Šarić: Crkvi treba papa, ne konzervativac, ne liberal, ne diplomat – papa!

Preminuo je Sveti Otac, papa Franjo. Njegov pontifikat doista je bio revolucionaran, onoliko koliko jedan papa može biti revolucionaran, a to je vrlo malo. Iako je donio neke novosti u Crkvu, na žalost svih onih koji Crkvu preziru, a danas pokojnom papi pišu hvalospjeve, Franjo nije dopustio ni ređenje žena, ni istospolne „brakove“, niti je mijenjao moralno učenje Crkve. Nije imao ni ovlasti to učiniti. Štoviše, posebno se zalagao za život nerođenih i progovarao protiv grijeha abortusa, što su uspjeli prešutjeti svi mediji i javne osobe koje preziru Crkvu sa velikim slovom C.

> Mostarkić Gobbo: Franjo – papa s razlogom

Niz je „stručnjaka“, posvećenih osoba i raznih komentatora koji sada nastupaju u medijima i daju intervjue o izboru novog pape, kakav bi on mogao ili trebao biti, kojoj “struji” pripada, lijevoj ili desnoj, liberalnoj ili konzervativnoj? Hoće li biti Franjin nasljednik ili „nazadnjak“?

Treba nam samo – papa, ništa više od toga

Odgovor je vrlo jasan i kratak, pa će i ovaj komentar ili promišljanje jednog laika biti takvo. Crkvi treba samo papa, Kristov namjesnik na Zemlji, nasljednik sv. Petra. Ništa više od toga. Crkva je utemeljena prije 2000 godina od samoga Boga, Isusa Krista. Po tome se i razlikuje od svih ostalih vjera i religija. Utemeljitelji svih religija su u grobu, osim Jednog. Tako znate da pripadate onoj pravoj. Pomalo politički nekorektno, no što ja mogu. I Krist je bio isključiv, ali istovremeno i uključiv. Svi su pozvani u jedinu pravu Crkvu.

„Ti si Petar-Stijena i na toj stijeni sagradit ću Crkvu svoju i vrata paklena neće je nadvladati“. I doista, od Posljednje večere do 2025. nitko nije nadvladao Crkvu niti je uništio, a bome su mnogi probali. Isto tako, Crkva je imala raznih papa, mnogi su bili daleko od atributa „Sveti Otac“, Crkva je prolazila krizna razdoblja i opet se uzdigla iznad ovozemaljskog, primjerice sa sv. Franjom čije je ime uzeo preminuli papa.

> Bl. Alojzije Stepinac i Međugorje: Zašto su hrvatska očekivanja od pape Franje ostala otvorena?

U Crkvi nema nejasnoća

I danas je Crkva u krizi. Teško je reći kada nije bila. Vode je griješnici, kao što i griješnik piše ovaj tekst, a griješnici će ga čitati. Međutim, Crkva je božanska institucija i kao što je sam Krist obećao, Ona neće nikada propasti. Toliko je jasnih i nedvosmislenih rečenica Isus izgovorio, toliko je jednostavnih pravila zadao, nadopunivši Zakon, što je jedna od najljepših karakteristika Crkve. U Crkvi nema nejasnoća. Sve je „crno na bijelo“. Želi li itko biti pripadnik Crkve, postoje uvjeti koje svatko može zadovoljiti, bez iznimke. Stoga, često ispada smiješno kada se netko jada župniku što ne može biti kum na krizmi ili krštenju, dobiti rastavu braka ili kakvu drugu želju. Iz vlastite sebičnosti dolaze i porivi da se Crkvu mijenja. Međutim, tek je rijetki žele uništiti zato što je doista razumiju.

Kao što je govorio sluga Božji Fulton J. Sheen: „Nema više od stotinu ljudi u Sjedinjenim Američkim Državama koji mrze Katoličku Crkvu. No, postoje milijuni onih koji mrze ono što pogrešno vjeruju da je Katolička Crkva“. Tako i sada, povodom smrti pape Franje, mnogi žestoki kritičari Crkve i katoličke vjere serviraju javnosti pogrešnu sliku pape kao čovjeka koji je došao na čelo Crkve kako bi ju „popravio“, odnosno usvojio i u Crkvu implementirao sve one pokvarene i Bogu odbojne ideologije, od marksizma do LGBT sotonizama i kulture smrti. Franjo to nije učinio, iako je često svojom nejasnoćom znao otvarati vrata i davati vjetar u leđa onima koji bi Crkvu krojili prema svom grešnom životu.

> Labaš i Beck: Papa pozivao na bliskost narodu, bio je neobičan čovjek

‘Papa Franjo je rekao’

Mnogi su svoje djelovanje u Crkvi pravdali onom „papa Franjo je rekao“. Jedan od njih je i američki isusovac James Martin, promotor LGBT ideologije u Crkvi, onaj koji je s radošću dočekao nesretnu deklaraciju Fiducia supplicans, ne bi li blagoslivljao istospolne parove. U svom „LGBT pastoralu“ ignorira učenje Crkve o istospolnim sklonostima, uzimajući samo onaj odlomak iz Katekizma Katoličke Crkve koji govori o prihvaćanju s „poštivanjem, suosjećanjem i obazrivošću“.

Iako to nikada javno nije rekao, jer to s razlogom izbjegava, ne prihvaća ovaj tekst: „Oslanjajući se na Sveto pismo, koje ih prikazuje kao teško izopačenje, Predaja je uvijek tvrdila da su ‘čini homoseksualni u sebi neuredni.’ Protive se naravnom zakonu. Oni spolni čin zatvaraju daru života. Ne proizlaze iz prave čuvstvene i spolne komplementarnosti. Ni u kojem slučaju ne mogu biti odobreni“. Sličnih isusovcu Martinu ima na stotine, ako ne i na tisuće.

Stoga, potreban nam je papa koji će tek ponavljati ono što je govorio Isus, a Crkva već naučava 2000 godina, te u skladu s time i djelovati i koristiti mehanizme kako bi gore navedene pojave iskorijenio iz Crkve. Ne postoji konzervativna i liberalna struja u Crkvi. Postoji Crkva. Ili si joj vjeran ili nisi. Ili će papa slijediti Kristov nauk i služiti Njegovoj Zaručnici ili neće. Ili će papa, i svaki vjernik, prihvatiti nauk Crkve ili neće. Nema između.

> Što je papa Franjo govorio o nerođenoj djeci i kako je kod njega završila kovanica od 25 kuna?

Svaka reforma Crkve ne mijenja Crkvu, već ju vraća k Bogu

Crkvi ne treba konzervativni papa. Uostalom, što je to konzervativni papa? Onaj koji slijedi Božje zapovijedi i čuva Crkvu od zastranjenja? Doduše, termin “papa konzervativac” još i možemo progutati. S druge strane, što je to papa liberal? Ako pitate Telegram, Index ili kojeg prosvjednika protiv subotnje krunice, takav je papa zapravo protivnik Crkve, a ne reformator. Naime, svaka reforma Crkve ne mijenja Crkvu, već ju vraća k Bogu. Papa reformator Crkvu bi u današnjem smislu vratio tradiciji, zauzeo čvršći stav kada su u pitanju moral i nauk Crkve. Još gore od pape liberala bio bi papa diplomat kojeg mnogi danas zazivaju, tobože nakon revolucionarnog Franje.

Diplomacija podrazumijeva kompromise, a u Crkvi ne može biti kompromisa. Isus nije nudio kompromise, nudio je Istinu: „Ja sam Put, Istina i Život. Nitko ne dolazi Ocu osim po meni“. Ovdje nema kompromisa. Papa diplomat savršeno bi se uklopio u onu iz Otkrivenja: „Znam tvoja djela: nisi ni studen ni vruć. O da si studen ili vruć! Ali jer si mlak, ni vruć ni studen, povratit ću te iz usta“.

Da zaključimo ono što je jasno rečeno u naslovu: treba nam – papa, onaj koji će svoje posljednje godine života raditi ono što bi trebao raditi papa. Opis tog posla je vrlo jednostavan. Ne treba nam papa političar niti diplomat. Ako ćemo u krajnost, uvjetno rečeno, treba nam papa kojeg će svijet prezirati, na tragu onoga što je Isus govorio, da će nas svijet zamrziti zbog Njegovog imena. Eto toliko od jednog laika. Ako sam što krivo rekao, demantirat će me stručnjaci.

* Mišljenja iznesena u komentarima osobna su mišljenja njihovih autora i ne odražavaju nužno stajališta uredništva portala Narod.hr.

> Andrijanić analizira tko bi mogao biti novi papa: Vrijeme je za diplomata, Crkva je podijeljena

Izvor: narod.hr