Evo što nam je HRT odgovorio – Kako za naše novce promiču neznanstvenu rodnu teoriju

“Roditi se krivog spola“ desetominutna je španjolska reportaža koju je HRT više puta prikazivao u svom programu.

Dana 13. studenoga na HRT 4 u 10,50 sati emitiran je prilog u kojemu se tvrdi “postoje žene s penisom i postoje muškarci s vaginom” i koji promiče neznanstvenu rodnu teoriju neprimjerenim iskorištavanjem djece.

Isti taj prilog bio je emitiran 3. rujna i 23. rujna ove godine.

1 od 5

Redakcija portala Narod.hr HRT-u je poslala upit u kojemu je nastojala doći do informacija:

1. koliko je puta do sada HRT emitirao dokumentarac “Roditi se krivog spola”?

2. zašto se “Roditi se krivog spola” pušta u opetovanim reprizama? Molimo detaljno obrazloženje urednika redakcije.

Prvi odgovor Hrvatske radiotelevizije prenosimo u nastavku:

Poštovani članovi uredništva mrežnoga portala Narod.hr,

zahvaljujemo na vašemu upitu i zanimanju za Hrvatsku radioteleviziju.

Obavješćujemo vas kako je riječ o desetominutnoj reportaži, a ne o dokumentarnome filmu. Reportaža je prikazana u okviru projekta koprodukcije europskih javnih televizija pod naslov Eurograđani.

Riječ je o projektu Europskoga parlamenta koji okuplja javne televizije država članica Europske unije (EU). Svaka javna televizija iz država članica EU-a proizvodi reportaže na istu zadanu temu, a snimljene se reportaže potom prikazuju na svim javnim televizijama uključenima u projekt.

Projekt se provodi već pet godina i Hrvatska radiotelevizija, kao i druge članice, ima obavezu prikazati sve snimljene reportaže.

S poštovanjem

Hrvatska radiotelevizija
RJ Komunikacije

> Zamke rodne ideologije (1.): ‘Žene koje su bili muškarci’ gaze ženske sportašice

S obzirom na to da s HRT-a nisu odgovorili na postavljena pitanja, uredništvo portala Narod.hr poslalo je još jedan upit s proširenim pitanjima:

1. koliko je puta do sada HRT emitirao reportažu “Roditi se krivog spola”?

2. zašto se “Roditi se krivog spola” pušta u opetovanim reprizama?

3. ako je to nametnuto obvezom projekta – koliko puta morate emitirati reportaže?

4. ponavljaju li se sve reportaže iz projekta i gdje možemo vidjeti popis reportaža koje ste obvezni emitirati?

5. možemo li dobiti detaljan popis reportaža i ugovoreni broj emitiranja?

6. ako ne možemo dobiti ovim putem detaljno izvješće o tome, na koji način možemo dobiti te podatke?

Nakon drugog upita, HRT je odgovorio:

Poštovano uredništvo portala Narod.hr,

zahvaljujemo na Vašemu dodatnome upitu.

Obavješćujemo Vas kako nemamo što dodati našemu prethodnome odgovoru te Vas upućujemo da se za podatke koji se odnose na ugovorne odnose s našim inozemnim partnerima obratite službenici za informiranje Hrvatske radiotelevizije Janji Miličević na elektroničku adresu janja.milicevic@hrt.hr.

S poštovanjem

Hrvatska radiotelevizija
RJ Komunikacije

> Dr. Željka Markić za Večernji list: Vlada može zatražiti od Facebooka što i SR Njemačka – poštivanje Ustava, sprječavanje cenzure…

Podsjetimo, predsjednica udruge U ime obitelji, Željka Markić napomenula je kako je svakoj osobi potrebno pružiti pomoć, a ujedno je i istaknula što ulazi u pojam transspolnosti:

“Svakog čovjeka treba zaštiti od diskriminacije i osigurati psihološku, psihijatrijsku i svaku medicinsku pomoć. Pod pojam transspolnosti ulazi mnogo različitih oblika poremećaja, pa čak i stilovi života. Važno je razlikovati dvije glavne skupine, iako ima tu još podskupina. Prva skupina su osobe koje boluju od kliničkog poremećaja koji se zove spolna disforija kod kojeg osoba osjeća da je “zarobljena” u tijelu surpotnog spola. Od nje, prema većini američkih i kanadskih istraživanja boluje oko 0,005 do 0,014 % odraslih koji su se rodile kao muškarci te 0,002 do 0,003% odraslih koji su se rodili kao žene. To su osobe koje se podvrgavaju psihijatrijskom tretmanu, pa onda i hormonskim i operativnim zahvatima. Drugu skupinu čine muškarci koji se “subjektivno” osjećaju kao žene i obrnuto, koji ne idu prema hormonskom i operativnom liječenju, ali traže da ih se, iako su muškarci, zato što se “osjećaju” kao žene, tretira kao žene – da npr. sudjeluju u ženskim sportskim natjecanjima, koriste ženske svlačionice, WC-e, da ih se oslovljava kao žene. Većina istraživanja navodi da je takve osoba čine oko 0,6% u općoj populaciji. Te dvije skupine su vrlo različite iako se u svakodenevnoj komunikaciji guraju pod isti pojam transspolnosti.”