Na današnji dan 27. studenog 1678. umro je Juraj Habdelić, katolički svećenik-isusovac, pisac i jezikoslovac.
Jedan je od najboljih hrvatskih pisaca 17. stoljeća, a svakako najpoznatiji što ga je dao tadašnji Zagreb. Juraj Habdelić rodio se nedaleko od Zagreba, u Turopolju, u Starim Čičama.
Gimnaziju je pohađao u Zagrebu, filozofiju u Grazu i teologiju u Trnavi, te je službovao kao nastavnik u Rijeci, Varaždinu i Zagrebu gdje je postao rektorom Isusovačkoga kolegija i upraviteljem sjemeništa.
U vrijeme njegova rektorata gimnaziju je polazio književnik i povjesničar Pavao Ritter Vitezović koji će na svojevrstan način nastaviti Habdelićev jezikoslovni rad, ali na drukčijim zasadama od onih što ih je pripisivala isusovačka gimnazija.
Glavna tema Habdelićevih djela – kršćanski moral
Kršćanski moral glavna je tema Habdelićevih književnih razmišljanja. No, kako je čovjek sklon kršenju zahtjevnih kršćanskih, općeljudskih normi i lako se odaje grijehu, to je motiv kojim je Habdelić zaokupljen.
Njegova pučka moralka „Prvi otca našeg Adama greh“, knjiga koja sadrži 1200 stranica, a tiskala ju je Kongregacija za nauk vjere, slika je čovjekova pada i sklonosti grijehu. No, u toj je knjizi osobito važna Habdelićeva sposobnost da kroz tu polazišnu temu provuče sve slojeve društva: plemiće, građane i seljake, a ne štedi ni svećenike.
Očitujući se o događajima aktualnim u tadašnjoj Hrvatskoj, uroti Zrinsko-Frankopanskoj ili pobuni Matije Gupca i njegove mužadije, pokazuje se pristašom postojećeg reda. Seljačku bunu smatra „nestalnošću priprostega ljuctva“, a urotu „gizdošću velike gospode“.
Habdelić je pisao kajkavskim i pokazao se odličnim znalcem narodnoga govora. Istodobno je bio protivnikom običnih, profanih stvari, u koje ubraja i narodne pjesme, navodeći svog čitaoca na to da se okani „sramotneh, nepobožneh i nečisteh“ popijevaka.
Habdelićevo životno djelo – kajkavsko-latinski rječnik
Habdelić svojim djelom „Dictionar ili reči slovenske“ iz godine 1670. zauzima istaknuto, iako laičko, mjesto u povijesti hrvatskog jezikoslovlja. Naime, bez osobita lingvističkoga znanja, a pišući za školske potrebe, sastavio je hrvatsko-latinski rječnik.
Po njegovoj plodnosti i kakvoći njegovih proznih djela književna ga historiografija svrstava u sam vrh kajkavske i ukupne hrvatske književnosti u doba crkvene obnove.
