Nezgodno je povlačiti povijesne paralele i govoriti: „ovo je isto kao…“, no situacija u kojoj se nalazimo poziva na uzbunu. Sada bismo trebali posegnuti za onom „historia magistra vita est“ i pogledati u ne tako davnu 1914. godinu. Pred taj Veliki rat koji je nadmašio sve što je čovječanstvo do tada vidjelo, svaka je svjetska sila bila uvjerena u svoju nadmoć. Do Božića 1914. pobjedonosno ćemo se vratiti kući, govorilo se na objema stranama. Maximova strojnica, moćna artiljerija, zrakoplovstvo koje je ušlo u svjetske vojske i motor s unutarnjim izgaranjem kao zamjena za konje, koji su konačno mogli odahnuti, rat su produžili na četiri krvave godine.
> Ukrajina je izgubila više od 40% ruskog teritorija koji je zauzela u Kursku
Neizmjerna bahatost vladala je na svim stranama. Generali su iz sigurnosti glavnih stožera slali milijune u smrt. Stotinu tisuća mrtvih u neuspješnom proboju linije? Nema veze, šalji opet! Zapovjednici 19. stoljeća vodili su rat 20. stoljeća. Ljudski život nije se cijenio, a generalima su vojnici bili tek sredstvo, potrošna roba, nešto apstraktno…
Prvi i Drugi svjetski rat
Četverogodišnji pozicijski rat bio je toliko krvav da se moralo „svirati poluvrijeme“ do Drugog svjetskog rata. Antanta je bila (relativni) pobjednik. Nestala su velika carstva – Rusko, Austro-Ugarsko i Njemačko, no i dvije kolonijalne sile (Francuska i Velika Britanija) s pobjedničke strane su ozbiljno načete i bio je to početak njihovog kraja na globalnoj pozornici. Tu će ulogu preuzeti Sjedinjenje Američke Države koje su do tada bile zauzete svojom hemisferom, odnosno Monroeovom doktrinom. Nitko ne smije k njima, no oni mogu svima. Kako bismo tu doktrinu nazvali?
> Trumpov tim oštro kritizira Bidena: Dva mjeseca prije odlaska eskalirao je rat u Ukrajini
Veliki rat koji je dobio ime Prvi svjetski rat bio je opći (uglavnom) europski masakr. Sljedeći, Drugi svjetski rat bio je pravi svjetski masakr, od Pacifika do Atlantika. U Prvome, život je izgubilo oko 20 milijuna ljudi, a u Drugom od 70 do 85 milijuna. Tada nije bilo atomske bombe sve do 1945. kada se njome prisililo Japan na kapitulaciju. Ako je u Drugom svjetskom ratu bilo četiri puta više žrtava nego u Prvom, recimo da bi tako moglo biti u Trećem, četiri puta više od Drugog – 320 milijuna. Uzmemo li u obzir i desetak tisuća nuklearnih glava „saveznika“ Ukrajine i njenog protivnika – Rusije, koliko bi to moglo biti? Pa barem milijardu! Minimum. A maksimum? Pa toliko koliko nas ima!
Treći svjetski rat nema pobjednika
Drugi svjetski rat Europi je bila velika opomena. Taj „Stari kontinent“ nakon tog svjetskog masakra uspio je biti bez rata, uz iznimku našeg Domovinskog rata koji je bio „pod kontrolom“ i onog, također ograničenog, iz 2014. u Donbasu, više od 75 godina. Na svjetskoj razini, neučinkovitu Ligu naroda zamijenio je nešto malo učinkovitiji UN.
Tijekom Hladnog rata do većeg sukoba nije bilo ni SAD-u ni SSSR-u. Svoje su razmirice rješavali na udaljenijim pozornicama i u „kontroliranim uvjetima“, preko posrednika, u Koreji, Vijetnamu, Afganistanu… pod svaku cijenu izbjegavao se novi svjetski rat jer su svi vrlo dobro znali da u njemu neće biti pobjednika. To je ujedno i prednost nuklearnog oružja. Ironično, što ga je više na suprotnim stranama, to smo sigurniji. Barem smo tako mislili do nedavno.
> Ristić: Luda vremena
Posljednji put kada smo bili ovako blizu nuklearnom ratu bilo je 1962., u vrijeme Kubanske krize. SAD-u se nije svidjela sovjetska prisutnost u američkom “dvorištu”. Strah je zavladao čitavim svijetom. Zamalo smo se vratili u kameno doba. Šezdeset godina kasnije, SAD je stigao u „dvorište“ Rusije, pod maskom NATO saveza. Međutim, ovoga puta straha nema. Štoviše, potrošeni i aktivni političari, novinari, javne osobe, predvodnici zapadne demokracije i slobodnog svijeta su „nabrijani“. Svi bi pokazali Putinu koliko ga se ne boje. Svi bi mu „vadili mast“. No, naravno, nikome ne pada na pamet prijaviti se u ukrajinsku legiju stranaca.
Rat je postao apstraktan pojam: NATO će, ne ja!
Čim je izbio rat u veljači 2022. popularna je bila parola „NATO, close the sky“. Aktivisti i političari, ali i obični ljudi, lijevi i desni, svatko iz svojih motiva, tražili su vojnu reakciju Zapada. Gdje je nestao sasvim opravdani strah od direktnog sukoba nuklearnih velesila, ne na nekoj udaljenoj pozornici, već na „domaćem terenu“ – u Ukrajini? To tako vidi Rusija. Na Zapadu bi bilo vrijeme da se stvari počnu sagledavati i iz ruske perspektive, ne zbog „rusofilije“, nego zato što su to temeljne postavke diplomacije.
Možda će vas zanimati
Je li diplomacija i dalje zabranjena riječ kada je u pitanju rat u Ukrajini?
Je li diplomacija i dalje zabranjena riječ kada je u pitanju rat u Ukrajini? Koji je cilj ovog rata i što Zapad želi postići? Radi li se ipak o posredničkom ratu Zapada i Rusije?
Rat je opet postao apstraktan pojam kao i 1914. godine. Međutim, uz jednu iznimku: “Netko drugi će se boriti, ne ja“. Jeste li primijetili taj trend? Najveći Putinovi neprijatelji su oni na društvenim mrežama, takozvani “navijači”. Riješit će to NATO! A što je NATO? F-22, Blackhawk i Abrams? I vojske doživljavaju svoju „digitalnu tranziciju“, no u konačnici meta je uvijek od kostiju, krvi i mesa, kao i napadač.
NATO je u javnom mnijenju zadobio gotovo božanske sposobnosti. Kao što je i Putin planirao kratkoročnu operaciju u Ukrajini, do prvog sjedanja za stol (što se i vrlo brzo dogodilo!), tako i na Zapadu prevladava mišljenje kako ruska vojska nije dorasla NATO savezu. No, je li to baš tako? U ratu plan A gotovo nikada ne uspijeva.
Tko će pobiti sve te ruske vojnike u Ukrajini?
Sjetimo se povlačenja SAD-a iz Afganistana 2021. godine. Ta velesila nije dobila rat od Drugog svjetskog; nešto malo bombardira, potroši milijarde, u Afganistanu 2 bilijuna(!), i onda napusti prostor u kaosu i neredu. Vijetnamski seljaci i afganistanski pastiri u konačnici su izašli kao pobjednici. Ruski vojnik prekaljen u gotovo trogodišnjem brutalnom ratu je lošiji? Tko će njega ubiti? Švedski vojnik koji nakon slaganja kreveta ide na gay parade? Britanski vojnik? Nekad veliko carstvo u kojem sunce ne zalazi jedva popunjava profesionalnu vojsku. Francuske generale pak više brine što sa samom državom koja se urušava iznutra? Tko će pobiti sve te ruske vojnike u Ukrajini? Mogli bi nam naši “lideri” u EU-u to konačno razjasniti. Ukrajinaca je sve manje…
> Rođendan je Joea Bidena: Evo pet najgorih trenutaka njegovog mandata
Svjedočimo potpunom ratnom ludilu
Pred Veliki i Drugi svjetski rat, vojske su bile milijunske, doduše tehnologija je bila nemjerljivo primitivnija nego danas, no koliko si Zapad danas može priuštiti takav rat u potpunom demografskom slomu i s unutarnjim problemima poput ilegalne migracije i kolapsa društva u cjelini, u vrijednosnom i identitetskom smislu? Ima li uopće raspoloživog „topovskog mesa“? U SAD-u koji je najveći vojni stroj NATO-a najveće prepreke popunjavanju vojske su – pretilost i nezainteresiranost. Patriotizam je na Zapadu gotovo mrtav.
Već treću godinu zaredom diplomacija nije dozvoljena u Ukrajini. Svjedočimo potpunom ratnom ludilu. S pobjedom Trumpa koji je najavio pregovore i kraj rata u roku od 24 sata, mnogi su pomislili kako će se rat primiriti do 20. siječnja. Međutim, Biden se pobrinuo da tako ne bude. Zelenski je dobio toliko željeno dopuštenje da gađa Rusiju zapadnim raketama. Isto dopuštenje za svoje rakete dali su i Britanci i Francuzi. Nijemci se još nećkaju. Putin je potom lansirao Orešnika, moćnu interkontinentalnu raketu na koju Zapad navodno nema odgovora. No, niti Zelenskog niti Zapad to ne brine, a trebalo bi. Kako još možemo eskalirati situaciju prije nego zločesti narančasti čovjek dođe u Bijelu kuću?
> Cvrtila: Trump je 2017. imao jednog jakog lidera i saveznika u Europi, danas nema takvog vođe
Ulijevaju li vam Von der Leyen, Trudeau, Scholz, Macron i Starmer povjerenje?
Boje li se London, Pariz i Bruxelles da rata „nažalost“ neće biti kada se Trump vrati u Bijelu kuću? Na društvenim mrežama naveliko se dijele simulacije nuklearnih udara na Rusiju. Britanski “Daily Mail” prenosi vijest kako Britanci i Francuzi ne isključuju mogućnost slanja vojske u Ukrajinu. Potom se dužnosnici pravdaju kako to baš i nije tako. Razni političari uvjeravaju nas kako Putin samo blefira i da nikada ništa drastično neće poduzeti bez obzira što se Zelenskom sljedeće dopusti. Međutim, ubio je već preko pola milijuna Ukrajinaca. Meni se čini kako je ipak nešto poduzeo. Iako su Ukrajinci već praktički izgubili rat, Zapadu se i dalje „ratuje“, onako iz daljine. Boris Johnson „stoji“ uz Ukrajinu. U mislima je s vojnicima svako popodne kada pije čaj u Londonu. Istih su pozicija i mnogi drugi sadašnji i bivši lideri u Europi.
Ne znam za vas koji čitate, no ja ne vidim razloga za svjetski rat. Ne privlači me eskalacija do pritiska crvenog dugmeta. Nisam motiviran, štoviše, demotiviran sam kada vidim tko su nam lideri: Von der Leyen, Macron, Trudeau, Starmer, Scholz, Biden, Rutte… kakva postava, za plakati. Uostalom, što je to u Donbasu i na Krimu što bi trebalo ujediniti Europu? Zašto Francuska vojska planira velike vojne vježbe u Rumunjskoj? Zašto Britanci odlaze velikom bratu preko bare poticati ga da eskalira rat?
Hey Ursula, have you seen the latest washing machine from Russia: Mach 10, precision targeting, undefendable and with the destructive power of a tactical nuclear bomb? pic.twitter.com/JUN1uS4NX6
— etirol 𝕊 (@MEtirol) November 27, 2024
> Biden i Scholz u Berlinu, Rutte i Zelenski u Bruxellesu: NATO se neće umoriti od pomaganja Ukrajini
Narod na izborima mora političarima uzeti oružje iz ruke
Nadalje, nigdje ni narod “ne zna” birati kako treba. U Moldaviji je zamalo izabran “ruski igrač”. U Gruziji je narod “pogriješio” i razljutio Von der Leyen. Kako će se sada isprovocirati rat u toj zemlji kada su na vlasti “rusofili”? U Gruziji se Rusija miješa u unutarnje stvari te zemlje, govore na Zapadu, dok se istovremeno u Tbilisiju vijore zastave EU i Ukrajine! Izbori se ne priznaju! To nije vanjski utjecaj? Naravno da nije! Pa to samo Rusi rade!
Evo, “problem” je i u EU – “proruski” kandidat za rumunjskog predsjednika izjavio je da NATO svojom prisutnošću u njegovoj zemlji više provocira nego li osigurava mir. U sličnom smjeru ide i Njemačka. Vlada je na aparatima, a taj prokleti rusofilni AfD ne želi sukob s Rusijom. Amerikanci su također, između ostalog, i iz bojazni zbog mogućeg besmislenog rata s Rusijom izabrali Trumpa. Te takozvane “proruske” snage u narodima diljem Zapada postepeno otimaju ratobornim političarima oružje iz ruke. Zašto samo političari i dobar dio medija vide potrebu za totalnim ratom u Ukrajini, “as long as it takes“, ili na hrvatski: “do posljednjeg Ukrajinca“?
Uskoro će se navršiti 110 godina od “pobjedonosnog” Božića 1914. godine. Kakav će biti Božić 2024.? Hoće li ga uopće imati tko slaviti ako nastavimo s retorikom koja isključuje diplomaciju?
* Mišljenja iznesena u komentarima osobna su mišljenja njihovih autora i ne odražavaju nužno stajališta uredništva portala Narod.hr.
