Izborom nove predsjednice Meksika obnovio se sukob Sjedinjenih Američkih Država i Meksika oko genetički modificiranoga (GM) kukuruza. Na nedavnom je inauguracijskom govoru meksička predsjednica Claudie Scheinbaum izjavila: »Ne ćemo dopustiti uzgoj genetički modificiranoga kukuruza.« Time je nastavila politiku svojega prethodnika Lopeza Obradora, koji je još 2013. godine zabranio uzgoj GM kukuruza u Meksiku, a 2020. godine dekretom je zatražio od mjerodavnih institucija da ukinu dozvole za uvoz GM proizvoda namijenjenih prehrani ljudi. Takvom je politikom ugrožen interes Sjedinjenih Država koje svake godine izvoze kukuruz u vrijednosti od 13 milijardi dolara, od čega se oko 5,5 milijardi dolara potroši u Meksiku. Meksiko je najveći uvoznik američkoga kukuruza, iako je 90 posto te žitarice genetički izmijenjeno, piše Valerije Vrček za Glas Koncila.
Načelo opreznosti i sloboda tržišta
Meksikanci smatraju da se zabranom GMO-a promiče prehrambeni suverenitet i sigurnost te se štiti uzgoj domaćega nemodificiranoga kukuruza. Ili, kako se u Meksiku kaže: »Nema kukuruza, nema države!« S druge strane sjeverni susjedi tvrde da meksički otpor prema uvozu američkog GM kukuruza nije znanstveno utemeljen te da narušava potpisane trgovačke ugovore triju najvećih država Sjeverne Amerike (USMCA). Uglavnom obnavlja se uobičajeni sukob između načela opreznosti i slobodnoga tržišta.
Od bioetike do tržišta
S pojavom genetički modificirane hrane u svijetu prvi su sukobi bili ideološke i bioetičke naravi. Postavljala su se pitanja ima li čovjek pravo patentirati sve oblike života i koje su posljedice nekontroliranih genetičkih manipulacija. S vremenom su vrijednosne kategorije zamijenjene toksikološkim upitima je li sigurno konzumirati GM hranu i koliko je štetan utjecaj GM usjeva na okoliš i bioraznolikost. Danas se pak etičke, znanstvene i medijske kontroverze oko GMO-a pretvaraju u sukob ekonomskih i tržišnih, odnosno financijskih interesa.
>Vrček: Ekologija kompromitirana politikom i ideologijom
GM kukuruz, baš poput GM soje ili GM uljane repice, američka je zlatna koka, »blockbuster« koji donosi dolare iz zemalja koje su pristale na agrobiotehnološku poslasticu. Onima koji nisu sposobni proizvoditi žitarice za vlastiti kruh ili tortilje izbor je sužen, a (nemoralna) ponuda iz Sjedinjenih Država uvijek je dostupna. Tako svaka suša u Meksiku povećava zaradu američkih farmera i kompanije »Monsanto«, odnosno njezina vlasnika »Bayera«.
Kemijski satelit GM kukuruza
Ipak, u pozadini započetih pregovora, optužaba i sukoba između dviju sjevernoameričkih država otkriva se, možda, pravi, opravdani razlog meksičkih prigovora. Naime, Meksička agencija za znanost (CONAHCYT) prikupila je znanstvene podatke koji pokazuju da je glifozat, herbicid širokoga spektra, redoviti sastojak GM kukuruza i da je izravna prijetnja za zdravlje ljudi.
Budući da Meksikanci jedu deset puta više kukuruznih proizvoda (tijesto, tortilje) od Amerikanaca, oni su redovito i znatno više izloženi hormonskomu otrovu glifozatu. Prema klasifikaciji Međunarodne agencije za istraživanje raka (IARC) glifozat je kancerogena kemikalija.
>Vrček: Teflon nije za kuhinju
Toksikološka svojstva GM kukuruza, prema tome, nisu u prvom redu definirana laboratorijskom igrom genima, nego njegovim redovitim sastojkom – glifozatom. Herbicid glifozat kemijski je satelit svih GM usjeva. Na svjetskom tržištu nema GM kukuruza koji nije začinjen glifozatom. Iz jednostavnoga razloga što je GM kukuruz modificiran tako da je otporan na djelovanje glifozata. Sjetva GM kukuruza besmislena je bez masovne uporabe herbicida glifozata. Stoga su polja sjevernoga susjeda poprskana tonama glifozata, koji se u Meksiko izvozi u paketu s GM kukuruzom.
S druge strane Atlantika
Meksikanci sada čekaju američke dokaze o sigurnosti glifozata pa sukob, eto, opet postaje – znanstveni. S druge se strane Atlantika sličan sukob vodi u Europskoj uniji u kojoj tržišna sudbina glifozata ovisi o znanstvenoj procjeni Europske agencije za hranu (EFSA), ali i o odnosu političkih snaga u Europskom parlamentu. Ne čekajući pravorijek znanosti, neke su poznate tvrtke, poput talijanske »Barille« ili danskoga »Kohberga«, već odustale od uvoza usjeva onečišćenoga glifozatom. Dakle, kao što Talijani ne žele špagete s glifozatom, tako Meksikanci ne žele tortilje s tim aditivom.
S obzirom na to da Sjedinjene Države uskoro mijenjaju predsjednika, sasvim je sigurno da će se priča o GM kukuruzu i tortiljama na kraju preseliti u Bijelu kuću u Washingtonu i u Nacionalnu palaču u Mexicu.
* Mišljenja iznesena u komentarima osobna su mišljenja njihovih autora i ne odražavaju nužno stajališta uredništva portala Narod.hr.
