“Postignuće koje smo gledali i doživjeli ovih nogometnih dana sa svim vrijednostima i svom nacionalnom simbolikom spontani je rezultat sposobnosti, talenta, zajedništva, povezanosti, želje, vjerovanja i mogućnosti koji Hrvatskoj donosi promjenu i konačni početak načina upravljanja u interesu ukupne hrvatske populacije. Hrvatska je postala globalna vrijednost koju ničija uskoća, osrednjost i namjera neće moći negirati i pritom je uloga akademske zajednice u zaštiti i promociji ovako postavljenih i pokazanih hrvatskih vrijednosti posebno važna. Ovo je Hrvatska kakvu mladost koja dolazi želi i treba”, kazao je između ostalog u razgovoru sa sociologom Ivanom Perkovom za Universitas ugledni hrvatski demograf dr. sc. Stjepan Šterc, profesor sa zagrebačkog Prirodoslovno-matematičkog fakulteta
Prenosimo važan intervju o najvažnijoj hrvatskoj temi – demografiji – koji je objavljen u 105. broju Hrvatskih sveučilišnih novina Universitas.
Intervju s uglednim profesorom i demografom Stjepanom Štercom napravio je urednik Universitasa, sociolog Ivan Perkov, a u njemu je bilo govora o demografskim politikama, mjerama i strategijama; ulozi medija i ulozi akademske zajednice u demografskoj problematici, novom studiju demografije koji se pokreće na Hrvatskim studijima, ali i o potencijalnim učincima veličanstvenoga uspjeha nogometne reprezentacije na demografiju i društvo u cjelini.
Hrvatska kakvu trebamo
Demografi, počevši od akademkinje Wertheimer Baletić, desetljećima upozoravaju na iste probleme. Često su i članovi državnih tijela koja se bave problemima demografije. Gdje stvari zapinju?
Kroz naše znanstvene, stručne i popularne radove, putem predavanja, javnih nastupa, izrada programa i koncepcija, sudjelovanjem u vijećima, radnim skupinama i sličnim oblicima dogovaranja, pregovaranja i predlaganja, hrvatsku znanstvenu, političku i ukupnu javnost, kako kažete, stalno i rezolutno upozoravamo na recentno stanje i posebno na buduća demografska zbivanja. Nikad nismo odbijali suradnju s vladinim institucijama, gradskim tijelima pa čak i s većinom političkih stranaka koje su ili nisu obnašale vlast, sve kako bi se konačno shvatila težina problematike i njezino značenje za gospodarski, društveni, prostorni, politički i ukupni razvoj zemlje.
Uvijek se aklamacijom sve što smo izložili prihvaćalo u predizbornim vremenima, međutim nikad se provedbi nije postupilo sukladno dogovorima i važnosti demografske problematike. Naprosto zato što iza te problematike nikad nisu stajali lobiji koji inače i uglavnom usmjeravaju politički izbor, odlučivanja i pozicije unutar izvršne vlasti. Izostali su tu i jasni stavovi ostalih struka kojima bi stanovništvo također trebalo biti važan predmet interesa, zato što još uvijek ne shvaćaju kako je ljudska populacija najvažniji dio svakoga društva i prostora i najvažniji faktor svih djelatnosti. Rezultat svega je aklamacijsko prihvaćanje naših prijedloga i apsolutno nikakvo ozbiljnije postupanje po njima, a depopulacija, prirodni pad i izumiranje u našoj se zemlji nastavljaju brzinom koja zabrinjava.
> Stjepan Šterc, Anđelko Milardović… o GI Narod odlučuje: Evo što kažu!
Postoji nekoliko tipova demografskih strateških dokumenata, Hrvatska ih je sve već imala, a na nekima se i sada radi. Zašto se te strategije nikad ne provedu?
Hrvatska ima tri vrlo ozbiljna dokumenta vezana za demografsku problematiku i nekoliko dokumenata nižega reda veličine značenja koji bi se mogli primjenjivati odmah kad bi se to željelo. Mogu konstatirati samo da se ne želi, nego se ponovo okuplja neka ekipa snova koja bi trebala izraditi neku novu strategiju u okviru navodnoga ministarstva za demografiju i nešto, samo kako bi se zadovoljila forma i pokazalo javnosti kakvo-takvo postupanje. Na toj navodno novoj strategiji ne sudjeluju hrvatski vodeći demografi niti akademkinja Alica Wertheimer-Baletić, ali ju na žalost pokrivaju ostali formalni znanstvenici svojim statusom i pridruživanjem.
Politika se ponovo naprosto poigrava sa znanošću i po ne znamo koju put smatra znanstvenike svojim najamnim radnicima, a na žalost velika većina njih tako i postupa. Provedbu ovih dokumenata moguće je očekivati tek kad se pojavi na razini izvršne vlasti spoznaja o strateškom značenju demografske problematike za budućnost Hrvatske
Zalažete se za sustavnost demografskih mjera, a s time se načelno slažu i svi političari. Očekujete li da će se to i dogoditi u bliskoj budućnosti?
Načelno slaganje stranaka i političara oko važnosti demografskoga opstanka Hrvatske u pravilu je samo retoričko, predizborno i u funkciji javnoga djelovanja i opstanka na vlasti. Tu slaganje i interes prestaju i nema nikakvih naznaka ozbiljnoga postupanja u funkciji demografske revitalizacije i njezina postavljanja u temelj gospodarskoga i ukupnoga razvoja zemlje. Ne očekujem nikakve pomake u ovakvoj političkoj konstelaciji, bez strateškoga državnoga dokumenta o smjeru i načinu razvoja i s političkom spoznajom kako se samo političkim odlukama, uglavnom bez oslona na znanstvene zakonitosti, mogu rješavati ključni problemi Hrvatske. Politizacija svega pa i prevažne demografske problematike usporava Hrvatsku i čini budućnost u njoj za mlade i obrazovane sve manje izvjesnom.
Kad bi morali reći tri najhitnije demografske mjere, koje bi to bile?
Nužno je razlikovati posredne i neposredne demografske mjere i u ovoj fazi demografskih negativnosti imaju gotovo jednako značenje u zaustavljanju negativnih trendova. Posebno je važno istaći kako su u Hrvatskoj apsolutno svi demografski pokazatelji i trendovi negativni, ali apsolutno svi, i nema problematike u zemlji s tom razinom destrukcije. Izdvajajući mjere po važnosti, moguće je od posrednih posebno izdvojiti decentralizaciju državne uprave, vladinih resora, agencija i sličnih birokratskih institucija, a od izravnih sve vezane za apsolutnu pravnu, radnu i financijsku sigurnost žena u trudnoći i na porodiljskom dopustu. Parametri te sigurnosti su tehničko pitanje razrade kad se shvati težina problema i prihvati prijedlog struke; npr. ne može se žena koja ima veću plaću iz radnoga odnosa od 4000 kuna kažnjavati za vrijeme porodiljskoga svođenjem na istu i to nazvati ozbiljnom mjerom, lupetati o nekakvom delimitiranju (delimitiranje kao nevjerojatna mantra svih ministrica) i uvjeravati nas kako su „delimitiranje” i dječji doplaci ključni potezi.
Na jednoga novoga stanovnika, Hrvatska gubi dva, a Slavonija čak 8! Mogu li se ti trendovi preokrenuti? Treba li Hrvatska promišljenu politiku useljavanja i tko bi mogli biti najpoželjniji useljenici?
Pokazatelji su zaista zabrinjavajući i najgore je od svega što se sve to mirno promatra kao da se događa negdje u dalekom svemiru. Depopulacija, prirodni pad, starenje, ugrožavanje temeljnih sustava, silno iseljavanje, izumiranje, demografski slom, nestanak…sve su to procesi koji traju i intenziviraju se, a mi još uvijek raspravljamo o strategijama, koncepcijama, dokumentima i slično bez ozbiljnijih odluka. Tamo još u dokumentu iz 1996. godine predvidjeli smo potrebu selektivnoga useljavanja kao što to dugo već rade sve razvijene zemlje, nezavisno od razine uređenosti, stupnja demokracije i dosegnutih prava. Kao glas iz daleke galaksije. Imigracijska je politika sastavni dio ukupne demografske i uvijek se provodi po potrebi ukupnoga razvoja, ali ju primarno treba provoditi kroz povratak hrvatskoga iseljeništva, a tek sekundarno s ostalom ne identitetskom populacijom koja bi jednostavnije prihvatila hrvatski način života.
U medijima se gromoglasno govori o iseljavanju mladih i obrazovanih, a dojam je da se iseljavanje u dijelu medija čak i sustavno promovira. Kako to komentirate?
Naravno da se to čini s namjerom u uvjetima nedefinirane nacionalne političke koncepcije, što je moguće vidjeti i ovih nogometnih dana, kada sva hrvatska simbolika koju prihvaćaju i na svjetskoj razini beskrajno frustrira anacionalnu populaciju u Hrvatskoj. Nemojte misliti da je drugačije i u znanstvenom sustavu u kojem pak znanstveni pristupi nacionalnim temama ili predmetima interesa teško prolaze puno ranije uspostavljeni red stvari, utemeljen na mediokritetstvu, nasljednom produžavanju pozicija i interesima. Odgovor bi na sve mogao biti jednostavan i trebao bi doći iz resornoga ministarstva i Vlade u interesu zemlje u kojoj živimo i djelujemo.
Treba li i akademska zajednica preuzeti dio odgovornosti za trenutne demografske probleme i još važnije, kako može pomoći da se situacija poboljša?
Akademska je zajednica suodgovorna za ovakvu negativnu demografsku sliku Hrvatske i kad bi bilo elementarne hrabrosti mogla bi izaći s vrlo jasnom rezolucijom o demografskom opstanku Hrvatske. Posebno ću napomenuti kako na razini resornoga ministarstva, zaklade i sličnih institucija nema niti jednoga strateškoga projekta vezanoga za hrvatsku populaciju i potrebu njezine revitalizacije, a Hrvatska je i jedina zemlja u užem i širem okruženju koja nema studij, znanstvenu ustanovu, društvo ili znanstveni časopis čija bi osnovna problematika bila demografska.
Svi su do sada takvi prijedlozi odbijani, a ponegdje npr. na akademskoj razini nije prihvaćen niti logički i koncepcijski nastavak kolegija vezanih za razmatranje stanovništva, već ih preuzimaju priučeni pozicijski lovci kojima je demografski opstanak Hrvatske daleka obala. Može akademska zajednica naravno pomoći kad bi bilo barem malo idealizma i svijesti o važnosti i pripadnosti Hrvatskoj, već umornoj od akademske i političke prosječnosti.
Što Hrvatskoj može donijeti novi studij demografije i hrvatskoga iseljeništva na Hrvatskim studijima čiji ste glavni nositelj? Imate li poruku za zainteresirane studente?
Studij demografije i hrvatskoga iseljeništva je objektivna potreba Hrvatske, hrvatskoga iseljeništva, hrvatske akademske zajednice u cjelini, Sveučilišta u Zagrebu, studentske populacije i samih Hrvatskih studija. Nema tu nikakve dileme, pogotovo u ovim vremenima silnoga iseljavanja, veće brojnosti stanovništva u iseljeništvu nego u Hrvatskoj i destrukcijskoga utjecaja negativnih demografskih parametara na osnovne sustave u zemlji. Razmatranje hrvatskoga iseljeništva kroz akademski nastavni i istraživački program ponudit će nove mogućnosti povezivanja s hrvatskim demografskim i svakim drugim bogatstvom u iseljeništvu i postaviti okvir potencijalnoga djelovanja. Hrvatskoj predloženi studij također donosi mogućnost definiranja novoga razvojnoga koncepta utemeljena na ukupnom hrvatskom potencijalu, a takav će pristup biti i najbolja poruka budućim studentima koji uglavnom nisu tijekom svojega obrazovanja imali prilike razmatrati ključne nacionalne teme. Posebno ne načine rješavanja objektivno postojećih problema hrvatskoga društva i prostora i modele funkcionalnoga povezivanja s hrvatskim iseljeništvom. Ovakav će studij, posebno mladima iz Hrvatske i iseljeništva, omogućiti kroz povezivanje s predmetnom problematikom nacionalnih nastavnih kolegija i usvajanje diplomatskih vještina, objektivnije sagledavanje iseljeništva i jednostavnije postupanje u obrazovnom i diplomatskom radu.
Za kraj u ovim danim ponosa i slave. Očekuju li demografi da se uspjeh nogometne reprezentacije odrazi u nekim statistikama sljedeće godine?
Želio bih priložiti jedan citat, kao osobni stav o povijesnim nogometnim zbivanjima koja će sasvim sigurno ostaviti dodanu vrijednost Hrvatskoj u demografskom smislu, ali na žalost bez ključnih, strateških odluka vezanih za tu problematiku najveći se problem suvremene Hrvatske neće moći riješiti.
„Najbolja i najljepša Hrvatska koju gledamo i doživljavamo ovih ljetnih dana zajedno sa cijelim svijetom objektivna je stvarnost pred nama, koja istina sliči na bajku iz naših školskih dana, umjetnički izražaj ili nacrtano platno; stvarnost koja uči, ostavlja tragove, pokazuje smjer i potvrđuje obrazac i stvarnost bez čijih vrijednosti Hrvatska ne može izvući budućnost. Nisu nakloni Hrvatskoj slučajni, nisu niti plod prisile, interesnoga suglasja, a još manje usmjeravanoga političkoga i diplomatskoga djelovanja (inače za ovu razinu prepoznavanja Hrvatske potpuno sterilnoga, izlišnoga i neusporedivoga), već su spontana i ljudska reakcija na hrvatsku bitku s moći koja i drugima daje snagu, vjeru i osjećaj vlastite važnosti naspram programirane matrice upravljanja. Postavljajući obrazac postupanja, spontanih doživljaja, vjerovanja u vlastite mogućnosti i iskazivanja izvornih emocija, Hrvatska je danas u globalnom svijetu pravo otkriće i predmet uvažavanja kakva bi samo poželjela svaka zemlja. Hrvatska sa svom svojom simbolikom, snagom ukupne identitetske populacije, oslanjanjem na temelje postanka i ponašanjem na terenu i izvan njega upravo ovih dana potvrđuje ljepotu emocija, pripadnosti, spontanosti i oslanjanja na hrvatske vrijednosti. Za primjer drugima koji to s ushitom i prihvaćaju. Tragači vlastitih sudbina izvan toga više se ne računaju.” (S. Šterc, 20.7.2018., 7dnevno).
Što uspjeh naših nogometaša može donijeti našem društvu u najširem smislu?
Postignuće koje smo gledali i doživjeli ovih nogometnih dana sa svim vrijednostima i svom nacionalnom simbolikom spontani je rezultat sposobnosti, talenta, zajedništva, povezanosti, želje, vjerovanja i mogućnosti koji Hrvatskoj donosi promjenu i konačni početak načina upravljanja u interesu ukupne hrvatske populacije. Hrvatska je postala globalna vrijednost koju ničija uskoća, osrednjost i namjera neće moći negirati i pritom je uloga akademske zajednice u zaštiti i promociji ovako postavljenih i pokazanih hrvatskih vrijednosti posebno važna. Ovo je Hrvatska kakvu mladost koja dolazi želi i treba.
Tekst se nastavlja ispod oglasa