Obitelj Livaja: Naš Lovre je savršeno nesavršen!

Na jubilarnom desetom Hodu za život u Zagrebu, 10. svibnja 2025., svoje svjedočanstvo podijelili su Marija i Damir Livaja, roditelji petorice sinova. Jedan od njih je i Lovre, mongoloidno dijete. Njezin govor na Hodu prenosimo u cijelosti.

> Završio je Hod za život u Zagrebu: Srce svakog od nas počelo je kucati 18 dana nakon začeća

“Ja sam Marija Livaja, ovo je moj suprug Damir. Majka sam petorice krasnih sinova, supruga i odgojiteljica predškolskog odgoja.

Odrasla sam u SOS dječjem selu Ladimirevci zajedno sa svojim mlađim bratom Ivanom. Obiteljske neprilike i loši životni uvjeti preselili su brata i mene daleko od naše obitelji u Slavoniju. Upravo ta teška životna situacija učinila nas je ljudima kakvi smo danas. Ono što smo tada, kao mala djeca, smatrali teškim i neizdrživim izgradilo nas je i osnažilo za život danas.

Marija Livaja: ‘Djeca odrasla u domu imaju priliku za budućnost’

Svaki dan patnje nagrađen je u budućnosti velikim darovima. Vjerujem da dio ljudi smatra kako pojedine žene ne bi trebale roditi svoju djecu, jer će ta djeca kasnije završiti u domu ili imati težak život. Ali, evo, iz primjera mog života i djece koja su dom djelila s nama mogu potvrditi da i djeca odrasla u domu imaju priliku za budućnost, za rast i da je njihov život, moj život vrijedan bez obzira na sve patnje koje su prošli, a koje nisu birali sami.

Kako nisam imala cjelovitu obitelj kao dijete jedva sam čekala stvoriti svoju obitelj – djecu i muža kojima ću dati ono što sama nisam imala. Svoga supruga Damira upoznala sam s 20 godina. S 22 godine ostala sam trudna. Trudnoća je bila uredna do 26. tjedna kada su mi rekli da imam višak plodne vode. Testove za moguće kromosomske anomalije odbila sam raditi. Drago mi je da smo tako odlučili, upravo zbog onoga što je uslijedilo.

> Hod za život u Zagrebu: Svako civilizirano društvo treba štititi one najslabije, a toliko dragocjene

Marija Livaja: Nisam znala što znači mongoloidno dijete

Dana 7. 6. 2014. na svijet je ranom zorom stigao naš prvi sin, Lovre.

Kako je rođen tri tjedna ranije, pedijatri su ga odmah odnijeli i čekala sam nekoliko sati da mi donesu mog sina u naručje. Kad sam shvatila da ne dolaze odlučila sam ga potražiti sama i zaputila sam se prema sobici u kojoj su bebice. Moj Lovre je u tom trenu baš bio na prematalici i pedijatrica ga je gledala, okrenula se prema meni i rekla: „Mislim da ste rodili mongoloidno dijete“.

U tom trenutku nisam imala pojma o čemu mi govori, ali sam po tonu njezina glasa i izrazu njezina lica doživjela kao da moj sin ima dijagnozu od koje će uskoro umrijeti. Nisam znala što znači „mongolodino dijete“.

Liječnici su mi sve objasnili te zatražili moj potpis, pristanak da se napravi DNK analiza kako bi se utvrdilo ima li dijete sindrom Down. Već tada su krenula osuđivanja: „zašto niste napravili testove tijekom trudnoće“, „mogli ste ga pobaciti“ i tako dalje. Sve me to jako zbunjivalo, osjećala sam pritisak od njih i kao da sam učinila nešto loše, dok je moje srce uživalo u maženjima s mojim Lovrom.

Došli smo kući i dva tjedna čekali nalaze DNK testa. Taj dan, kada su nalazi došli, kao da nam se srušio svijet. Dobili smo potvrdu da naš Lovre ima sindrom Down. Bili smo uplašeni od neznanja, od priča ljudi, od čitanja po internetu. Tri dana smo plakali i očajavali nad našim životom, ali kada bi se Lovre probudio i kada bi ga uzeli u naručje imali smo osjećaj kao da u rukama imamo anđela.

> Tko je od poznatih lica podržao Hod za život u Zagrebu?

Suprug Damir: Lovre nam je pokazao što znači ljubiti i voljeti

Nakon tri dana supruga i ja smo shvatili da plačemo nad našim očekivanjima. Nad slikama koje smo stvorili o Lovri još dok je bio u ženinoj utrobi. Stvorili smo o njemu sliku savršenog svjetovnog bića koje će ići u vrtić, trenirati neki sport, ići u školu. Bića koje će biti savršeno, po mjeri nekih drugih ljudi. I onda shvatiš da se sav tvoj plan o njegovom životu u jednom trenu ruši kao kula od karata i da ne vidiš od te muke svu ljepotu koju držiš u naručju. Da si zaluđen nečim što se uopće nije ni dogodilo.

Ljudi su stoljećima krojili definiciju savršenstva, a to savršenstvo ne postoji.
Savršena je upravo ljubav i žrtva koju dajemo jedni drugima, svako odricanje i težina ovoga života prilika su za veliki rast, prilika su za mnoge darove koji će po tome doći i vjerujte, sigurno hoće! Naš Lovre je dječak koji je cijelu našu obitelj promijenio, koji nas je od prvog dana svoga života naučio brojnim životnim lekcijama. Pokazao nam je što znači ljubiti i voljeti.

Ovaj dječak kraj mene je savršeno nesavršen sa svojim darovima koji su mu dani isto koliko i svaki pojedinac koji danas stoji ovdje… Njegove vrline i mane svakodnevno utječu na ljude u njegovom životu, ali i one koje usputno susreće. Lovre je moje dijete koje me trebalo od prvog dana začeća, Lovre je moje dijete koje treba moju ljubav, koje treba moju zaštitu. Lovre je poseban i savršen bas takav kakav je!

> Hod za život u Zagrebu u 85 fenomenalnih fotografija

Marija: Biraj život! Biraj svoje dijete i svoj mir!

Danas sam zahvalna što nismo znali dijagnozu dok je bio u utrobi, jer moje godine i mladost, stres koji sam imala nekoliko dana nakon sto je stigao nalaz – možda bi rezultirale spontanim pobačajem. Možda bih ga izgubila.

Sretna sam što sam dobila priliku biti majka ovom prekrasnom dječaku. Sretna sam što nismo imali strah od života i što smo Lovri podarili još četiri brata. Bila bi sretna da svaka majka koja se bori s mislima o pobačaju zna da ju njezino dijete treba, bilo bolesno ili zdravo – da treba svu ljubav koju samo majka može podariti i da već u utrobi tvoje dijete osjeća tvoj strah, osjeća borbu u kojoj se nalaziš.

Zamisli, majko, da tvoje dijete u utrobi, kojem su postavili nekakvu dijagnozu, ili dijete koje nisi planirala ili željela, može sjesti pred tebe i da mu trebaš objasniti zašto ćeš prekinuti njegov život, zašto ćeš ga pobaciti. Što bi ti tvoje dijete reklo? Bi li biralo svoj život ili svoju smrt? Koliko god bilo teško, a zna biti, znaj da nisi sama i da uvijek imaš mnoštvo ljudi kojima se možeš obratiti za pomoć i zaštitu! Biraj život! Biraj svoje dijete i svoj mir!”, zaključila je Marija Livaja.

> Markić: Uskoro ćemo živjeti u Hrvatskoj koja će zakonom štititi ljudski život

Izvor: narod.hr