GI ‘Mjesto koje hoće živjeti’ za Narod.hr: Vlast je deponij azbesta proglasila gradskom plažom

Malo tko je u Hrvatskoj čuo za plažu Kosica u Vranjicu, malo tko je, primjerice na sjeveru Hrvatske, čuo i za Vranjic, no Splićanima je pak vrlo dobro poznat. Vranjic je naselje u istočnom dijelu Kaštelanskog zaljeva sjeverno od Splita. Arheološko područje, zaštićeno kulturno dobro i mjesto u kojem je snimano ”Naše malo misto” još od 1921. godine zagađeno je azbestom. A na spomenutu plažu azbest je pristigao tako što je desetljećima, dok je još postojala tvornica Salonit, na njoj bio izravan ispust u more. Zbog čega i danas ljudi tamo obolijevaju od raka. Narod.hr o ovoj temi razgovarao je s Marijanom Grubić koja predvodi građansku inicijativu ”Mjesto koje hoće živjeti”. Ova građanska inicijativa se već godinama bori protiv lokalnih vlasti upozoravajući na deponij azbesta koji je dokazano kancerogen.

Plaža Kosica u Vranjicu poznato je kupalište Kaštelana i Splićana, a mnogi ni ne znaju kakvom riziku se izlažu boraveći tamo. Naime, nigdje nema upozorenja na azbest, nema table, kupalište je otvoreno. Lokalne vlasti, kao ni ministarstvo, ne pokazuju volju za rješenjem problema. Na plažu osim mještana pristižu i turisti ni ne sluteći posljedice kupanja na plaži.

Nekada otočić, jezičcem zemlje spojen s kopnom, u rimsko doba Vranjic je bio dio lučkog dijela antičke Salone. Kao samostalno naselje Vranjic se prvi put spominje u 11. stoljeću. U 13. stoljeću, pod imenom Huraria, spominje ga Toma Arhiđakon kao otok, opisujući kako su Mlečani porušili kaštel nadbiskupa Bernarda na njemu. Arheološka zona “Vranjic, Poluotok Vranjic – ruralna cjelina i kopnena arheološka zona s hidroarheološkom zonom” je zaštićeno kulturno dobro.

1 od 18

Narod.hr: Od kada u Vranjicu postoji problem s azbestom?

Problem sa azbestom postoji još od početka rada tvornice Salonit 1921. kada se koristila najopasnija vrsta azbesta, PLAVI I SMEĐI AZBEST.

>U Vranjicu nema kuće u kojoj netko nije umro od azbestoze, a grad na bivšem deponiju azbesta napravio plažu

Narod.hr: Je li to problem samo Vranjičana ili i šireg područja, ako znamo da se azbest širi zrakom?

AZBEST definitivno nije problem samo Vranjica već svih okolnih mjesta. Ugroženo je zdravlje svih građana u krugu najmanje 15 km. Veliki broj stanovnika Solina, Splita i šire su oboljeli i umrli od mezotelioma uzrokovanog azbestom.

Narod.hr: Postoje li u bivšoj tvornici Salonit još uvijek nesanirane čestice azbesta?

Tvornica Salonit se po službenim izvještajima vodi kao sanirana, međutim samim ulaskom u krug tvornice vidljivo je kako sanacija nije odrađena u potpunosti niti po projektu sanacije. Prvo što se može uočiti su hale koje su po projektu sanacije trebale biti srušene, međutim još i danas se te kontaminirane hale iznajmljuju. Nadalje, na svakom koraku se može vidjeti azbest, odnosno lomljeni salonitni dijelovi.

1 od 6

Narod.hr: Zvuči pomalo apsurdno da je gradska plaža napravljena na azbestu. Koliko su kupači i turisti (ako ih ima) svjesni opasnosti?

Naime, Strategijom gospodarenja otpadom RH (NN 130/05) i planom gospodarenja otpadom u RH za razdoblje 2017-2022 (NN3/17) utvrđene su LOKACIJE VISOKOG RIZIKA koje su nastale dugotrajnim, neprimjerenim gospodarenjem proizvodnim (tehnološkim) otpadom i koje svojim postojanjem predstavljaju opasnost za okoliš i ljudsko zdravlje. To su tzv. “CRNE TOČKE” – lokacije u okolišu opterećene tehnološkim otpadom. Prostor KOSICA, obalni dio tvornice Salonit (fotografije u prilogu) još uvijek je uvršten kao “CRNA TOČKA”, azbestom onečišćena lokacija.

Dakle, ne samo da je apsurdno, žalosno je i neshvatljivo da vlast na jedan tako neodgovoran način, kada je i u današnje vrijeme velik broj oboljelih od malignih bolesti, taj prostor proglašava gradskom plažom. Već nekoliko godina uzastopno to sporno područje nasipa se finim šljunkom. Što daje atraktivan i oku primamljiv izgled, pogotovo je idealno za djecu, ali tu se zapravo krije prava opasnost. Svjedočimo zadnjih godina i povećanom broju kamp kućica stranih tablica koji iz istog razloga blizine i besplatnog parkinga tu dolaze. Jasno nam je da ni mi ni grad nismo nadležni za zatvaranje plaže, ali minimum odgovornosti grada Solina bio bi da sporno područje ne proglašava plažom, a drugo da se postave obavijesne tabele o kakvom se području radi. Tko hoće nek dođe, ali na vlastitu odgovornost.

>Apsurd: Klinika za plućne bolesti prekrivena starim azbestom!

Narod.hr: Što je potrebno da se azbest konačno sanira? Treba li područje izolirati u karantenu i obaviti posao?

Potrebno je da se napokon Sanacija i odradi, a ne da se razgovor o istoj spominje samo kod predizbornih obećanja zadnjih 15 godina. Postoje dvije varijante plana sanacije. Prva je sanacija otpada na lokaciji, nasipavanjem i zbijanjem materijala od ceste prema moru, a sanacija morskog dna postavljanjem geosintetskog pješčanog tepiha na morsko dno te njegovo prekrivanje kamenim materijalom.

Druga varijante je iskop i odvoz cjelokupnog otpada i onečišćenja zemlje, uključujući morsko dno izvan lokacije poluotoka. Naravno, druga varijanta bi zahtijevala karantenu cijelog Vranjica.

Narod.hr: Stječe se dojam da lokalni političari površno pristupaju problematici azbesta? Jesu li zbilja u neznanju ili se radi o nečem drugom? Zbog čega nema političke volje za rješavanjem situacije?

Definitivno se ne radi o neznanju. Jako dobro su upoznati s cjelokupnim stanjem. Uostalom, ako spominju sanaciju Kosice kao predizborno obećanje zadnjih 15 godina, kako onda taj isti deponij kojeg su spominjali u kampanji proglašavaju gradskom plažom?!

Politička volja postoji samo kad Vranjic treba iskoristiti za profit pojedinaca i interesnih skupina, a za sve ostalo Vranjic ne postoji.

1 od 2

Narod.hr: Osim azbesta, koje ekološke opasnosti i onečišćenja još okružuju Vranjic?

Vranjic je doslovno u okruženju onečišćenja. Sa sjevera nam je Cemexova tvornica sv. Kajo, koja je i danas aktivna u proizvodnji. Do nje je INA sa svojim prekrcajnim pogonom goriva koji se proteže na istočni dio Vranjica s 4 velika rezervoara goriva. Zatim prema jugu dolazi Silos, njegova skladišta i prekrcaji. Na sve se nastavlja bivša tvornica Salonit koja obuhvaća veliko kopneno područje te dio obale. To je trenutačno zona na kojoj se obavljaju djelatnosti visoke zdravstvene opasnosti izrade plastičnih i željeznih brodova. Ovaj dio završava se na bivši Brodoremont, sada Yacht club Vranjic, koji zapravo služi za remont turističkih brodova. I na jugu nam je splitska Sjeverna luka. Tu ne treba ni spominjati o čemu se radi. Dovoljno je navesti rasuti teret, željezni otpad…

Svi ovi navedeni onečišćivači su na području Lučke uprave koja im izdaje koncesiju i njihovo infrastrukturno stanje je čisti pokazatelj kako LU i odgovorno ministarstvo MMPI apsolutno ništa nisu ulagale u te prostore posljednjih 50 godina. Što je i dovelo do ovakvog katastrofalnog stanja.

I sada, ta ista Lučka uprava uz potporu MMPI i Vlade nam pokušava progurati projekt STINICE, izgradnju trajektnog terminala koji bi predstavljao ekološku bombu ne samo za Vranjic, već za cijeli Kaštelanski zaljev.

>Skandalozno otkriće: Johnson Johnson desetljećima znao za azbest u puderu

Narod.hr: Može li se o situaciji alarmirati Europska Unija i mogu li se za procjenu opasnosti u području i možebitnu sanaciju angažirati strani eksperti?

Logički slijed je EU, međutim postoji procedura i određena dokumentacija koja je potrebna za prijavu na EU. Dakle, kod prijave na EU prvi upit vam je jeste li se obratili odgovornim ministarstvima i pučkoj pravobraniteljici u svojoj državi. Naime, praksa je takva da morate prvo tražiti pomoć kod svih odgovornim institucijama u Hrvatskoj i kod pučke pravobraniteljice (koja se jedina zauzela za naše ekološke probleme).

Kad prikupite dovoljno dokumentacije (a mi je sada imamo već poprilično mnogo) da RH nije poduzela ništa i da nam je uskratila ustavno pravo na zdrav život, onda nastupa prijava na EU. Već smo za neke probleme u Vranjicu alarmirali EU, tako da nastavljamo s radom u tom smjeru. Dugotrajan je to proces, ali bili smo i spremni na to od samog početka.