Domovinski, obrambeni rat u Hrvatskoj započeo je u Pakracu 1. ožujka 1991. godine oružanim sukobom hrvatskih policijskih postrojbi s pobunjenim Srbima. Bio je to prvi otvoreni oružani sukob na području Republike Hrvatske. Pakrac, zapadnoslavonski grad, koji danas broji oko 8 tisuća stanovnika, pretrpio je ukupnu ratnu štetu koja iznosi
263.325.000 eura. Ratna šteta u gospodarstvu iznosi 64 mil. eura, a u društvenim djelatnostima 18 mil. eura. Ujedno je izbrojano i 4730 oštećenih i uništenih stambenih objekata u Pakracu.
Početak ožujka iznimno je kao datum značajan za noviju hrvatsku povijest, što potkrepljuju i pisani dokazi institucija kao što su Hrvatski memorijalno – dokumentacijski centar Domovinskog rata. U njihovom djelu „Počeci suverene hrvatske države“ na 54. stranici navodi se:“… To je prvi oružani sukob hrvatskih policijskih (redarstvenih) snaga s naoružanim srpskim ekstremistima“.
Također, u Općem leksikonu Leksikografskog zavoda „Miroslav Krleža“ iz
1996. godine navodi se: “…DOMOVINSKI RAT – obrambeni rat što ga Hrvatska vodi
protiv odmetnutih Srba iz Hrvatske i Jugoslavenske (srbo-crnogorske) vojske,
započeo je 1991. godine napadima na postrojbe Hrvatske policije u Pakracu (1./2.
ožujka).
Grad Pakrac, Udruga specijalne policije iz Domovinskog rata i Udruga hrvatske policije branitelja Pakraca i Lipika, u suradnji s Koordinacijom ostalih udruga proisteklih iz Domovinskog rata Pakraca i Lipika, a u skladu sa kalendarom obilježavanja značajnih obljetnica iz Domovinskog rata i povijesti hrvatskog naroda, prigodno i već
tradicionalno obilježavaju dan 1./2. ožujka 1991. godine, kao prvi oružani sukob hrvatskih policijskih (redarstvenih) snaga s naoružanim srpskim ekstremistima, te kao početak oružane borbe hrvatskog naroda za samostalnu i suverenu Republiku Hrvatsku.
U nadi da će datum 02. ožujka ući u službeni kalendar praznika Republike Hrvatske, čime će se početak Domovinskog rata na dostojan način obilježavati diljem Lijepe naše, Grad Pakrac poziva na ovogodišnje obilježavanje tog datuma.
Danas, s odmakom od skoro trideset godina, možemo samo pretpostaviti što bi se dogodilo da tadašnje političko vodstvo Republike Hrvatske nije odobrilo intervenciju policijskih snaga u Pakracu. Budući da je tadašnja Skupština općine Pakrac izglasovala pripojenje tzv. „SAO Krajni“, bez intervencije policijskih snaga, sudbina „nesrpskog“ naroda bila bi kao u Kninu, samo sa tom razlikom da je postotak „nesrpskog“ stanovništva u Pakracu i Lipiku bio puno veći nego u Kninu, te bi i broj ubijenih, zatočenih i protjeranih bio razmjerno veći. Isto tako upitna bi bila i mogućnost obrane velikog dijela Republike Hrvatske u daljnjem tijeku rata. Moramo istaknuti da su Pakrac i Lipik, uz Vukovar, gradovi koji su najviše stradali u Domovinskom ratu, npr. prema raspoloživim informacijama direktna ratna šteta u Pakracu je 640 milijuna tadašnjih DM, više od 300 poginulih branitelja, još uvijek nisu nađeni posmrtni ostaci tadašnjeg vođe Hrvatskog naroda i mirotvorca dr. Ivana Šretera. Lipik je prvi oslobođeni grad u Republici Hrvatskoj, Pakrac je do VRO „Bljesak“ bio podijeljeni grad.
“Ovim obilježavanjem želimo postići da se od strane mjerodavnih institucija Republike Hrvatske, ali i od sveopće hrvatske javnosti na pravilan način vrednuje uloga Policije Republike Hrvatske, policijskih postrojbi koje su poslije nestale, odnosno iz kojih su nastale elitne postrojbe Hrvatske vojske, kao npr. PJP Pionirac, PJP Kumrovec, PJP
Rakitje, Gradova Pakraca i Lipika, te njihovih branitelja (mislimo na sve one koji su branili ta dva Grada, bez obzira otkuda su došli)”, ističu iz Grada Pakrca.
Što se dogodilo u Pakracu 1. i 2. ožujka 1991.?
Uvod u sukob, koji se dogodio 1. i 2. ožujka 1991. godine, počinje 21. veljače 1991. kada Sabor RH donosi Rezoluciju o prihvaćanju postupka za razdruživanje SFRJ i Rezoluciju o zaštiti ustavnog poretka Republike Hrvatske. Istog dana načelnik Policijske postaje, Jovo Vezmar, izdaje zapovijed o mobilizaciji „rezervnog sastava milicije“ zbog, kako se navodi, vježbe i provjere mobilnosti i osposobljenosti. Također, od istog tog datuma, naoružane grupice srpskih civila kretale su se gradom pokušavajući time stvoriti dojam da je Pakrac stvarno u SAO Krajini. Već sljedeći dan, 22. veljače 1991., sazvana je Skupština Općine (SO) Pakrac. Od 75 zastupnika prisutno je bilo 52, a od 23 odsutna, čak 15 njih bili su Hrvati. Glasovanjem (31 „za“, 2 „protiv“ i 13 „suzdržanih“) donesena je odluka o pristupanju općine Pakrac SAO Krajini. Dana 28. veljače 1991. Ustavni sud RH poništava odluku Skupštine općine Pakrac o pripajanju SAO Krajini, a načelnik postaje Vezmar poziva pričuvne policajce da predaju oružje. Ovaj naizgled mirotvoran čin, imao je sasvim drugu svrhu. Namjera je bila razoružati samo hrvatske policajce, dok je srpskim bilo naređeno okupljanje na nogometnom igralištu u selu Šeovica, naseljenim pretežno srpskim stanovništvom. Isti dan navečer je na prostorijama općinskog SDS-a, u centru grada, pokraj stranačke zastave izvješena i srpska zastava.
Sastanak svih policajaca u policijskoj postaji zakazan je za 10,00 h 01. ožujka 1991., ali počeo je tek oko podneva. Na tom sastanku razoružano je 16 policajaca nesrpske nacionalnosti, te je načelnik Vezmar uz pomoć policajaca srpske nacionalnosti preuzeo postaju u svoje ruke. Ipak, treba napomenuti da neki policajci srpske nacionalnosti nisu podržali pobunu, dok se neki nesrpske nacionalnosti uspjeli iznijeti oružje iz postaje te ga sakriti. Nakon stavljanja postaje pod kontrolu, Vezmar je zajedno s članovima lokalnog SDS-a, posebice predsjednikom Veljkom Džakulom, organizirao raspoređivanje milicajaca i naoružanih civila oko zgrade postaje i općine, a navečer su na ulazima u grad postavljene barikade. Zanimljiva činjenica je da je JNA već isti dan oko 23,30 h, puno prije dolaska hrvatskih specijalaca, ušla u Pakrac, raspoređujući se po raznim mjestima u gradu, iako se u njihovom službenom izvještaju navodi da je njihova intervencija bila u svrhu sprječavanja daljnjeg sukoba. Također, vojna karta koja predviđa akciju motorizirane brigade JNA od Bjelovara do Lipika kao vrijeme početka navodi 01.03.1991. u 13,00 h. Gotovo isto vrijeme kad se dogodila pobuna u Policijskoj postaji Pakrac! Svi ovi naoko sitni detalji govore u prilog tome da se u Pakracu pokušali provesti ono što je na kraju napravljeno 19. kolovoza 1991. – osvajanje grada vojnom silom.
Oko 05,00 sati 02. ožujka Posebna jedinica policije PU Bjelovarsko-bilogorske „Omege“ dolazi u Badljevinu i kreće prema Pakracu raskrčujući neprijateljske barikade na Zukvi. Oko 05,45 već su bili u Pakracu. Iz drugog pravca dolaze pripadnici Antiterorističke jedinice „Lučko“ i zajedno ulaze prvo u zgradu općine, a zatim bez otpora i u zgradu policije. Postalo je jasno da je pobunjenicima dojavljeno da dolaze specijalci, pa su se povukli u Vinograde, Gavrinicu, Šeovicu i Japagu. U grad stižu i pripadnici Antiterorističke jedinice „Sljeme“, Posebne jedinice policije „Rakitje“, Posebne jedinice policije „Kumrovec“ i Posebne jedinice policije „Pionirski grad“ te se raspoređuju na području općine i policije, a u 09,00 počinje puščana paljba na Policijsku postaju i zgradu općine s okolnih brda. Specijalci također uzvraćaju, a sve završava nakon nekih pola sata kada dolazi JNA. Svi razoružani hrvatski specijalci vraćeni su u službu, a 32 ljudi je uhićeno pod sumnjom da je sudjelovalo u pobuni te su prevezeni u Bjelovar radi ispitivanja. Tijekom dana, hrvatski specijalci stavili su pod nadzor ulaze u grad te su često pri kontroli vozila u automobilima pronalazili duge cijevi, a u Lipiku je čak zaustavljen i dr. Jovan Rašković. U 14,00 u postaju dolazi nekoliko oficira JNA, među kojima i general Dobrašin Praščević (načelnik Štaba V. vojne oblasti), a u 16,00 dolaze i Stjepan Mesić (potpredsjednik Predsjedništva SFRJ i predsjednik Vlade RH) i Slavko Degoricija (predsjednik Vijeća općina Sabora RH). Na sastanku nije dogovoreno ništa konkretno, nego je samo postignut dogovor u novom susretu u Pakracu sljedeći dan. Kako su visoki predstavnici otišli, tako se oko 18,00 s okolnih brda sručila pucnjava jača nego ujutro, a specijalci također nisu ostali dužni. Hrvatske snage su imale troje ranjenih, dok gubici pobunjenika nisu utvrđeni, iako JNA u svome izvještaju navodi da je bilo nekolicina ranjenih s obje strane. Nakon prestanka pucnjave, došlo je do sukoba između specijalaca i JNA. Kod bolnice je iz prostora koji je nadzirala JNA upućeno nekoliko hitaca iz pješačkog naoružanja na BOV u kojem su se nalazili specijalci. BOV je uzvratio, a isto tako i mitraljez JNA, srećom bez težih posljedica i sukoba širih razmjera. Dana 03. ožujka 1991. nije bilo sukoba, vjerojatno zaslugom sastanka u PP Pakrac dan prije na kojem su sudjelovali i visoki dužnosnici RH, SFRJ i JNA. Na sastanku je odlučeno da se situacija vrati na stanje prije 01. ožujka 1991.
Usprkos navedenim činjenicama, srbijanske Večernje novosti su u „vanrednom izdanju“ – već 02. ožujka 1991. – u članku pod naslovom „Masakr golorukoga naroda“ donijele lažne navode da je Pakrac napalo „više od 8000 redarstvenika, specijalaca i do zuba naoružanih pripadnika HDZ-a“, od kojih su se „goloruki Srbi branili motkama i vilama“.
Loading...
Reload document 
Open in new tab 
