„Sviđa mi se ta ideja malenosti, jer osjećam da me svaka malenost uči da je bolje čuvam. Velike stvari ili uspomene rijetko se čuvaju“, piše u kolumni za Hrvatsku katoličku mrežu fra Goran Azinović.
Iznova se vraćam knjizi Mali princ. Uvijek me se dojmi njegova malenost i malenost njegova planeta – asteroida B612. Budući da je ondje sve maleno, stvari i priroda se moraju brižno čuvati. Stoga, Mali princ svoj planet svaki dan čisti kako ne bi izrasle baobabe i uništile njegov jedini dom. Također, Mali princ pomno čisti čak i vulkane, jer mu i oni mogu uništiti domovinu.
I Zemlja je malena
Sviđa mi se ta ideja malenosti, jer osjećam da me svaka malenost uči da je bolje čuvam. Velike stvari ili uspomene rijetko se čuvaju. Vjerujući da je naša Zemlja zbilja velika, mnogi je više i ne čuvaju. Ali Zemlja je malena, sićušna je u okrilju beskrajnog svemira. Kad bi iznova povjerovao u ideju malenosti, možda bi i ti postao pravi čuvar našeg planeta.
No, osim planeta, slično se događa i s međuljudskim odnosima, pa i s prijateljstvima. Vjeruješ li da je tvoje prijateljstvo jedinstveno i maleno, brižno ćeš ga njegovati i čuvati, a ako vjeruješ da je tvoje prijateljstvo veliko i da će uvijek biti novih prijatelja, izgubit ćeš ga u masi.
Pišući o Malom princu, Antoine de Saint-Exupérry želio je čitatelje posjetiti na ideju malenosti. Pa zar i Božić ne simbolizira malenost?
Isus je na ovaj svijet došao u liku Djeteta, da ga čuvamo i ne izgubimo u masi. Da je došao kao veliki, bogati kralj, sigurno bismo ga ubrzo zaboravili. No, Isus je došao kao maleno Dijete jer je željan tvoje pažnje i brige. Isus je toliko malen da može stati u tvoje ruke. Neka ideja malenosti iznova ispuni srce svakog čovjeka!
* Mišljenja iznesena u komentarima osobna su mišljenja njihovih autora i ne odražavaju nužno stajališta uredništva portala Narod.hr.