Vukovarska kolona sjećanja ove je godine dobila novu dimenziju emotivnosti. Pridonijele su tome bijele majice s otisnutim imenima i prezimenima poginulih i nestalih branitelja i civila koje su nosili mladi okupljeni pod inicijativom ‘Umjesto njih’.
Profesorica jedne osječke gimnazije za Narod.hr prepričala je značaj ovih majica koje su pokrenule lavinu emocija. No, ujedno su pokrenule i Facebook grupu u kojoj članovi obitelji koje su prepoznale imena svojih najbližih mogu doći do majice.
‘Kakva su to imena, tko su ti ljudi…’
“Godina rođenja učenika koji su sudjelovali u koloni je 2007. do 2011. Oni se rata sjećaju samo iz priča svojih roditelja, djedova i baka i o Domovinskom ratu učili su i u školi”, kaže ova profesorica.
“Putem od Osijeka do Vukovara u autobusu smo im podijelili majice i zamolili ih da ih obuku preko jakni, kako bi se imena vidjela. Učenici su bili pomalo zbunjeni. Bilo je i upita kakva su to imena, tko su ti ljudi. Objasnili smo im da su to imena poginulih branitelja i civila. I neka ih ponosno pronesu ulicama grada heroja”, navodi.
Dodaje da se nitko od njih nije mogao identificirati s imenom koje nosi na majici.
Prilazili i plačući govorili: ‘To je moj otac, to je moj brat…’
“Krenuvši ponosno na čelu Kolone sjećanja, počela su se događati prepoznavanja. Prilazili su im nepoznati ljudi, žene, upirali prstom u imena na majicama i plačući govorili to je moj otac, to je moj brat, to je moj ujak, to je moj sin, to je moja obitelj…
Postali smo svjesni da mi živi koračamo, nas preko dvije tisuće umjesto rijeke poginulih ljudi, nečijih očeva, muževa, braće, nečijih sinova i kćeri. Počeli smo, svi skupa, razmišljati, što bi sve ti ljudi postigli da su preživjeli. Koliko smo zapravo izgubili njihovom pogibijom. Kolika je to rijeka prekinutih života, zaustavljenih sudbina.
Odjednom je ta majica na nama postala i teška i obvezujuća. Ispunjavala nas je i tugom i ponosom. Nisu to više bili nepoznati ljudi s nekog tamo popisa. To su postali nečiji otac, nečiji brat, nečija baka, nečija sestra.
Shvatili smo da nam je Hrvatska domovina vrijedna i zato što je u njezinu slobodu utkana smrt nečijeg oca, brata, djeda, bake, ujaka, strica, nečijeg djeteta…“, kaže profesorica.
Dodaje da su im, po završetku Kolone sjećanja, ljudi prilazili i molili za majice s imenima njihovih članova obitelji.
Facebook grupa ‘Majice u koloni sjećanja’
No, inicijativa „Umjesto njih“ nije ovdje stala. Naime, mladi su po povratku iz Vukovara istražili tko su bili ljudi čija su imena nosili te pokrenuli Facebook grupu ‘Majice u koloni sjećanja‘. U njoj se, kaže profesorica, spajaju obitelji poginulih žrtava i mladi koji im žele pokloniti majice.
“Tako se sjećanje na poginule žrtve čuva i istina o Domovinskom ratu i njegovim žrtvama čuva od zaborava”, zaključuje.
>Povodom Dana sjećanja na Vukovar: SKAC Osijek pokrenuo inicijativu ‘Umjesto njih’
Inicijativu ‘Umjesto njih’ pokrenuo SKAC Osijek
Podsjetimo, inicijativu ‘Umjesto njih’ pokrenuo je Studentski katolički centar Osijek (SKAC Osijek) uoči obljetnice pada Vukovara. Cilj im je bio okupiti 2 656 mladih koji bi 18. studenoga obukli majice s imenima žrtava Vukovara i hodali na čelu Kolone sjećanja.
“Želimo iskazati čast žrtvama Vukovara. Da mladi koji nisu bili sudionici rata, na ovaj način osjete osobniju povezanost s jednom od njih. Također, želimo javnosti ponovno oživjeti veličinu i stvarnost žrtve ovoga grada i svih njegovih stradalih”, poručili su uoči Dana sjećanja mladi iz SKAC-a.
Sudionici opisali svoja iskustva
Sudionici inicijative ‘Umjesto njih’ opisali su svoje dojmove i iskustva u Vukovaru. Neka od njih objavljena su na stranici Đakovačko-osječke nadbiskupije.
” (…) Kad smo formirali kolonu i krenuli, dosta ljudi je stajalo sa strane i tražili su imena svojih bližnjih. Ispričao bih jednu situaciju gdje je čovjek u četrdesetima sa ženom i djecom pronašao ime svoga djeda i viknuo: “Evo djeda!”, zaletio se i zagrlio i poljubio osobu koja je nosila majicu sa imenom njegova djeda.
Tada sam “osjetio” koliko ti ljudi čeznu i pate za svojim najmilijima i koliko je zapravo velika žrtva Vukovara. Hodajući ‘Umjesto njih’ je u meni pobudilo duboko suosjećanje sa svima onima koji su izgubili svoje najbliže u obrani grada i želju da i ja kao mladi čovjek radim za dobro naše Hrvatske kako bi Oni koji su dali živote za Nju bili ponosni na nas”, opisao je Danijel Zekić.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
