Jučer je SDP-ov Željko Jovanović optužio novu Vladu Tihomira Oreškovića rekavši da “nemamo vladu, nego kaotični, eksperimentalni incident”.
Predsjednik HDZ-a i Prvi potpredsjednik Vlade Tomislav Karamarko na to mu je odgovorio: “Mislim da smo taj incident imali zadnje četiri godine. Mislim da se sada klima bitno promijenila.”
Pravo je vrijeme podsjetiti se nekih poteza SDP-ovca Željka Jovanovića dok je bio u Vladi, a za kojega je nakon smjene Vilim Ribić, predsjednik Nezavisnog sindikata znanosti i visokog obrazovanja rekao da premijer Milanović “zaslužuje pohvalu jer se odlučio smijeniti čovjeka kojeg je postavio padobranom u područje o kojem ništa ne zna. U dvije i pol godine obrazovni sustav i znanost i ova država izgubili su sa čovjekom čiji je jedini zadatak bio da odradi prljavi posao u sustavu koji je ionako već slab i na aparatima, odnosno da provodi mjere restrikcija i mrcvarenja. Posljedice djelovanja Jovanovića su zastrašujuće”, oštar je bio Ribić.
Drski napadi s uznesitih moralnih visina
“Prednjačio je u najžešćim i najdrskijim napadima na HDZ i to s tako uznesitih moralnih visina da je čovjek pomislio da će se na vlasti ponašati kao pravi isposnik”, istaknuo je kolumnist Tihomir Dujmović.
Željko Jovanović na novu funkciju ministra obrazovanja, znanosti i športa došao je s mjesta riječkog zamjenika gradonačelnika. Na mjesto drugog čovjeka u Rijeci neposredno je izabran u svibnju 2009. godine, biran na građanskoj listi, ujedno i pripadnik srpske manjine, što je za grad na Rječini važno jer prema važećim aktima i zakonima, u Gradu Rijeci pravo na svog predstavnika dogradonačelnika imaju pripadnici srpske nacionalne manjine s obzirom na udio u stanovništvu iznad pet posto.
Tako je Željko Jovanović postao ministar osam dana prije isteka 2011. u novoj, Milanovićevoj vladi u kojoj je on bio uvjerljivo jedan od najgorih ministara, crna točka u najgoroj vladi u povijesti Republike Hrvatske.
Kukuriku koalicija odmah povećala broj ministarstava na 20
Krenulo se oštro, kako to znaju nadobudni partijski kadrovi, u Saboru je dan ranije izglasovan Zakon o ustrojstvu i djelokrugu ministarstava i drugih središnjih tijela državne uprave, kojim je formirano 20 ministarstava u odnosu na Sanaderovih i Kosoričinih 14 odnosno 15, raspodjela funkcija Kukuriku koaliciji gladnoj ministarskih privilegija nije se zaustavila na povećanju od 5 ministara više, nego je nakon 20 godina uvedena funkcija Prvog potpredsjednika Vlade.
Obračun s hrvatskim jezikom počeo promjenom naziva ministarstva
Osim podjele pet ministarskih privilegija više, odmah je, i još nezakonito, preimenovano Ministarstva zdravstva u Ministarstvo zdravlja, u Jovanovićevom ministarstvu dugačkoga imena šport je izgubio kvačicu i postao sport.
Naravno, uz izostanak bilo kakve prethodne rasprave.
Osim što zdravlje i zdravstvo nije isto, ako se pitate zovu li se odgovarajuća ministarstva u Srbiji Ministarstvo zdravlja i ima li ministarstvo športa u Srbiji kvačicu, odgovor je – Jovanović, Ostojić i Milanović udaljili su nas od hrvatske tradicije i uskladili s istočnim susjedima, ili ‘regijom’ koja se u protekle četiri godine pretvorila u prikladnu zamjenu za bivšu Jugoslaviju, preciznije, povezanost sa Srbijom.
“U hrvatskome jeziku postoje istoznačne riječi sport i šport. Prema njemačkome i austrijskome izgovoru primili smo riječ šport. Poslije je iz engleskoga preuzeta i riječ sport. Neki priručnici hrvatskoga jezika te riječi normativno izjednačuju, dok drugi daju normativnu prednost riječi šport. Stoga smatramo da je nepotrebno riječ šport u imenu ministarstva zamijeniti riječju sport”, objasnili su jezikoslovci.
Ministra Željka Jovanovića, kao ni ministra Rajka Ostojića nisu dirnule primjedbe jezikoslovaca, a nikakve nevladine udruge, glumci i prosvjednici na Trgu svetog Marka nisu organizirali svakodnevne perfomanse i prosvjede, nakon tih prvih poteza.
Jovanovićevo potpisivanje regionalne suradnje sveučilišta, novinar Tihomir Dujmović komentirao je riječima: “Mi smo ušli u EU i sretan sam zbog toga i želim da mi djeca žive u EU. Umjesto toga, Jovanović potpisuje regionalnu suradnju sveučilišta. Raditi regionalno sveučilište u trenutku kad ste ušli u EU, meni to djeluje mimo pameti”.
Jovanović je nastavio donositi za hrvatsku naciju štetne odluke, pa je tako Vijeće za normu hrvatskoga standardnog jezika bez obrazloženja ukinuto 8. svibnja 2012. godine (prvi put ga je ukinula Račanova Vlada 2000., važno je uočiti paralelu s ukidanjem tzv. Vukojevićeve komisije za istraživanje žrtava Drugoga svjetskoga rata). Odluka o ukidanju dostavljena je i Tomislavu Ladanu, koji je bio član istoga vijeća ali sigurno ne poslije svoje smrti (umro je 4 godine ranije, u rujnu 2008.).
Ne propada država zbog pismenosti njene političke kreme, nego zbog (ne)sposobnosti iste.
Pogrješke se događaju, nije za očekivati da službenici Ministarstva znanosti, obrazovanja i sporta znaju tko je Tomislav Ladan, kad je ionako već cilj uništiti hrvatski jezik ili ga barem vratiti u ‘region’ i ‘bratski zagrljaj novosadskog pravopisa’.
U članstvo Vijeća za normu hrvatskoga standardnog jezika ulazilo se inače prema znanstvenom ugledu, a ne prema stranačkoj pripadnosti.
“Od ove vlasti i ovoga ministra ništa drugo nismo mogli ni očekivati”, bila je prva reakcija, čelnog člana Vijeća, akademika Radoslava Katičića na vijest o raspuštanju Vijeća za normu hrvatskoga standardnog jezika. Jezikoslovac i povjesničar Katičić, na području slavistike najrenomiraniji je hrvatski stručnjak u međunarodnim razmjerima.
“Zanimljivo, iz Ministarstva su, odmah nakon preuzimanja obrazovanja naše djece u svoje ruke, najavili novi pravopis jer im sadašnji, koji je napisan prema načelima Vijeća, nije po volji. Treba li naglasiti da je ministrov savjetnik za pravopisna pitanja (Slavko Goldstein, op. a.) osoba koja je izdavač i koja je 2001. godine, nakon ukidanja prvoga Vijeća, na tržište izbacila Anić-Silićev pravopis koji je javnost prepoznala kao odvjetak novosadskog pravopisa iz 1960. godine,” rekla ja za Slobodnu Dalmaciju tada prof. dr. sc. Sanda Ham.
Ubrzo se pokazalo da Vijeće nije ukinuto bez razloga, naime trebalo je progurati novi pravopis IHJJ-a, a to ne bi bilo moguće uz postojeće Vijeće koje je definiralo kriterije za pravopis. Jezikoslovci iz ukinutoga Vijeća nisu političari, pa se nije dizala prevelika buka ni kad je Vijeće ukinuto, ni kad je brzopotezno u mjesec dana održana rasprava o novom pravopisu, ni kad je novi pravopis objavljen. Taj jezikoslovni promašaj struka je u pet nastavaka u časopisu Jezik prilično oštro sasjekla, pogođen se osjetio ravnatelj IHJJ-a koji je već nakon prvoga nastavka kritičkoga prikaza podnio sudsku tužbu protiv autora znanstvenog prikaza, ali je na sudu izgubio. Kritike da se tim projektom samo želi zaraditi odbijalo se najavama da će cjeloviti pravopis biti dostupan na internetu (što je ostvareno), ali se također kasnije naširoko reklamirala prodaja pravopisa u medijima, a IHJJ se u svojem godišnjem izvještaju hvalio zaradom na prodaji (jezično neuspjelog) pravopisa.
“Nepobitno je da je odlukama bez zakonske podloge, danas već bivšega ministra Željka Jovanovića ukinuto Vijeće za normu hrvatskoga standardnoga jezika i stavljena izvan snage preporuka Hrvatskoga školskoga pravopisa autora Babić-Ham-Moguš, koji je od 2006. doživio četiri izdanja i bio dobro prihvaćen, te je okružnicom nakladnicima udžbenika 2013. propisan Institutov Hrvatski pravopis, s nizom tvarnih i jezičnih netočnosti. Kad se sve stavi u kontekst namnažanja hrvatskih pravopisa u školskoj porabi agencijskim odobrenjima (Pravopis hrvatskoga jezika Anića i Silića, Hrvatski pravopis Badurine, Markovića i Mićanovića), nameće se zaključak da je u školstvu namjerno stvaran pravopisni nered kako bi se u povoljnom trenutku izišlo s naslovom koji bi bio politički prihvatljiv i ne bi se previše udaljavao od štokavskoga okružja susjednih država”, pojasnila je jezikoslovka dr. Nataša Bašić.
Jovanovićeve malarične močvare i komarci
Ministar Jovanović uspio se u jedva godinu dana posvađati sa svima i rijetko tko (možda nitko) u Milanovićevoj Vladi nije pokazivao prema drugom mišljenju toliku otvorenu nesnošljivost.
“Ovo što se sada događa u HNS-u i našem nogometu podsjeća me na malaričnu močvaru, a onda nije rješenje loviti komarca po komarca, nego isušiti cijelu močvaru,” rekao je Željko Jovanović, početkom prosinca 2011., najavivši kakvim tonom i metodama će krenuti ako postane ministar.
Ubrzo je ušao u stvarne sukobe s Dinamovim dugogodišnjim menadžerom Mamićem, Dinamom, Hrvatskim nogometnim savezom, ali i navijačima.
Uglavnom neprimjerenim jezikom, agresivnošću, a od cijele buke pri kraju mandata Kukuriku vlade zakotrljao se samo sudski proces Mamiću, a ostatak “nogometne močvare” ili nije toliko močvaran koliko je to Jovanović zastrašivao javnost, ili kolege iz drugih ministarstava nisu pronašle dovoljno uporište za kaznene i ine progone kojima je Jovanović prijetio.
Obrazovni sustav umjesto prilagođavanja potrebama tržišta rada prilagođavan ideološkim potrebama
Ostao je Jovanović upamćen i po smanjenju plaća profesorima u srednjim i osnovnim školama, ali ne i na fakultetima, da bi onda rektoratu zaprijetio da će im oduzeti novac koji oni sami ostvaruju kroz naplatu izvanrednih i dodiplomskih studija.
Novo vrijeme donosi promjene, krajem 1980-ih marksizam i socijalističko samoupravljanje u srednjim školama i gimnazijama zamijenili su filozofija i etika, a u osnovnim školama je koju godinu kasnije uveden vjeronauk, ili bolje rečeno s hrvatskom državom vraćen nakon desetljeća komunističkog progona.
Rodna ideologija preko zdravstvenog odgoja silom u škole
Odlukom ministra Jovanovića, u rujnu 2012. u osnovne i srednje škole uveden je Zdravstveni odgoj. Od zamišljena 4 modula predavala su se prva tri jer za četvrti nisu dostavljeni odnosno pripremljeni udžbenici i ostala nastavna pomagala. Jovanović je pokušao napraviti revoluciju, uzburkao je javnost i dodao još jedan prilog podjeli hrvatskog društva.
“Crkva niti udruge nemaju što tražiti u školama! Nemam namjeru više potrošiti niti sekundu svog vremena na GROZD-ove neistine i dezinformacije, kao ni na srednovjekovne poglede Crkve na današnjicu u 21. stoljeću”, odvratio je na primjedbe Jovanović.
U nametanju rodne ideologije nisu se štedjeli novci. Pa su tako kukurikavcima podobni projekti i portali dobili ogromnu financijsku potporu, ali i pristup učenicima, što je ostalo do danas.
Ministar Jovanović i njegovi podređeni iz Agencije za odgoj i obrazovanje počeli su 14. siječnja 2013. godine raspačavati po hrvatskim školama raznorazne materijale u kojima hvale državni odgoj o spolnosti i rodnosti.
Tako se nastavnim uputnikom propisivala literatura za pripremu predavanja o spolnom odgoju u kojoj je između ostalog stajalo da “pornografija ima didaktičku svrhu” ili da “Unatoč roditeljskim upadima i zabranama, seksualni je užitak važan element djetinjstva. Povijesno gledano, djetinjstvo se smatralo lukom zaštićenom od briga i odgovornosti odraslih (kao što su npr. lov, skupljanje plodova i slično), dakle, razdobljem u kojem je najbolje posvetiti se užicima, seksualnim i ostalim. S obzirom da je reprodukcija u djetinjstvu neizvediva, u seksualnim se nasladama može uživati multidimenzionalno – oralno, analno, genitalno i tako dalje – bez mogućnosti oplodnje.”
Natječaj za program zdravstvenog odgoja raspisan je prvi put još 2006. godine, ali zbog osjetljivosti do 2012. nisu se uspjela dovršiti sva 4 modula. Došao Jovanović, odlučio silom presjeći gordijski čvor, ali je srećom u svibnju 2013. Ustavni sud presjekao njegov zdravstveni odgoj kao neustavan.
U to vrijeme pokrenute su dvije internetske stranice, http://www.zdravstveniodgoj.com/ (koja postoji i danas i na kojoj se mogu pronaći mnogi tekstovi koji razotkrivaju mračnu stranu rodne ideologije), i danas nepostojeća stranica http://www.zdravstveniodgoj.hr na čijoj je stranici onama.html pisalo 2013. godine između ostaloga sljedeće:
Organizacije i inicijative civilnog društva koje su sudjelovale u kreiranju ove web stranice su:
B.a.b.e.
CESI – Centar za edukaciju, savjetovanje i istraživanje
Centar za građansku hrabrost
Centar za mirovne studije – CMS
Documenta – Centar za suočavanje s prošlošću
Forum za slobodu odgoja, Hrvatsko debatno društvo
GONG
Koordinacija udruga za djecu
Kuća ljudskih prava
Mreža mladih Hrvatske
RODA – Roditelji u akciji
Srpski demokratski forum
Status M
Ženska soba
Zagreb Pride
Ambidekster klub
Udruga roditelja Korak po korak
Poznate takozvane nevladine udruge.
Postavlja se pitanje, što udruge poput Zagreb Pridea ili Documente imaju s odgojem?
Odnosno nije uopće čudno da je kasnije novi Obiteljski zakon (iz ministarstva vođenog podjednako sposobnom osobom kao Jovanović) djelomično srušen na Ustavnom sudu kao neustavan, obzirom na promjene koje su unesene u Ustav RH referendumom o braku kao zajednici muškarca i žene.
Kada je Željku Jovanoviću Ustavni sud prvi put srušio njegovu odluku, Jovanović je istaknuo da se nada nekom drugom sazivu Ustavnog suda.
Ustavni je sud u konačnici pet puta rušio njegove zakone.
Duboko konfliktna narav
U posljednjim mjesecima svojega mandata počinio je nekoliko teških gafova zbog kojih je bilo upitno uživa li podršku Zorana Milanovića. “Naravno da me premijer pozvao i pitao da objasnim o čemu se radi, nakon objašnjenja bio je zadovoljan”, izjavio je Jovanović na aktualnom satu u svibnju 2014. i usput zaključio da javljanjem na natječaj Medicinskog fakulteta u Osijeku za radno mjesto u Opatiji “nije učinio ništa nezakonito i neetično i da je tu sve čisto”. Bio je to ministrov odgovor nakon što je Večernji list otkrio da se Željko Jovanović javio na natječaj Medicinskog fakulteta iz Osijeka za stalno radno mjesto u u nastavnoj bazi Thalassotherapia u Opatiji.
Nakon niza skandala i promašaja, svađe sa svima, srušenih zakona, Milanović je smijenio Jovanovića u lipnju 2014., a sindikati su smjenu komentirali riječima: “Nakon Jovanovića, svaki ministar je dobro rješenje!”
Predsjednik Sindikata zaposlenika u hrvatskom školstvu „Preporod“ Željko Stipić izjavio je kako se Jovanović posvađao sa sindikatima, sveučilišnom zajednicom, udrugama, nastavcima, Crkvom, Ustavnim sudom, nogometnim savezom i sa stranačkim kolegama.
„Tu se radi o duboko konfliktnoj naravi, a u politici imaju šanse ostaviti traga samo oni koji znaju približavati, spajati i graditi mostove“, rekao je Stipić te zaključio kako je Jovanović „neka vrsta političkog manekena i kako je antitalent za politiku“.
Stoga nije čudno da je nakon 30 mjeseci sukoba, svađa, skandala, neuspjelih projekata i zakona srušenih na Ustavnom sudu ovaj po Stipićevim riječima “politički maneken” smijenjen od premijera iz vlastite stranke, valjda da se minimizira šteta po stranku i povećaju mogućnosti osvajanja još jednog mandata. Iako to može zvučati kontradiktorno, trebalo bi zahvaliti Milanoviću što je ovako, po riječima mnogih, nesposobnu i konfliktnu osobu imenovao za ministra, jer tako je sigurno potaknuo jačanje domoljubne opcije u Hrvatskoj.
Čitajte još: