti svojim radom i znanjem samostalno uspjela pobijediti svoje izbornike, odnosno cijeli sustav čije je bitno obilježje da kažnjava svakog tko ne djeluje na zadanoj mu liniji. Uostalom, sama je dala poražavajuću ocjenu rada hrvatske javne uprave, ali nije objasnila odakle se unutar takvog sustava samo njoj otvorila mogućnost slobodnog i neovisnog rada u donošenju tako važnih odluka.

Ne znamo točno ni koji su sve čimbenici sudjelovali u odabiru tada neiskusne odvjetnice na mjesto predsjednice Povjerenstva, ne tako daleke 2013. godine. Kako je i zašto tako loš i korumpiran sustav među mnoštvom kandidata prepoznao baš nju kao najbolju za vrlo odgovoran i politički osjetljiv posao? Pri tome joj je omogućio i maksimalnu slobodu rada koja uključuje i političko umirovljenje najutjecajnijih pojedinaca u državi; kažnjavanje svih za koje se dokaže da su ušli u zonu sukoba interesa. Nešto tu debelo ne štima, zar ne?

Gdje je nestala knjiga?

Poznajući okolnosti u kojima funkcionira naš politički sustav, opravdano sumnjam da je 2013. godine za odabir predsjednika važnog državnog tijela presudno bilo radno iskustvo i znanje, jer je među mnogo priloženih životopisa sigurno bilo i onih koji upućuju na veće iskustvo i znanje iz traženog područja od onog koje je mogla ponuditi 35-godišnja odvjetnica.  

Je li onda moguće da je za odabir bilo važno to što je gđa. Orešković snaha bivšeg savjetnika Franje Tuđmana? Ne? Nešto drugo? Možda neobjavljena knjiga „Sukob interesa u teoriji i praksi UN-a, EU-a i RH“ čija je navodno koautorica i koja je obogatila životopis gđe. Orešković te ga izdvojila od ostalih? Doduše, prema njezinoj tvrdnji, ona je u svojem životopisu napisala da je knjiga „pripremljena za tisak“. Ali ona je pripremljena za tisak bila još u siječnju 2013. godine, a do današnjeg dana nije objavljena.

Logičan zaključak je da knjiga u stvari nije bila pripremljena za tisak pa je Hrvatski sabor pri odabiru doveden u zabludu? Možda nikad nije ni postojao tekst koji se u životopisu gđe. Orešković spominje kao napisana knjiga pripremljena za tisak? A možda nijedan izdavač nije htio objaviti taj tekst, iako je teško povjerovati da nema zainteresiranog izdavača za stručnu knjigu čija se koautorica već nekoliko godina vrlo uspješno kreće po putu prema zvijezdama.

Možda je netko ukrao rukopis? Ili o čemu se u stvari radi? Postoji li uopće ta knjiga u stvarnosti ili samo u mašti pa je u zanosu zdrave ambicije gđa. Orešković slučajno obmanula Hrvatski sabor?

Započeto, a nedovršeno

Osim što je koautorioca neobjavljene knjige, od nje smo čuli i to da je 2001. godine upisala poslijediplomski studij, ali ni to do danas nije završila. Ne znam kako je razmišljao Hrvatski sabor kad je odlučivao o odabiru predsjednika Povjerenstva za odlučivanje o sukobu interesa, ali započeti velike životne projekte i ne dovršiti ih, nije neki adut u životopisu.

Naime, to ukazuje na nedostatak upornosti, nemoć u postavljanju jasnih ciljeva i ustrajanju u njihovom izvršenju. No dobro, ako već nije uspjela dovršiti poslijediplomski studij i objaviti već napisanu knjigu, barem je dokrajčila Karamarka, a to nije nevažno za buduću karijeru u neovisnoj Hrvatskoj.  

Kad ubrzo dođu izbori (predsjednički i parlamentarni) možda građani Hrvatske još jednom naivno pomisle da vjerodostojna može biti osoba koju je korumpirani sustav iznjedrio, naizgled joj dao moć odluke, učinio prepoznatljivom i narodu ponudio kao značajnu alternativu postojećim političkim snagama. Moć medija je prevelika da bi se u suvremenoj politici gotovo bilo što moglo smatrati nemogućim.  

A možda u bliskoj budućnosti naiđe neki novi natječaj za rad na važnoj poziciji pa Crvena Dalija odustane od STARTA-a i svoje misije spašavanja Hrvatske. Barem joj odustajanja nisu strana.   

* Autor je doktor znanosti s bogatim iskustvom rada u javnoj upravi i organizacijama u državnom vlasništvu. Uz znanstvene i stručne članke, objavio je i dvije znanstvene knjige: Moć neetičkog poslovanja – organizacijska kultura u Hrvatskoj (2008.) i Hrvatski turizam – upravljanje identitetom (2013.).

U svojim radovima istražuje svijet svakodnevnog života unutar područja kojeg oblikuje njegovo ukupno iskustvo, ali i društveni kontekst. U biranju tema nastoji pridonijeti kritičkoj analizi i dekonstrukciji hrvatske stvarnosti, odnosno razotkrivanju stvarnih identiteta i implicitnih vrijednosti hrvatskih organizacija.

Paralelno sa znanstvenim radom, autor se duže vrijeme bavi i fotografijom i raznim oblicima vizualne umjetnosti. Na sličan način kao što na znanstvenom polju preispituje društvenu svijest, u svojim fotografijama dočarava osobne percepcije, iskazuje asocijacije i doživljaje vlastitog okruženja, ali i stavove o društvu, gradu, pojavi. Do sada je priredio više samostalnih i skupnih izložbi.

** Mišljenja iznesena u kolumnama osobna su mišljenja njihovih autora i ne odražavaju nužno stajališta uredništva portala Narod.hr