Hrvatska je duboko podijeljena ovih dana, ali ne na ustaše i partizane. A kako onda, sigurno se pitate? Na Dinamo i Hajduk? Ne, ta je podjela bezazlena u usporedbi s ovom aktualnom. No, možemo se poslužiti nogometnom terminologijom. Naime, bliži smo podjeli na Dinamo Kijev i Dinamo Moskvu. Odnosno, „navijači“ Dinamo Moskve to zapravo i nisu, no “navijači” Dinama Kijeva u njima svejedno vide rivale iako ne nose dresove niti insignije toga kluba. Predsjednik kluba navijača Dinamo Kijeva je Andrej Plenković, a kao “predsjednik” kluba navijača Dinamo Moskva nametnuo se Zoran Milanović.
> Zelenski se susreo s novim šefom NATO-a: Cilj Kijeva je punopravno članstvo u Savezu
Plenković je jučer bio u središtu pažnje. Ursula je sigurno s ponosom gledala na svog briselskog dječačića. U najljepši naš grad Dubrovnik doveo je zvijezdu Zapada, Churchilla našeg doba – ukrajinskog predsjednika Volodimira Zelenskog. Predsjednik Srbije Aleksandar Vučić također je pozvan na susret, iako je član Dinamo Moskve i stoji na raspolaganju vlasniku kluba Vladimiru Putinu. Ujedno je riječ i o predsjedniku države koja je pucala na grad Dubrovnik i dan danas ga naziva i srpskim gradom, a poznatog građanina toga grada Ruđera Boškovića Srbinom. Međutim, Plenković okuplja region za viši cilj. Stoga, možemo previdjeti činjenicu kako se ruski agent i putinofil nalazi u Dubrovniku. Ili ipak nije ruski agent? Naime, i Vučić šalje oružje Ukrajini. Komplicirano je!
Drugi domovinski rat?
Ili nije komplicirano? Zapravo je vrlo jednostavno ako pitate Plenkovića i jedan dio suverenističke desnice. Sudeći po retorici Plenkovića, imamo Drugi domovinski rat. Potpuno je identično! Srpski Rusi napali su Ukrajinu koja je slijedom toga neka verzija pravoslavne Hrvatske. To je onda, suprotno onoj znamenitoj izjavi Alije Izetbegovića, i naš rat! No, jesu li stvari zbilja tako jednostavne? Rusija je „neprovocirano“ napala Ukrajinu, a SAD i NATO na to nisu nikako utjecali?
> Dubrovnik pod opsadom, sutra stiže Zelenski: Koji je značaj samita Ukrajina – Jugoistočna Europa
Kao i Hrvatska 1995., Ukrajina će pobijediti, neki teritorij će se nakon „Bljeska“ i „Oluje“ mirno reintegrirati kao naše Podunavlje. Plenković već od 2014. nudi Ukrajini „iskustva s mirnom reintegracijom“ kao da se radi o artiklu kojeg uzmeš s police, odneseš na blagajnu i eto ti Krima nazad.
Ukrajina je nažalost postala poprište NATO-američkog obračuna s Rusijom. Zelenskog i Ukrajince se tu najmanje pita za mišljenje. Njih je pola milijuna izginulo, četvrtina stanovnika je izbjegla, no diplomacija je i dalje zabranjena riječ. Koriste ju samo izdajnici poput Orbana, Fica i Milanovića.
> Slovački premijer Fico: Dok sam ja na vlasti, Ukrajina neće ući u NATO
Hrvati nemaju što tražiti u ratu koji uključuje Rusiju
Ne budimo naivni, konce ne vuče ukrajinski predsjednik, a čini se kako to ne čini ni Biden, on je odavno u staračkom domu koji se stjecajem okolnosti sada zove – Bijela kuća. Ne treba biti ni Sun Tzu ni general Eisenhower za shvatiti da ukrajinske pobjede na bojnom polju neće biti. Nije to ni rusofilna ni putinovska izjava. To je realna izjava. Jedina opcija, ukoliko je cijelom zapadnom svijetu toliko stalo do kontrole Krima i rusko-ukrajinske granice je svjetski rat. Nema druge opcije, NATO se mora uključiti. Želimo li to? Moje skromno mišljenje, neki će reći rusko i četničko istovremeno, jest da Hrvati nemaju što tražiti u ratu s Rusijom, na bilo koji način. Bili smo već dvaput, u Prvom i Drugom svjetskom ratu. Osim vojnih groblja, što smo dobili?
Misija NATO-a za vojnu pomoć i obuku ukrajinskih vojnika NSATU podigla je popriličnu buru u hrvatskoj javnosti. Plenković, vjerni globalist kakav je, hrvatske skromne resurse spreman je dati za bilo kakve ciljeve Washingtona, Londona i Bruxellesa. Poslao je već 300 milijuna eura Kijevu i s time se hvali kao da će čitav hrvatski narod ustati i zapljeskati mu sa suzom u oku. Zelenskom malo, hrvatskih umirovljenicima, naprimjer, za božićnicu 2024. puno. Hrvatska je za ovaj sukob Ukrajine i Rusije važna kao i država El Salvador za Koaliciju voljnih koju je George Bush okupio za (specijalnu vojnu) operaciju u Iraku 2003. godine.
> Ukrajina prijeti Europi energetskom krizom, prekida tranzit plina s Rusijom
Geopolitika nije crno-bijela
“Predsjednik” kluba navijača Dinamo Moskve Milanović izrazito se protivi bilo kakvom hrvatskom vojnom angažmanu povezanim s posredničkim ratom u Ukrajini. S time se, kako je i sam napisao u izjavi, ne slaže i većina hrvatskog naroda. Ne zato što nemamo empatije prema Ukrajincima, nego zato što se tu državu potiče i uvjerava da će pobiti ili sa svog teritorija protjerati preko pola milijuna Rusa, uključujući i njihovo zrakoplovstvo s petstotinjak lovaca i oklopne snage od tko zna koliko tisuća tenkova. Neće. Što će rat duže trajati, to će Ukrajina biti slabija, imat će težu poziciju za pregovaračkim stolom, a do teritorijalnih će ustupaka morati doći. Ne kažem to ja, o tome se govori i u Kijevu i u Washingtonu. Netko bi to trebao reći i Plenkoviću.
Geopolitika nije crno-bijela, nije ni siva, ona je čitav spektar boja i tonova. Tako je i u slučaju Ukrajine. U SAD-u, Ukrajini, Europskoj uniji i Rusiji o Hrvatskoj se gotovo uopće ne razgovara. Toliko smo mali da nismo ni pijun u ovoj šahovskoj partiji gdje se pomiču figure od Finske na sjeveru do Turske na jugu, pa i šire.
> Moskva upozorava: Europljani će plaćati skuplji plin ako Ukrajina ne pristane na tranzit
Ni Rusi ni Ukrajinci ne zamaraju se hrvatsko-srpskim odnosima
Bi li nam itko iz međunarodne zajednice prigovorio da nismo poslali 300 000 000 eura u Kijev? Vjerojatno ne bi. Ne bi zamjerio ni Zelenski, štoviše, Hrvatska je zadnja zemlja koja mu prolazi kroz glavu ove dvije i pol godine. Tih hrvatskih 300 milijuna ispuca se za tjedan dana na bojišnici, ako ne i manje. Mnogi će se razočarati, no činjenica je kako se ni Ukrajinci ni Rusi ne zamaraju hrvatsko-srpskim odnosima. Rusima je Srbija pijun daleko na neprijateljskoj strani šahovske ploče. Ako ga Zapad “pojede”, ipak je to samo pijun. Zašto se onda mi oko ove teme dijelimo u dva tabora? Zašto se ponašamo kao ljuti rivali dva sportska kluba?
Jučer domoljub, danas ruski agent i četnik!
Teške riječi napisane su u ovom tekstu, već vidim dolje u komentarima: četnik, rusofil, tko te plaća, jesu li sjeli rublji, Putinov agent! Mnogi osporavaju pravo na domoljublje onima koji ne prihvaćaju narativ koji izlazi iz usta Andreja Plenkovića kada je u pitanju rat u Ukrajini. Njegovi poslušnici iz stranke, poput Krstulovića Opare, viču u radijskim emisijama: Milanović je ruski igrač! Ministar policije Božinović pak ne može vjerovati zašto bi netko u Saboru glasao protiv obučavanja ukrajinskih vojnika?
HDZ nam nameće dogmu. Ili ste potpuno posvećeni zapadnim ciljevima i planovima s Ukrajinom ili ste ruska hulja, Orbanov agent za Veliku Mađarsku ili kratko i jasno – četnik. Ne možete voljeti Hrvatsku, ako ne dijelite Plenkovićeve stavove preuzete iz Bidenove administracije i Ursuline kuhinje.
> Sjeverni tok: Tko ga je uništio i zašto? Tko je profitirao, a tko izgubio?
Kao Hrvat imam pravo prvo izabrati Hrvatsku. Mojih i vaših 300 milijuna eura ne treba ići u strani rat u koji su uključene velike svjetske sile. Smatram da mogu oni i bez nas. Mala smo zemlja. Zar moramo i podsjećati da nas nitko iz centara moći na Zapadu nije želio kao samostalnu državu? Kome smo išta dužni? Jesmo li zakuhali ikakvu krizu u svijetu? Nismo, a uvijek plaćamo posljedice, kao i svi ostali mali narodi.
Biram Dinamo Zagreb!
S Milanovićem se ne slažem u 99% slučajeva, ali ovdje je u pravu. Kako to? S Milanovićem se slažeš! Pa eto, moguće je složiti se u jednom pitanju s osobom s kojom se inače ne slažeš. Zvuči nevjerojatno? To se zove dijalog. Jesmo li zaboravili na tu riječ, kao i na diplomaciju? To Ukrajini sada najviše treba, umorna je od gotovo trogodišnje tučnjave s Rusijom. Umjesto da joj Zapad barem dadne predah, on stoji sa strane, baca novce i viče: možeš ti to, iako ona krvari i jedva stoji na nogama.
Na kraju, ukoliko ovo ne eskalira u svjetski sukob, umirovljeni američki pukovnik Douglas MacGregor predviđa kako će Ukrajina biti ostavljena na milost i nemilost Rusiji, dok će Amerikanci i Britanci jednostavno „odletjeti ili otploviti“, kao što su to učinili s Vijetnamom, Irakom, Afganistanom…
I što sada nakon ovih napisanih riječi? Imam li pravo na hrvatsku domovnicu? Volim li Hrvatsku ili sam (ruski) četnik? Naime, nema druge, nema između, Plenković je tu poprilično jasan.
Nisam ni u Dinamo Kijevu, ne zato što ne volim Ukrajince, već zato što ne moram biti, ali nisam ni u Dinamo Moskvi. Odbijam taj dres i neće mi ga nitko silom navući, kao što mi nitko ne može silom navući dres Dinama Kijeva i tjerati me ići na utakmice zajedno s Plenkovićem, Ursulom i Bidenom. Ja biram naš Dinamo – Dinamo Zagreb! Ili za čitatelje iz Dalmacije: biram Hajduk!
