“Glas Koncila”: Je li u Hrvatskoj istina poželjna?

Katolički tjednik “Glas Koncila” u uredničkom komentaru najnovijeg broja upozorava da podatak da je još jedna osoba, koja se usudila upozoriti na veoma vjerojatne nezakonitosti u postupanju sisačko-moslavačke županice ostala bez posla, potvrđuje da su u Hrvatskoj nepoželjne osobe koje se usuđuju iznositi istinu i štititi opće dobro.

Ta objektivna i svima vidljiva pojava, po riječima glavnog urednika Ivana Miklenića, nameće iznimno važno pitanje: Je li u hrvatskome društvu istina uopće poželjna, odnosno je li uopće dopustiva?

“Javnost je obaviještena da je započela istraga o postupanjima sisačko-moslavačke županice i moglo bi se učiniti da je sve u redu – da pravna država funkcionira i da će se otkriti objektivno stanje u tom predmetu”, međutim, kako napominje komentator, istina je u stvarnosti drugačija, pogotovo ako se podsjeti da su sva mjerodavna državna tijela o tom predmetu imala podatke već pred više od godinu dana i da nisu ništa poduzela.

Ne prejudicirajući rezultate istrage, po riječima komentatora, više je nego znakovito što je HRT osumnjičenoj sisačko-moslavačkoj županici dao iznimno velik prostor da se javno brani i da je ona taj povlašteni medijski prostor iskoristila ne zato da bi opovrgnula ikoju konkretnu optužbu nego da bi napadala osobu koja je javno progovorila nakon strpljivog i uzaludnog čekanja da se pokrenu mjerodavna tijela.

Komentator primjećuje da ni jedan od političara u slučaju sisačko-moslavačke županice nije uzeo u zaštitu opće dobro, već su kukali nad osumnjičenom osobom i njezinom eventualnom budućnošću.

“Iz svega je više nego vidljivo da moćna vladajuća politička skupina, ne prvi put u suvremenoj povijesti mlade hrvatske države, daje prednost sebi i svojim interesima negoli općem dobru i zaštiti društvenog, državnog poretka koji bi morao biti u službi građana, a ne u službi toleriranja nezakonitog izvlačenja sredstava od već osiromašenih građana”, navodi se u komentaru.

Da “vrana vrani oko ne kopa” pokazalo se osobito po brojnim napadima kojima je bila i još je izložena bivša pročelnica ureda sisačko-moslavačke županice, napominje komentator i upozorava da je to već postao ustaljeni obrazac ponašanja u Hrvatskoj.

“Kad se u javnosti pojavi neka osoba koja svojim djelovanjem ne odgovara moćnoj vladajućoj garnituri, onda slijedi traženje ‘dlake u jajetu’ samo da se takva osoba diskreditira”, podsjeća komentator i dodaje da su sličan put prošli poznati hrvatski zviždači kao i predsjednica građanske inicijative “U ime obitelji”, koju se i dalje gotovo svim sredstvima sustavno u javnosti pokušava diskreditirati.

“Ta očevidna pojava otkriva da oni koji kontroliraju hrvatsko društvo ne poštuju ni minimalni prag moralnih, etičkih načela, dostojanstva ljudske osobe, a kamoli zakonske i pravne odredbe”, tvrdi komentator i dodaje: “Moglo bi se učiniti da u suvremenom hrvatskom društvu istina više uopće nije važna, poželjna ili čak dopustiva. U kolikoj je mjeri to stvarnost, upravo u tolikoj mjeri hrvatsko je društvo neslobodno, okupirano i nedemokratsko”.

Po Miklenićevim riječima u stvarnosti oni koji zaista kontroliraju hrvatsko društvo ili pojedine segmente u tom društvu itekako žele znati pravu, golu, nefriziranu istinu, jer je to osnovni preduvjet da bi donosili prave odluke; ali u hrvatskom primjeru još uvijek ne odluke koje bi bile u službi općega dobra nego odluke koje su u službi osobnih i grupnih interesa.

“Dok sami, dakle, žele znati isključivo pravu istinu, moćnici u Hrvatskoj nemilosrdno obmanjuju javnost, otvoreno ili prikriveno lažu i svjesno sustavno falsificiraju sliku stvarnosti. Isti obrazac ponašanja primjenjuju na prošlost – bilo onu iz Drugoga svjetskog rata i poraća, bilo na onu iz Domovinskoga rata – kao i na sadašnjost i na budućnost. Tako je bilo za vrijeme totalitarnoga režima u bivšoj saveznoj državi, tako je bilo do ulaska Hrvatske u Europsku Uniju, a tako je nažalost i sada kad je Hrvatska u Europskoj Uniji koja se diči i zaklinje na pravo, demokraciju i istinu, no u Hrvatskoj gotovo ništa od toga još uvijek nije zaživjelo”, kaže se, uz ino, u komentaru “Glasa Koncila”.