Narod.hr nedavno je istaknuo pogrešnu i dvojbenu interpretaciju suvremene hrvatske povijesti u udžbeniku povijesti za četvrti razred gimnazije ”Zašto je povijest važna?” izdavača Profil Klett čiji je suautor profesor povijesti Miljenko Hajdarović. Na jedan bitan ujedno i netočan podatak iz tog udžbenika sada se na portalu Identitet.hr osvrnula dr. sc. Janja Sekula, povjesničarka zaposlena u Hrvatskom memorijalno-dokumentacijskom centru Domovinskog rata.
Miljenko Hajdarović nedavno je prozvao Ministarstvo znanosti i obrazovanja (MZO) da je „popušilo priču indijskim nagradama učiteljima“. Hajdarović je na svom blogu, a kasnije su to prenijeli i neki drugi mediji, ustvrdio je učiteljska nagrada Global Teacher Award koja se dodjeljuje u Indiji, zapravo prevara te da svatko može postati dobitnikom ako doista otputuje u Indiju na dodjelu nagrada.
Možda će vas zanimati
Zašto MZO prihvaća pokušaj Hajdarovića i dr. u manipulaciji prikaza povijesnih događaja?
Miljenko Hajdarović proziva Ministarstvo znanosti i obrazovanja (MZO) da je „popušilo priču indijskim nagradama učiteljima“.
Podsjetili smo pritom da je isto to Ministarstvo odobrilo navedeni udžbenik Povijesti kojem je Hajdarović suautor unatoč spornoj interpretaciji događaja iz suvremene hrvatske povijesti. Hajdarović je, napomenimo, i urednik za povijest izdavačke kuće Profil Klett.
Potaknuta pojedinim reakcijama na sadržaj udžbenika Zašto je povijest važna?, udžbenik povijesti za četvrti razred gimnazije, Profil Klett, pogledala sam dio njegova sadržaja koji obrađuje razdoblje osamostaljenja Hrvatske i Domovinski rat, te uočila pojedine faktografske pogreške, kao i prikaze događaja i procesa koji nisu u skladu s velikom većinom relevantnih znanstvenih knjiga i radova koji obrađuju spomenuto razdoblje povijesti.
No, ovdje ću upozoriti samo na jedan netočan podatak, odnosno krivu riječ, koja može imati dalekosežne posljedice na interpretaciju i poučavanje Domovinskog rata za učenike koji povijest uče po navedenom udžbeniku.
”Srpski milicajac Rajko Vukadinović”?!
Radi se o prikazu sukoba na Plitvicama 31. ožujka 1991., u javnosti poznatog pod nazivom „Krvavi Uskrs“. U udžbeniku piše: „U pripremljenoj zasjedi i sukobu koji je uslijedio poginuli su hrvatski policajac Josip Jović i srpski milicajac Rajko Vukadinović“.
Rajko Vukadinović ovime je po prvi puta u hrvatskoj historiografiji proglašen milicajcem.
Naime, prema arhivskom gradivu koje se čuva u HMDCDR-u, u najboljem slučaju on je mogao biti rezervni milicajac SUP-a SAO Krajine, kako se prvi put spominje tek u ožujku 1992., kada milicija pobunjenih Srba (SJB Korenica) u svrhu „ostvarivanja porodičnih prava“ Vukadinovićevoj supruzi izdaje potvrdu da se on nalazio u rezervnom sastavu milicije.
S obzirom na navedeno, s velikom vjerojatnošću može se zaključiti da je navedeni status dobio naknadno, radi ostvarivanja materijalnih prava, a budući da su prema iskazima pojedinih sudionika akcije uz njegovo tijelo nađene šubara i kokarda, može se zaključiti da je bio srpski pobunjenik i terorist, kako se uglavnom i naziva u relevantnoj znanstvenoj literaturi.
Srpska autonomna oblast Krajina pravno nije postojala
Nadalje, ali i važnije, Srpska autonomna oblast Krajina pravno nije postojala, kao niti njezino ministarstvo unutrašnji poslova, odnosno sekretarijat za unutrašnje poslove.
Naime, krajem 1990. pobunjeni Srbi proglasili su SAO Krajinu, a početkom 1991. i Sekretarijat unutrašnjih poslova (SUP-a SAO Krajine), no Ustavni sud je 1991. godine, na temelju činjenice da Ustav SFRJ iz 1974. godine, koji je bio na snazi kada su donesene osporene odluke, nije sadržavao osnovu za osnivanje autonomnih oblasti u okviru SR Hrvatske, poništio odluke pojedinih općina o pristupanju SAO Krajini kao „i svaki drugi akt svrha kojeg je prihvaćanje i ostvarenje neustavnog, pravno nepostojećeg Statuta Srpske Autonomne”.
Temelja za osnivanje autonomnih oblasti na području Republike Hrvatske nema ni Ustav RH iz 1990. godine (naprotiv, u Temeljnim odredbama toga Ustava, u članku 1, utvrđeno je da je Republika Hrvatska jedinstvena i nedjeljiva demokratska i socijalna država).
”Sadržaj udžbenika mora biti usklađen s rezultatima historiografije”
U udžbeniku za četvrti razred gimnazije (kao ni osmi razred osnovne škole) nije stoga primjereno govoriti o milicajcu SAO Krajine. Nije mi poznato koju literaturu su autori udžbenika koristili, no sadržaj udžbenika mora biti usklađen s rezultatima historiografije, odnosno utemeljen na rezultatima znanstvenog istraživanja povijesti.
Uz to, s obzirom na svjedočanstva pojedinih pripadnika specijalnih postrojbi policije, očevidaca Jovićeve pogibije, moguće je da je upravo Rajko Vukadinović, koji se oglušio na njihove zahtjeve za predajom i nastavio pucati na hrvatske policajce u blizini objekta pošte, ubojica Josipa Jovića. Premda je za sada nedovoljno historiografski istražena, ta mogućnost dodatno kriminalizira ulogu Rajka Vukadinovića u sukobu u NP Plitvička jezera, čime i njegovo neadekvatno navođenje u udžbeniku povijesti u Republici Hrvatskoj poprima novu i težu dimenziju.
”To može voditi prema zaključku da se radilo o početku građanskog rata”
Nije sporno da ime Rajka Vukadinovića ima mjesta u znanstvenim radovima i knjigama, međutim, smatram da je njegovo navođenje u udžbeniku bez objašnjenja šireg i dubljeg konteksta problematično te da je opisom da se radi o „srpskom milicajcu“ učenicima poslana kriva poruka, koja upućuje da se radi o sukobu između legalnih policijskih snaga u Republici Hrvatskoj, s jednakim pravom na intervenciju na njezinom području, što u konačnici može voditi prema zaključku i da se radilo o početku građanskog rata.
Situacija je pak sasvim suprotna, s jedne strane sukoba nalaze se policijske snage koje štite ustavno-pravni poredak, teritorijalni integritet Republike Hrvatske i javni red i mir, kao i sve građane Republike Hrvatske, a s druge strane paravojne postrojbe pobunjenih Srba, teroristi koji brutalnim napadima na hrvatske policajce na Plitvicama (a prije toga i na civile na prometnicama i na infrastrukturu u pojedinim dijelovima RH) pokušavaju izazvati intervenciju JNA, odnosno pripremaju teren za napad srpsko-crnogorskih snaga i JNA na Hrvatsku.
