Demograf dr. Stjepan Šterc: ‘Hodam Hrvatskom kao propovjednik, svi su shvatili težinu problema osim vladajućih’

‘Hodam Hrvatskom kao propovjednik. Tako se i osjećam s obzirom na to gdje sam sve bio i držao predavanja. To znači da su svi shvatili težinu problema osim vladajućih’, upozorava dr. Stjepan Šterc, vodeći hrvatski demograf u razgovoru s Andreom Černivec za Hrvatski tjednik od 8. ožujka 2018.

‘Svi parametri i trendovi su negativni, nemamo niti jedan standard po demografskim analizama koji pokazuje pozitivan smjer. Teško je očekivati da se negativni trendovi i parametri promijene jer nismo shvatili da je ljudski potencijal najvrjedniji dio društva i prostora, a da su u tom ljudskom potencijalu najvrjednija djeca. Kada shvatimo da je to strateški dio države, onda će biti jednostavnije donijeti određene mjere. Prošla 2017. godina bila je godina najvećega prirodnog pada otkada postoji Hrvatska. Oko 17 600 više je umrlih nego što ih se rodilo, projekcije su još gore, jer će se taj pad intenzivirati i za godinu, dvije prijeći 20 tisuća ljudi, što je za deset godina oko 200 tisuća ljudi…

Prateći podatke, projicirajući ih u sljedećih pet, deset godina, ali i dobivajući podatke od zemalja useljavanja, mi zapravo vidimo da je u analitičkome smislu još i gore. Cijela je situacija takva da vi ne možete uhvatiti ni za rep demografiju, sve je negativno, i parametri, i trendovi, a ništa se ne čini jer mi još uvijek nismo shvatili težinu problematike. Sve ovo zaista nas može dovesti u vrlo nezgodnu situaciju, čak i u smislu gospodarskoga razvitka.’

Ovo je samo dio podataka koje je iznio prof. Stjepan Šterc, najpoznatiji hrvatski demograf koji zadnjih godinu dana obilazi Hrvatsku i upozorava na alarmantne demografske podatke. Prof. Šterc u razgovoru za Hrvatski tjednik govori o sve lošijem demografskom stanju u Hrvatskoj o nebrizi vladajućih za ova pitanja, kao i problemima koji nas očekuju ako se nešto vrlo skoro ne promijeni.

Svi ovi podatci su poznati, već godinama upozoravate na ovu strašnu situaciju. Zašto se ništa ne mijenja?

To je problematika koja u političkome sustavu nema svoga lobija. Danas u pravilu politika funkcionira kroz sustav lobiranja za neke ili nečije interese. Demografija je opći interes, interes države, ovdje nitko ne vidi svoj osobni interes i zato se ta problematika jako teško probija kroz politički sustav. Druga stvar je da mi nemamo ljude koji imaju stav o ovome, oni to ne nose u sebi, nemaju tu vrijednost i oni ne doživljaju Hrvatsku kao zemlju za koju se treba žrtvovati, koju treba spasiti….

Znači, država se fokusirala na sasvim nebitne stvari, ispuniti uvjete određenih manjina, zadovoljiti potrebe određenih osoba, umjesto na natalitet…

Tu smo apsolutno pokleknuli. Ne mogu vjerovati da politički sustav održavamo na fizičkoj spremi zastupnika. Razbole se dva, tri zastupnika i više nemate većinu u Saboru. Naravno da u tom političkome sustavu, političkom promišljanju i političkoj strategiji države sudjeluju i nacionalne manjine, pogotovo pripadnici naroda koji je izvršio agresiju na Hrvatsku.

Je li onda sramotno da oni imaju veći broj zastupnika nego hrvatsko iseljeništvo, dijaspora koje smo se, kako ste i sami više puta kazali, na neki način odrekli?

Naravno. To je smiješno, ali zapravo i toliko nevjerojatno da nismo u stanju dovesti novi izborni sustav. S druge strane imate zastupnike koji po nekakvu zakonu, bez obzira na to koliko ih izađe na izbore, imaju pravo na tri zastupnika. To je potpuno nelogično, pogotovo za Hrvatsku koja demografski nestaje, ali to je dio političkoga sustava. Čak bih rekao da mi nemamo autonomnost u političkome odlučivanju i zato ne donosimo ključne odluke u interesu hrvatske populacije. S druge strane, mi nemamo strategiju razvoja Hrvatske da točno znamo kuda idemo, što želimo i, između ostaloga, s kojim ljudima to želimo. Dakle mi nemamo ni temeljnu strategiju oko koje bi se, možda, okupili. Današnji politički sustav nevjerojatno je sebičan, do te razine da se političari isključivo i jedino brinu te sve snage upregnu u zadržavanje vlastitih pozicija. U tim varijantama njima demografski nestanak populacije ne znači apsolutno ništa.

Ide li u tom smjeru i komentar premijera Plenkovića koji je ostavku Marina Strmote nazvao nepristojnom?

Marin Strmota je izvrstan, on je bio prijedlog struke, zaista smo se nadali da će politika poslušati barem dio onoga što će on između ostaloga predlagati. Međutim, njega je politika potpuno ignorirala.

Niti ministrica, niti premijer nemaju to pravo ništa reći jer su dobili, prema izboru struke, najboljega čovjeka. To što oni misle da političkim sustavom mogu pomesti cijelu znanost i s njome upravljati, to je njihova zabluda. To pokazuje da je politički sustav toliko sebičan da njih uopće nije briga što će se dogoditi s hrvatskom populacijom.

Ministrica je bila vidno iznenađena njegovim postupkom. Smatrate li da je Strmotina ostavka na neki način pokrenula određene stvari u Vladi?

Mislim da nije ništa pokrenula. Oni to uopće nisu shvatili ozbiljno. Oni su se najviše uvrijedili jer se to njima dogodilo a to što se ništa za ovu problematiku ne rješava, to ih posebno ne pogađa. Na žalost, mislim da to ne će ništa promijeniti.

Troje djece u obitelji je minimum

Vi ste bili jedan od onih koji su podržali Strmotu nakon ostavke, zbog čega su Vas čak i napali?

Ne prihvaćam da nama u znanosti, znanstvenu logiku i zakonitosti koje mi donosimo, između ostaloga, korigira politika na osnovi osobnoga mišljenja. Onda se ne trebamo baviti znanošću. Mi ne prihvaćamo da je politički sustav diktat svemu. Zbog toga sam i podržao Marina Strmom, koji je zadržao vlastito, ali i dostojanstvo znanstvenika.

Koje su to demografske mjere koje bi Hrvatska žurno trebala napraviti kako bismo, u najmanju ruku, barem zaustavili negativni trend koji imamo već godinama?

Prvo se mora shvatiti težina problematike, na žalost, do toga još nismo došli. Drugo, pozicija te problematike mora biti na najvećoj razini u Vladi. Dakle to ne možete imati kao jednu upravu u Vladi, nego to mora biti strateški ured po izraelskom modelu. Treće, apsolutno zaštititi žene – pravno, financijski i radno. Naime, ne može žena koja ima osam tisuća kuna plaću prije odlaska na porodiljni imati plaću od četiri tisuće kuna. Neka ona ima plaću kao prije, neka to snosi poslodavac, država… Što me briga tko, ali ona ne može imati manju plaću. To je strateški interes države. Kad je riječ o nezaposlenim ženama, onda neka imaju prosječnu plaću u državi. Donesite zakon kojim ćete zaštititi ženu na njezinu radnome odnosu, da joj poslodavac ne može dati otkaz, da ju ne može premjestiti s njezina radnoga mjesta i neka joj dopusti fleksibilno radno vrijeme. Krenemo samo od ovih par stvari. Već će se pokazati volja i želja da se nešto želi napraviti.

Koliko bi djece danas trebala imati prosječna hrvatska obitelj da bi se negativni trendovi zaustavili?

To je standardna priča, potrebno je oko troje djece u obitelji, ali vi danas u ovo suvremeno vrijeme i materijalizaciju svega, to morate poticati. Ne možete sve pustiti kako je sada. Društvo jest materijalizirano, takvo je kakvo je, uključit ćemo ljubav, vjeru i sve ostalo, ali vi morate poticati natalitet. Mi nestajemo. Je li nama sada važniji poticaj za poljoprivredu ili život? To su bitne stvari o kojima trebamo razmišljati.

Ako se nastavi s ovim negativnim trendovima, što nas očekuje, što će ostati od Hrvatske? Tko će financirati mirovine?

Ostat će staračko stanovništvo i to u omjeru 2:1. Imat ćemo starije od 65 godina i mlađe od 19 godina i naravno da će se ugroziti mirovinski, zdravstveni i financijski sustav, kao i sustav radne snage i onaj obrazovni. To je potpuno jasno, samo što na žalost, još uvijek to nije shvaćeno kod vladajućih.

Kakva je Vaša prognoza za sljedećih šest mjeseci do godinu dana?

Mislim da će pritisak svekolike javnosti prema izvršnoj vlasti biti takav da će oni morati donijeti neke strateške mjere. Svi su vladajući retorički pokazali nekakav interes, svaki dan govore da je to prevažna tema, ali dalje od toga ne ide. Oni više ne razgovaraju sa mnom. Razgovarali smo kad su bili izbori. Mene ne zanimaju retorički interesi, predsjednica nema izvršnu Vlast, ali ima javnu scenu i mogla je napraviti pritisak oko toga.

Jeste li pomalo razočarani cijelom situacijom?

Razočaran sam političkim sustavom koji se čini nevjerojatno sebičan i koji ne želi osluhnuti ni mlade, ni znanstvenike, ni one koji su u svakodnevnim problemima, blokirani, ovršeni… Rast će taj pritisak, vladajući će morati donijeti neke odluke kojima će promptno trebati riješiti ključne probleme.

Spomenuli ste da danas nema ideala za Hrvatsku, jesu li to vodeći političari izgubili?

Jesu, izgubili su. Taj idealizam, koji je postojao početkom 90-ih godina kada smo branili zemlju, počeo je polako nestajati zbog političkoga djelovanja. Naime, političko djelovanje u Hrvatskoj bilo je takvo da je među svima, posebno među mladima, nestao idealizam. Oni radije prihvaćaju veći izazov i borbe za status i za radno mjesto negdje drugdje nego u Hrvatskoj.

Zadnjih ste godina najtraženiji govornik u Hrvatskoj? Znači li to da smo zaista u dubokoj krizi?

Hodam Hrvatskom kao propovjednik. Tako se i osjećam s obzirom na to gdje sam sve bio i držao predavanja. To znači da su svi shvatili težinu problema osim vladajućih.

Zašto oni zatvaraju oči pred očitim?

Zato što se njihova cijela koncepcija svodi na financijsko-ekonomsko-materijalni koncept. Vlada će sve svoje snage usmjeriti prema spašavanju Agrokora, a niti jedan posto te snage ne će usmjeriti na spašavanje hrvatske populacije. Opet tu vladaju sitni financijski interesi. Situacija je, na žalost, takva kakva jest.