Već dugi niz godina, a osobito u vrijeme sedisvakancije, mediji započinju svoju konklavu i ističu kardinale koji imaju najviše izgleda postati papom. Podatak o najizglednijim kandidatima zasigurno nije dobiven predizbornim anketama koje se provode među kardinalima izbornicima već su to u svojoj biti nagađanja, što najbolje pokazuje upravo sama konklava i izbor onog kardinala koji nerijetko nije ni na kakvim listama. Piše velečasni Krunoslav Kolar za portal katoličkih teologa “Vjera i djela“.
> Vlč. Kolar: Benedikt XVI. bio je najveći teolog i papa našeg vremena, pravi svetac!
Uzimajući u obzir ono što treba suvremenom svijetu, a ne Crkvi, mediji bi odabirali i isticali kandidate koji bi im najbolje odgovarali, dok bi druge prikazivali kao nepoželjne. Tako bi kardinale jedne, svete, katoličke i apostolske Crkve dijelili na liberalne i konzervativne, progresivne i nazadne.
Vlč. Kolar: Papa nije predstavnik svih religija koje bi bile istovjetni putevi prema Bogu
Svijetu, koji se odrekao Boga i postavio čovjeka kao mjerilo svega, više bi odgovarao liberalni, progresivni papa. Čini se da pri tome mediji misle na onoga koji bi mijenjao Kristov nauk i odstupao od predaje i tradicije Crkve koju ona baštini od apostola i samoga Isusa Krista. S druge strane, konzervativan bi bio onaj koji je vjeran evanđelju kroz držanje i naučavanje dogmatskog i moralnog nauka Crkve.
> Šarić: Crkvi treba papa, ne konzervativac, ne liberal, ne diplomat – papa!
Izgleda da mediji zaboravljaju jednu bitnu stvar: papa nije poglavar svijeta, vođa neke svjetske mirotvorne organizacije, zastupnik određenih lijevih ili desnih političkih i društvenih strujanja. Papa je namjesnik Isusa Krista, nasljednik apostola Petra, sluga slugu Božjih, a ne predstavnik svih religija koje bi bile istovjetni putevi prema Bogu. Dakle, papu ne biraju mediji i svijet, nego Crkva preko kardinala pod vodstvom Duha Svetoga. Stoga je on prije svega Kristom vođeni izbor Crkve za Crkvu. Samim time, možemo postaviti pitanje: kakvog papu treba Crkva?
U dodatku Evanđelja po Ivanu pronalazimo zanimljiv dijalog uskrsloga Isusa i apostola Petra (usp. Iv 21, 15-18). On je s jedne strane provjera Petrove ljubavi prema Isusu, a s druge strane povjeravanje Petru onih koji su Isusovi. Bez ljubavi prema Isusu nema ni ljubavi prema onima koji su povjereni Petru.
Vlč. Kolar: Tko istinu želi prilagoditi suvremenom svijetu, taj odstupa od Kristove istine
Iako Petar Isusa „samo“ voli, i bori se s time da ga uistinu i ljubi, to je važno da bi mogao od Isusa primiti ovlast vodstva naroda Božjeg. Dakle, primarni kriterij za papu je ljubiti Krista, a samim time i Crkvu. Može se postaviti pitanje: pa zar postoje u Crkvi kardinali, biskupi, svećenici, vjernici laici (u teoriji bi svaki katolički muškarac mogao postati papa) koji ne bi ljubili Krista?
Kriterij da se odgovori na to pitanje je jednostavan: svatko tko ljubi Isusa, prihvaća i širi njegov nauk i istinu, živeći po njegovu primjeru. Tko istinu želi prilagoditi suvremenom svijetu (pri čemu nije problematična prilagodba govora o istini nego izmjena njezinog sadržaja), taj odstupa od Kristove istine i teži za time da Crkva ne slijedi više riječ svoga Učitelja, nego riječ svijeta koji Crkvu želi učiniti tek jednom od svjetonazorskih opcija.
Isus jasno ističe da njega i njegove učenike svijet odbacuje jer nisu od svijeta, a razlog odbacivanja je istina koju Isus otkriva kao Očevu riječ (usp. Iv 17, 14-18). Drugim riječima, neizostavan kriterij za papu je ostati u Božjoj istini. Između ostalog, ta je istina da je Isus jedini spasitelj svakog čovjeka, jer ga je Otac zato i poslao na svijet da spasi sve ljude (usp. Iv 3, 16-17).
> Nadbiskup pozvao svećenike da budu prepoznatljivi na ulici: Nosite kolar i reverendu
Petrov nasljednik treba biti čuvar Božjeg stada ne po ljudskim kriterijima, nego po Božjoj volji
Iz toga proizlazi i Isusov pouskrsni nalog: „Pođite dakle i učinite mojim učenicima sve narode krsteći ih u ime Oca i Sina i Duha Svetoga i učeći ih čuvati sve što sam vam zapovjedio!“ (Mt 28, 19-20). Gospodin od apostola, a možemo opravdano držati da na poseban način od Petra, traži da svi narodi dođu do spoznanja istine o Isusu, utjelovljenom Bogu, koji nas je svojom riječju i primjerom života poučio kako živjeti da bismo prispjeli tamo gdje nam je taj isti Isus mukom, smrću i uskrsnućem pripravio mjesto.
Isus nije rekao da će u nebo onaj koji je dobar čovjek po ljudskim kriterijima, nego onaj koji vrši volju nebeskoga Oca (usp. Mt 7, 21). Petrov nasljednik treba biti čuvar Božjeg stada ne po ljudskim kriterijima, nego po Božjoj volji. Jer poslanje koje papa vrši kao nasljednik apostolskog prvaka nadilazi svaku čast i priznanje koje može dati svijet. Takav treba težiti samo za jednom nagradom, a to je domovina koja je na nebesima (usp. Fil 3, 20), a u koju ima zadaću privoditi povjerene mu duše. Petrov je zadatak učvrstiti braću u vjeri i istini (usp. Lk 22, 32), a to osobito vidimo u Petrovim govorima nakon Pedesetnice i dvjema poslanicama koje su pripisane njegovu autorstvu.
> Vlč. Kolar: Promišljanja o nesluženju svetih misa u Italiji
‘Crkva ne pripada Petru: ona je Kristova’
Najčešće se kao citat za povjeravanje namjesničke službe Petru uzima Isusov odgovor na Petrovu ispovijest vjere. Isus tako govori Šimunu Petru: „Ti si Petar-Stijena i na toj stijeni sagradit ću Crkvu svoju i vrata paklena neće je nadvladati. Tebi ću dati ključeve kraljevstva nebeskoga, pa što god svežeš na zemlji, bit će svezano na nebesima; a što god odriješiš na zemlji, bit će odriješeno na nebesima“ (Mt 16, 18-19).
Ovdje razabiremo da Crkva ne pripada Petru: ona je Kristova, Božja građevina kojoj je Krist utemeljitelj, glava i vođa, a kojeg Petar zastupa. Samim time, Petar nema ovlast samovolje nego po Kristovu primjeru treba biti poslušan Ocu u snazi Duha Svetoga. Ono što će Petar svezati ili odriješiti ne uvjetuje nebesa nego je upravo ono što Petar svezuje ili odrješuje ono što je spoznao po nadahnuću koje dolazi od Boga.
Činjenica je da je kod mnogih nasljednika apostola Petra bilo samovolje i krivih poteza. A to kao takvo možemo razabrati upravo po tome što u svjetlu Božje riječi znamo što je ispravno i istinito. Prava se poniznost ne očituje u nametanju svoga nego u prihvaćanju onoga što Crkva baštini od Krista i što je po nadahnuću Duha Svetoga odredila kao obvezno vjerovati i obdržavati. Dakle, Petrov nasljednik treba biti ponizan i poslušan Kristu, svjestan da Crkva nije njegovo vlasništvo, nego da mu je povjerena.
> Ispraćaj pape Franje u subotu: Kako su izgledali sprovodi njegovih prethodnika?
Vlč. Kolar: Papa ne može biti lik koji koketira s duhom vremena
Petrov nasljednik ne treba biti slavljen na naslovnicama svjetskih medija, proglašavan osobom godine, dobivati svjetovna priznanja. Štoviše, svijet koji se sve više udaljava od Isusa neće razumjeti ni prihvatiti onoga koji vjerno živi i naviješta Radosnu vijest. Papa ne može biti lik koji koketira s duhom vremena, koji relativizira vjerske istine kako bi zadovoljio sve i svakoga.
On nije politički lider, ni globalni ambasador mira u sekularnom smislu, nego Kristov namjesnik. Crkva treba papu koji će, poput Krista, nositi križ, biti spreman na osudu, nerazumijevanje, pa i na mučeništvo ako je potrebno, jer zna da njegova nagrada nije ljudska pohvala, nego vijenac nebeske slave.
Crkva nije zajednica istomišljenika, nije humanitarna udruga, nego tijelo Kristovo, narod Božji, zajednica na putu svetosti. Ona ima zadatak druge upoznati s Isusom, drugima donijeti Krista. Isus je apostole izabrao da budu s njim i da propovijedaju (usp. Mk 3, 14), da budu njegovi svjedoci do nakraj zemlje (usp. Dj 1, 8). Dakle, posebnost izabranja apostola je da provodu vrijeme s Isusom, da snagu za djelovanje crpe iz molitve kako bi mogli ispravno i postojano naviještati Radosnu vijest i činiti znamenja koja progovaraju o blizini Božjeg kraljevstva.
> Bl. Alojzije Stepinac i Međugorje: Zašto su hrvatska očekivanja od pape Franje ostala otvorena?
‘Papa je onaj koji sve i svakoga usmjerava na Krista’
Čitamo u spisu koji govori o životu prve Crkve da su apostoli izabrali đakone kako ne bi napustili navještaj riječi zbog posluživanja (usp. Dj 6, 2-4). Stoga je prije svega zadatak Petrova nasljednika biti s Isusom da bi on kroz njega govorio i djelovao, da bi propovijedao, širio evanđelje čak i onima koji Isusa nisu upoznali. Dakako, u navještaju Božje riječi nije dovoljan samo kršćanski nauk, već i primjer života koji pak ostaje nejasan bez kršćanskih istina.
Jer humanitarne aktivnosti, brigu oko siromaha i druge stvari sličnog karaktera mogu obavljati i vjernici drugih religija, pa i sami ateisti. Po tome se Crkva ne bi razlikovala od neke mirotvorne i humanitarne organizacije. Zato je primarno poslanje Petrova nasljednika učvrstiti braću u vjeri koju Crkva baštini od apostola i naviješta već gotovo dva puna milenija.
Papa je onaj koji sve i svakoga usmjerava na Krista, što čini iz osobne spoznaje da je Krist Bog, do čega se ne dolazi samo iz literature, nego iz osobnog susreta s tim istim Kristom. Kako tko živi svoj odnos s Isusom vidi se u tome na koji način slavi euharistiju, koja je središnji događaj susreta Crkve s Kristom. Papa treba biti uzor molitve i slavljenja svetih otajstava, onaj koji svojom riječju i primjerom pokazuje kako su ti trenuci susreta s Bogom egzistencijalno važni za život Crkve.
> Mostarkić Gobbo: Franjo – papa s razlogom
Vlč. Kolar: Papa nije pozvan biti dobar čovjek u očima svijeta
Možda više nego ikada, Crkva danas treba papu koji će biti stup i uporište, nepopustljiv pred zabludama i diktaturom relativizma, papu koji se ne boji govoriti istinu u ljubavi, makar to izazvalo protivljenje. Takav papa neće biti popularan u svjetovnim krugovima, ali će biti vjeran pastir Kristova stada. Njegova snaga bit će u molitvi, u euharistiji, u ljubavi prema Crkvi i u spremnosti da svoj život položi za Krista i ovce koje mu je Krist povjerio.
Jer Crkva ne treba vođu koji će je prilagoditi svijetu, nego onoga koji će je podsjetiti na nebo i voditi u nebo. Često mediji ističu kako papa prije svega treba biti diplomat, političar, čovjek dijaloga, otvoren svijetu i suvremenom vremenu i slično. Svakako da su poželjne i neke od tih kvaliteta, ali one nikako ne mogu biti primarne, jer papa nije pozvan biti dobar čovjek u očima svijeta, nego je s čitavom Crkvom pozvan na svetost (usp. 1Pt 1, 15-16).
> Andrijanić analizira tko bi mogao biti novi papa: Vrijeme je za diplomata, Crkva je podijeljena
‘Na konklavi se izabire namjesnik Isusa Krista, ne nasljednik prijašnjeg pape’
U nadolazećoj konklavi neće se tražiti nasljednik pape Franje (iako je to u kronološkom smislu točno, ali ne i teološkom), ni pape Benedikta XVI., ni pape Ivana Pavla II., ni ikojeg drugog pape. Na konklavi se izabire namjesnik Isusa Krista, nasljednik apostolskog prvaka Petra, onaj koji ima zadatak učvrstiti povjereno stado u vjeri, nadi i ljubavi, onaj koji će Crkvu približiti svijetu, ali je ne utopiti u tom svijetu, jer približavanje Crkve svijetu ne podrazumijeva toleranciju nauštrb istine vjere, nego vjernost Kristu koji preko Crkve prilazi svijetu da bi svi postali njegovim učenicima.
Papa treba biti učitelj nauka ukorijenjenog u Božjoj riječi i tradiciji Crkve, a ne svojoj interpretaciji koja promašuje ili umanjuje istinu. Kardinali ne bi trebali birati onoga za koga je netko lobirao, koji se nameće ili ga drugi nameću, već bi u poslušnosti Duhu Svetom, a čija se volja može razaznati samo kroz molitvu, odabrati onoga koji je Božja volja.
Papa treba biti postojani predvodnik Crkve koja je od početka pa do današnjih dana progonjena zbog vjernosti Kristu, zbog navještaja onoga što nam je sam Bog progovorio u svojoj riječi koja nam otkriva tko je Bog, tko je čovjek i koji je Božji plan s čovjekom. Crkvi ne treba svjetovni lider i menadžer, u što su se pretvorili mnogi biskupi i svećenici, nego čovjek koji će pogled Crkve, ali i svijeta, upravljati prema Isusu Kristu, središnjoj osobi ljudske povijesti u kojoj je Bog postao čovjekom da bi čovjeka pobožanstvenio.
‘Ne slijediti glas medija i svijeta’
Ovo su tek neki kriteriji koje bi kardinali izbornici trebali imati na srcu te u molitvi tražiti onoga koji je između njih najprikladniji da u ova izazovna vremena bude Kristov namjesnik i nasljednik apostolskog prvaka. Jer prva je Crkva pogane privlačila navještajem riječi Božje i primjerom života. Samo takva, autentična Crkva i danas može Krista donijeti onima koji su u potrazi za istinom i smislom. U tome svakako treba prednjačiti papa. Za takvog papu treba moliti cijela Crkva, da kardinali na predstojećoj konklavi ne slijede glas medija i svijeta, pa čak ni glas vlastitih preferencija, nego glas Boga koji otvorenima Duhu Svetom progovara tko je njegov izabranik.
Kakvog papu treba Crkva? Svetog, ništa manje od toga.
> Polšak Palatinuš: Tri pontifikata i univerzalna Crkva
Tekst se nastavlja ispod oglasa Tekst se nastavlja ispod oglasaIzvor: Narod.hr/Vjeraidjela.com
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu i društvenim mrežama Narod.hr dopušteno je registriranim korisnicima. Čitatelj koji želi komentirati članke obavezan se prethodno upoznati sa Pravilima komentiranja na web portalu i društvenim mrežama Narod.hr te sa zabranama propisanim člankom 94. stavak 2. Zakona o elektroničkim medijima.