Narod.hr: Nedavno ste na društvenim mrežama pohvalili novu nabavku oružja, ali i problematizirali činjenicu da se oružje ne nabavlja od najveće svjetske sile – SAD-a? Možete li ukratko objasniti svoj stav?
Dujmović: Plenkovićeva Vlada u kojoj resor obrane, po mom mišljenju vrlo odgovorno, vodi Ivan Anušić, prva je Vlada u zadnjih 25 godina koja je odlučila krenuti s naoružavanjem vojske, krenula je s novim ustrojem vojske, krenula s novim vojnim rokom. U doba kad je Milanović bio premijer ukinuli su im čak i normalan obrok u vojsci. Doslovno. A Račan i Mesić su tu vojsku kadrovski osakatili i pri tom nizom odluka ponižavali.
I sad smo napokon dočekali da netko razumije važnost hrvatske vojske, da razumije potrebu da se naoružamo u svijetu u kojem se rat u zraku osjeti. Glede pitanja zbog čega kupujemo francusko, a ne američko oružje, meni se čini i to s čisto strateških polazišta, da je logično da oružje nabavljamo od starog, dokazanog strateškog partnera, bez kojeg da se ne lažemo ne bi bilo Oluje, (dakle niti ovakve hrvatske države) i to od partnera koji gotovo u svim segmentima ima najkvalitetnije naoružanje. U prvom redu sam problematizirajući kupnju oružja u tom smislu, mislio na zrakoplove, jer sam detaljno pratio nabavu naših zrakoplova i pisao o tome u zadnjoj knjizi.
“Amerika nam je dokazani strateški partner”
Americi je bilo silno važno da kupimo njihove zrakoplove i zato su ovdje poslali redom: pomoćnika ministra obrane, potom ni manje ni više nego načelnika Glavnog stožera američke vojske i na kraju državnog tajnika Pompea osobno! Dakle, samo Trump nije došao! Nema dakle razine koju nisu poslali da nas uvjere da trebamo uzeti njihove zrakoplove. Ni danas ne razumijem zašto smo ih odbili i nisam siguran da neće doći neki ceh na naplatu zbog toga. Amerika nam je dakle dokazani strateški partner, bez Amerike se Hrvatima u BIH nikad neće moći pomoći, Amerika nam je pomogla i kod problema sa Slovenijom, u riječ, ne razumijem zbog čega smo joj ovdje okrenuli leđa. Tim prije što nam je nuđeno da kod Zadra otvorimo remonti centar za servisiranje F 16 u kojem bi surađivalo šest hrvatskih tvrtki.
>Anušić u Parizu: Nastavljamo suradnju s proizvođačem Rafalea, kupujemo i haubice
Narod.hr: Govorite da Plenković od prvog dana pokazuje animozitet prema SAD-u… Zašto mislite da se to događa?
Dujmović: Da, to mi je misterij. Pratio sam detaljno pokušaje bivše Predsjednice Kolinde Grabar Kitarović da Hrvatsku poveže sa zemljama Jadran-Baltik asocijacije i ono konzekventno odbijanje Plenkovićeve Vlade da tu napravimo makar jedan korak. I Češka i Mađarska i Poljska i sve baltičke države su zdušno prihvatile tu inicijativu kao i mogući naš ulazak. Vlada je to redovito odbijala. Amerika nas je godinama tražila da sagradimo LNG terminal na Krku, godinama smo to ignorirali. Ali kad je pala Merkel preko noći smo se okrenuli, sagradili terminal, hvalili se s tim, još vatrenije podržavali Ukrajinu, vidjelo se da se radi o saniranju štete.
Da se razumijemo, mislim da je naša suradnja s Francuzima korisna, uostalom mi smo europska zemlja i pametno je da s jednom od najvećih europskih političkih sila imamo dobre odnose, ali kod kupovine oružja kad morate birati: Francuska ili Amerika, u tom slučaju ne razumijem po čemu prevladava Pariz. Tragedija je da kod nas nema javnih rasprava, nema tv suočavanja na ovu temu, imate dirigirano Otvoreno na HTV-u kao jedinu formu gdje bi se o ovome moglo razgovarati, dakle čak ni formativno ova tema nigdje ne stane. Ne razumijem to, jer čim o nečemu šutite počinje teorija zavjere. Neki dan sam slušao Frku Petešića na tu temu na jednoj tv i djelovao je više nego racionalno u objašnjenju. Problem je što se pojavljuje jednom godišnje u medijima.
Narod.hr: Mislite li da će se Hrvatskoj zaobilaženje SAD-a obiti o glavu? Može li nam to biti prepreka u npr. rješavanju pitanja položaja Hrvata u BiH?
Dujmović: Da, baš to mislim. Jer Americi je BIH realno nevažna, njima je strateški važno Kosovo i ako će se iz Europe i povlačiti u što sumnjam, sasvim sigurno se s Kosova neće micati. Nama je BIH kapitalno važno pitanje, nama je budućnost Hrvata u BIH iznimno važna, a iskorak je nemoguć bez aktivne uloge Amerike.
Koliko god sam svjestan da treći entitet za Hrvate nije moguć bez novog Daytona, a za njega vam treba konsenzus svjetskih sila, što u ovom trenutku djeluje vrlo teško, unatoč tome ja se bojim da će Hrvati iz BIH nestati bez trećeg entiteta. Hrvati iseljavaju iz raznih razloga, ali jedan od njih je i njihov položaj u BIH, biračka prava, nacionalna prava u miješanim sredinama. Da se ne lažemo, Bošnjaci u srednjoj BIH čekaju da vrijeme napravi svoje i da Hrvati tamo vremenom budu minorna manjina i da taj prostor jednostavno preuzmu sa svojom većinom.
To je proces koji je nezaustavljiv i ako ne sutra, za 50 godina će se ostvariti. Jedini način da u tome ne uspiju, jedini način da taj plan propadne, jest formiranje trećeg entiteta. Zato i jesu protiv njega. Čak prijete ratom! Da naravno da je najteže nacrtati granice novog entiteta, da naravno da bi novi Dayton trebao uključiti i nove granice republike Srpske kao i međunarodna jamstva da se niti jednom entitetu neće dopustiti separacija, kako bi se jamčio suverenitet jedinstvene BIH, ali ta je tema na stolu. A na stolu je, jer niti 30 godina nakon Daytona nema povjerenja među Bošnjacima i Hrvatima.
“Trebamo li još 30 godina potrošiti u istom ozračju”
Neću reći da su Hrvati tu bez krivnje, nota bene bilo je iritantno i degutantno gledati u Banja Luci kako hrvatsko vodstvo tretira Dodika, kao da su zaboravili da je njegova republika Srpska istjerala 250 000 Hrvata s tog područja, čak 60 tisuća iz šireg banjalučkog kraja i to uz neviđene zločine. Mi tu tragediju niti ne obilježavamo, guramo je u zaborav. Zašto? S druge strane odnosi s Bošnjacima su takvi da Željana Zovko ne smije doći na Božićni domjenak u Sarajevo jer joj sigurnosne službe ne garantiraju sigurnost. Do tuda smo došli. Nakon 30 godina.
Trebamo li još 30 godina potrošiti u istom ozračju? Osim toga, nakon četiri izborna ciklusa gdje besramno nameću, a zapravo kradu autentičnog hrvatskog predstavnika u Predsjedništvu BIH sada Bošnjaci idu s novom podvalom. To što se sad nudi je degutantno na jedan drugi način i pokazuje da za Hrvate bez trećeg entiteta tamo nema budućnosti. Tek tada će početi iskreni, pošteni, kvalitetni dijalog i građenje dobrih odnosa. Jer, da se ne lažemo, Hrvati Bošnjacima ne vjeruju, vrijedi i obratno.
“Čemu silovanje života u zajedničkom entitetu u tom ponoru nerazumijevanja, nepovjerenja i permanentnih svađa?”
Čemu silovanje života u zajedničkom entitetu u tom ponoru nerazumijevanja, nepovjerenja i permanentnih svađa? U tom smislu po meni svaka politika osim zasebnog entiteta svodit će se na pokušaj jednih da prevare druge i pokušaj drugih da izigraju prve. Zar to ne gledamo 30 godina? Uostalom logički i semantički: kako mogu postojati tri naroda, ali dva entiteta i tvrditi da je to jedino normalno, logično, ispravno? Tko je tu lud? Ja bih isto tvrdio da Bošnjaci traže treći entitet, a Hrvati se tome protive jer je to elementarna logika. Tri konstitutivna naroda, tri entiteta, što je logičnije od toga? Zašto Švicarci nemaju dva, nego tri entiteta? Cijeli taj temat bez Amerike nikad neće doći na dnevni red i zato sam zaključio da neusporedivo više gubimo negoli dobivamo, šireći strateška partnerstva na državu koja nam nikad nije bila strateški partner.
Narod.hr: Kako gledate na stanje u društvu… Ljevica traži zabranu molitelja, maršira gradovima uz mnoga suspektna obilježja…?
Dujmović: Fatalna je greška da nismo proveli lustraciju. To je ceh koji skupo plaćamo. Jer kad pogledate vedete hrvatske ljevice, od medijske koju predvodi svjetski prvak u dnevnom komentiranju događaja, Žarko Puhovski, do ostalih deklariranih jugoslavena, slika ne može biti drugačija. Pa pogledajte emisiju „Zlatna liga“ na HTV-u i pogledajte biografije najvećeg broja tih ljudi i vidjet ćete da su bili vedete u doba sramne hrvatske šutnje. Sad se tretiraju kao- zlatna liga novinarstva.
S novim generacijama ljevičara još je gore. Iz njih izbija stara nesnošljivost prema Katoličkoj crkvi plus metodologija boljševizma. Samo tako se može objasniti zahtjev da se molitelji s trga uklone zbog njihove navodne krivnje za veliki broj femicida. Pa to je na razini Jakova Blaževića i Vladimira Bakarića. Podsjetio bih da u Srbu na tamošnjem skupu policija ne dopušta da se približite Pupovčevoj govornici na 100-150 metara, dok vam ovdje predsjednik gradske skupštine loncima zvoni na pet metara od molitelja.
>Tko su govornici s antifa marševa? Sever, Vučetić, Markovina, Britvić
Već na toj razini policija nejednako tretira navodne tzv. antifašiste iz Srba i stvarne molitelje iz Zagreba. To je jedina relacija o kojoj bih ja ovdje razgovarao. Sve drugo je nepatvorena ljevičarska mržnja prema vjernicima. Ljevica je na onom maršu pokazala svoje pravo lice i ta priča je po meni definirana.
Narod.hr: Što mislite o porukama na tzv. Marševima protiv fašizma? Recimo o “Balkanskoj federaciji bez granica”?
Dujmović: Nositi jugoslavenske zastave, nositi parole gdje tražite balkansku federaciju bez granica, tražiti ovdje neki drugi službeni jezik umjesto hrvatskog, sve smo to vidjeli uoči rata od strane agresora. U jednom tekstu sam napisao i ovo: “postavlja se pitanje, odnosno otvara se pitanje: ako su svi oni iz 1941 bili fašisti, a ljevici su, vidi se to po onima kojima su uzeli ulice, svi bili fašisti, jednako tako danas za sve koji su protiv njih tvrde da su fašisti, postavlja se pitanje, jesu li onda i svi oni iz 1941 doista bili fašisti? Jer mi definitivno nismo“. Naime, ako istim pojmovima definirate nas i one iz 1941, doista se postavlja pitanje ako zaslužujemo istu kletvu, jesu li svi oni iz 1941 doista bili fašisti? Jer te definicije proglašavaju ideološki isti mozgovi.
Naime, i onaj fašizam i ovaj fašizam proglašavali su likovi s istim parolama: o balkanskoj federaciji, o nepostojanju granica, nepotrebnoj samostalnosti hrvatskog jezika, pri tom mašući s istim zastavama onda i danas. Jugoslavenskim zastavama. U tom smislu bilo je korisno da se održao taj marš kako bi sve postalo upravo razvratno razvidno. Hrvatska ljevica nikad istinski nije prihvatila hrvatsku državu, to je gorka, ali neoboriva istina.
Kad je trebalo izglasati neovisnost izašli su iz Sabora, kad su prvi put došli na vlast pokrenuli su tako žestoko rashrvaćenje jedva dosegnute državnosti da su se tresli temelji ove države. Kad su zadnji put bili na vlasti slali su specijalce na ratne invalide i interventnim jedinicama uvodili ćirilicu u Vukovar. U najboljem slučaju jedan dio ne razumije što je uopće hrvatska država i kakva prava i obaveze iz toga izlaze kad ste na vlasti.
“Uvijek se sjetim one Hasanbegovićeve sentence…”
Drugi dio istinski prezire neke od glavnih postulata državnosti, a mlađe generacije okupljene oko Možemo uništavaju one segmente za koje smo mislili da je protuprirodno u ta područja već i ulaziti. To vam je priča o ljevici i hrvatskoj državi i što ih više gledam u realnom vremenu ta dva pojma, sve mi je jasnije što se zapravo dogodilo 1945 i koji su bili njihovi motivi da ruše državu. Ne vlast, to su imali pravo srušiti, ali okvir, okvir ne. Njima taj okvir nije trebao ni onda ne treba im ni danas i to je naša unutarnja tragedija. Ne poznajem zemlju s ovakvim unutarnjim problemima, da jedan dio političke scene nema ali baš nikakve potrebe za vlastitom državom.
Benčićka je svojedobno potpisala sarajevsku deklaraciju koja zaziva zajednički jezik u tzv. regiji. U programu Nove Ljevice gospođe Kekin stoji da je domovinski rat -mit. Dakle, novi naraštaji ljevice idu starim partizanskim stazama svojih djedova. Uvijek se sjetim one Hasanbegovićeve sentence o tome što se zapravo dogodilo u Zagrebu 8. svibnja 1945., kad je sumirao promjene sjajnom metaforom: “Skinuta je hrvatska i stavljena je jugoslavenska zastava“. To je bio meritum. Jeste li sigurni da ikako mogu, oni koji su marširali ovih dana, da ne bi istu onu zastavu koju su nosili na skupu najrađe stavili na Banske dvore?
Narod.hr: Što mislite o novom okupljanju desnice, tzv. Vukovarskoj koaliciji? Koji je njihov potencijal?
Dujmović: Ja sam vam nepopravljivi optimist i idealist, ali sve ima svoje granice pa i optimizam. Dakle, premda im želim svako dobro, ja više u tu priču ne vjerujem. Da, oni će skupiti nešto glasova, mogli bi imati pet, šest zastupnika i to je u Saboru potrebno, imati dakle zdravu nepatvorenu desnicu u parlamentu, ali nakon raspada Domovinskog pokreta veliki rezultati su nemogući.
To je takva razina izdaje, razočaranja, debakla, bezobrazluka, gladi za vlašću, da će se odijum te izdaje osjećati još godinama. Ja sam uvijek govorio, vjerujući im do kraja, da ako nas jedan Ćipe izda, da je to kraj. Kraj nadanja, kraj vjerovanja, kraj povjerenja, kraj naime velike desne priče. Jer ako čovjek koji je proveo 260 dana u srbijanskim logorima braneći prije toga Vukovar do zadnjeg daha, ako on nakon što je obećao da će se smanjiti sredstva za srpske Novosti sada digne ruku, on ili njegovi ljudi u Vladi, za povećanje tih sredstava, onda je svaka riječ suvišna.
Ceh te izdaje je zastrašujući i dobro je da se skupljaju nakon te atomske bombe preživjeli, ponavljam, želim im svako dobro, tu ima vrijednih ljudi dostojnih svakog poštovanja od Hasanbegovića do Pavličeka, pa čestitog Vlade Marića, ali oni izlaze na teren gdje se još osjeća radijacija i dugo na toj livadi ništa ozbiljno neće narasti. Nažalost.
Narod.hr: Memorandum o suradnji na desnici dolazi 2.5 godine prije redovnih parlamentarnih izbora… Je li prerano ili je tajming dobar?
Dujmović: Prerano je definitivno. Najprije, da bi desnica bila učinkovita, ona, pogotovo sada, mora obuhvatiti sve što postoji na tom području. Kako vidimo Jonjić je izostao. Mislim da je njegov prijedlog da se razgovara s Mostom ispravan, ali da ideja da se tu uključi D.P. ne samo da nije moguća, nego nije ni potrebna. Najprije, D.P. je dio vladajuće koalicije, zašto bi oni istovremeno išli u savez s oporbom? Drugo, što će samoj oporbi D.P. koji diže ruku za povećanje novaca za srpske Novosti? Da ne govorim da su bivši i sadašnji članovi D.P. -a uglavnom na sudu. Bilo bi perverzno vidjeti ih da piju pjenušac potpisujući koaliciju. Iz svih tih razloga, to je apsolutno nemoguće. Zato me čudi da je Jonjić na tome inzistirao.
>Pregled tjedna Viktora Peterlina: Novi savez na desnici je top ili možda ipak flop?
Narod.hr: Koji je potencijal ove platforme? Mogu li biti ključan akter na narednim izborima?
Dujmović: Prerano je govoriti o akterima na izborima koji slijede za više od dvije i pol godine. Osnovno je pitanje u kojem sastavu će na te izbore istrčati HDZ, odnosno hoće li imati istog kapetana. Ako vjerujemo anketama, na desnom centru odlično stoji Most i nisam siguran da će ih dosegnuti Vukovarska koalicija. Osim toga, po nekim anketama raste popularnost bračnom paru Raspudić tako da će dio tih glasova desnog spektra sigurno ići i njima. Svi oni mogu biti ključni akteri.
Narod.hr: Hoće li im se po vašoj ocjeni pridružiti Jonjić i Most?
Dujmović: Teško je predviđati, prerano je, mislim da neće. Ako dobije mjesta na listi koja će tražiti, ne bi me čudilo da Jonjić ode s Mostom. Ideološka komplementarnost svakako postoji, dakle presudit će matematika. Baš zbog matematike i vjerojatno neuvažavanja rezultata anketa o popularnosti stranaka, nije zamislivo da se Vukovarska koalicija, Most i Jonjić dogovore oko zajedničkih lista, tim prije jer svi napadaju iste desne izborne utvrde. No, ne sumnjam da će svi imati predstavnike u parlamentu.
Narod.hr: Proračunom za 2026. Predviđeno je 13% više sredstava za manjine. To su podržali i zastupnici iz DP-a. Kako sebi objašnjavate njihovo ponašanje nakon izbora?
Dujmović: Nemam riječi. Pratim političku scenu od 1989 godine i to detaljno, ali na ljudskoj i moralnoj razini ništa me toliko nije šokiralo kao ta izdaja. Jer se radi isključivo o Judinim škudama. Kad su Mesić i Manolić izdali Tuđmana radilo se o politici i različitim ciljevima, kad se raspadao HSLS radilo se o ideologiji i taštini, ali ovdje, ovdje se radilo o Judinim škudama. Ne znam razumiju li akteri do koje razine će se ta afera protegnuti i na neke druge relacije. U D.P.-u imate ljude s iznimno časnom ratnom biografijom i meni je posve neshvatljivo kako imate hrabrosti u tenisicama skakati po neprijateljskim tenkovima, boriti se, biti ranjavani, svaki dan riskirati život sto puta i u isto vrijeme nemate u ovoj priči snage reći – ne hvala. Ja to jednostavno ne razumijem.
Narod.hr: Što mislite o Tomaševićevoj zabrani Thompsona u Zagrebu? Tko je u pravu, pjevač ili gradonačelnik?
Dujmović: Tu nema dvojbe. Thompson je apsolutno u pravu i Thompson će biti moralni pobjednik tog sukoba. Zabraniti nastup čovjeku koji je u stanju okupiti pola milijuna ljudi je potez mimo zdrave pameti i dok bude živ Tomaševića će ta zabrana pratiti kao kletva. Drugo, to je savršeni marketing i vi vidite da dok Tomašević izriče zabrane, da širom Hrvatske pucaju rekordi popunjenosti dvorana u kojima pjeva Thompson. Thompsonove pjesme će nadživjeti i njega i Tomaševića i to taj nesretnik ne razumije.
Dvorane bi kad on pjeva bile i inače pune, sad su prepune. Politički, to je teror. Taj teror se događa paralelno s ovom provokacijom za Božić. Dakle u božićne dane taj isti Tomašević koji financira krajnje izopačene vrijednosti sada svjesno provocirajući katolički svijet, jer baš za Božićne dane, financira neviđenu provokaciju –„sponoćku“! Da sumiram: HDZ ima stotinu mana, ne bježim od kritiziranja Plenkovićeve politike punih deset godina, ali se od 1990 do danas redovito pokazuje da je i najlošija HDZ-ova vlast bolja od najbolje lijeve vlasti. Pogotovo lijeve vlasti u kojoj ogroman komad kolača drži Možemo, skupina koja zagovara potpuno izopačene elementarne vrijednosti po kojima ljudska vrsta uopće može funkcionirati.
Narod.hr: Hoće li se ovakva odluka Tomaševiću, u političkom smislu, obiti o glavu?
Dujmović: Tomašević je preživio pa i pobijedio samo zato jer je to htio Andrej Plenković. Prateći političku scenu godinama, uvjerio sam se da kada HDZ negdje želi pobijediti on sve svoje resurse baca u vatru i tada jedva da može izgubiti. No, niti na zadnjim niti na predzadnjim izborima i lokalnim u Zagrebu i Predsjedničkim, on nije išao s više od pola snage. Zato je Tomašević pobijedio. Osim toga tu postoji neka briselska kemija jer i jedni i drugi se utrkuju tko će više novaca dati za nevladin sektor koji prezire ovu državu i njene vrijednosti. Kruna te suradnje je zajedničko financiranje „sponoćke“ baš ovih dana! Osim toga Plenković može kad god poželi izazvati izvanredne izbore u Zagrebu.
Dovoljno je da državni inspektorat temeljito pogleda što se događa na Jakuševcu i vrlo brzo će se vidjeti da se to smetlište jednostavno mora zatvoriti iz stotinu sanitarnih razloga. To je mogao napraviti recimo kad je stradao onaj radnik, ali nije, Mikulić je imao važnijeg posla. Ne znam da li ljudi razumiju: svi vam oni kupuju vrijeme tako da permanentno u prvi red rasprava ubacuju koncerte, za dom spremni, ustaše i partizane, tako da evo baš o Jakuševcu nitko slova ne progovara mjesecima. Kao što ništa ne znamo niti o onom otpadu koji je završio u Lici. Sve je to jedna matematika od koje sam umoran.
>Manson može, Thompson ne?! U Arenu dolazi pjevač optužen za zlostavljanje žena i sotonist
Izvor: narod.hr
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu i društvenim mrežama Narod.hr dopušteno je registriranim korisnicima. Čitatelj koji želi komentirati članke obavezan se prethodno upoznati sa Pravilima komentiranja na web portalu i društvenim mrežama Narod.hr te sa zabranama propisanim člankom 94. stavak 2. Zakona o elektroničkim medijima.