Rastoke su prigradsko naselje grada Slunja (nedaleko samog grada Slunja), slikovito mjestašce smješteno na oko 100 km od Zagreba uz magistralnu cestu D1 Karlovac – Plitvička jezera.
Samo ime nam govori da se tu nešto rastače, a to je rijeka Slunjčica koja se preko sedrenih stijena ulijeva u rijeku Koranu, a u svojem toku kroz Rastoke stvara mnoštvo malih jezera, brzaka i slapova od kojih su najpoznatiji Buk, Hrvoje i Vilina kosa, a u rupama rastočke sedre žive i vidre koje su se vratile nakon dužeg izbivanja u velikom broju.
Sedra je šupljikavi kamen vapnenac koji se stvara na podnožju slapova rijeka, a izvrstan je građevni materijal. Rastoke su predvorje Plitvičkih jezera pa ih zbog toga zovu još i Male Plitvice. Od samih Plitvičkih jezera udaljene su oko 33 km, ali su s njima nedovoljno funkcionalno povezane.
Slapovi Slunjčice, ujedno s Plitvičkim jezerima, dugo su bili nepoznati zbog svoje prometne izoliranosti, a nisu zanimale niti turske osvajače za vrijeme Vojne krajine. Rastoke nam govore o simbiozi fantastičnih tvorevina prirode i ljudskih tehničkih dostignuća starih više stoljeća, a tu se radi o takozvanim mlinicama – žličarama. To je prvi puta da primitivne strojeve ne pokreće ljudska ili životinjska snaga, a građene su tako da se u njima koristi nekoliko mlinskih kamenova za razne vrste meljave te uz njih nalazimo i takozvane koševe koji su služili za ispiranje vunenih predmeta i pranje rublja, tako da ih možemo nazvati i prvobitnim perilicama.
Prva mlinica datira još iz 17. stoljeća, a prepostavlja se i ranije, dok je najveći broj nastamba sagrađen krajem 19. st. i početkom 20. stoljeća i to od drveta i sedre. Mnogi slapovi su dobili imena po vlasnicima mlinica. Još davne 1860. godine jezikoslovac i putopisac Adolf Veber Tkalčević Rastoke opisuje kao neopisivu milinu prizora i poziva putnike namjernike da dođu, vide i da se dive, a jedan od slapova opisuje kao ogroman crijep s velikim cvjetnim uzorkom, dok drugi naziva ogromnom rimskom Fontanom di trevi po hrvatskom kroju.
Zbog ovakve skladnosti graditeljske, povijesne i etnografske baštine Rastoke su 1969. godine uvršetne u Registar nepokretnih spomenika kulture pri Regionalnom zavodu za zaštitu spomenika kulture u Zagrebu. Danas je turistička aktivnost Rastoka oživljena tako da nalazimo mogućnost smještaja, posjeta mlinicama, ugostiteljsku ponudu, likovnu koloniju u lipnju, auto-kamp, i drugo, a Slunjčica obiluje prvorazrednom autohtonom pastrvom pa će se u lokalnom restoranu poslužuje netom uhvaćena iz brzaka. Poznat je i ukusni rastočki domaći beskvasni kruh koji se radi od nekoliko vrsta žitarica i ima visoku prehrambenu vrijednost.