Aferama opterećeni HNS-ov Ivan Vrdoljak, koalicijski partner HDZ-ovog Andreja Plenkovića, oduzeo bi hrvatskim biračima pravo da izravno biraju predsjednika RH. Nakon eksperimenta zvanog ‘Škola za život’ nudi svoje rješenje i za izbor hrvatskog predsjednika.
> Dr. Željka Markić: O Škorinoj kandidaturi i temama koje će odlučiti predsjedničke izbore
“Smatram da je jačanje parlamentarne demokracije novi iskorak u političkom životu Hrvatske. Ne mislimo tu inicijativu raditi paušalno, nego želimo prethodno otvoriti širu raspravu na tu temu s ustavnim i pravnim stručnjacima. U tom slučaju ako želimo da se predsjednik bira u Saboru, a ne direktno, onda bi isticanje svog kandidata bilo kontradiktorno. Iz istog razloga ne podržavamo niti jednog od kandidata“, kazao je Vrdoljak.
Vrdoljak ponavlja kao i prošle subote da HNS ne želi povećanje ovlasti predsjednika države.
HNS, stranka koja je na izborima za EP osvojila 2,6 posto glasova, priprema se za unutarstranačke izbore i parlamentarne izbore. Vrdoljak je potvrdio da se neće kandidirati za predsjednika stranke, rekavši da se “vraća u svoju bazu“.
Iduće parlamentarne izbore ocijenio je vrlo važnima za Hrvatsku.
„Na izborima treba pokazati da populisti i ekstremisti, bili oni lijevi ili desni, neće moći ugroziti stabilnost ove zemlje“, ustvrdio je Vrdoljak.
>Dr. sc. Hrvoje Pende: Blaženka Divjak vs. Ivan Milas – pošto kilo mozga?
Nahvalio je Vrdoljak i HNS-ov eksperiment nad učenicima i nastavnicima.
“Prije nešto više od dvije godine najavili smo reformu školstva koja je upravo počela u školama”, kazao je, ustvrdivši da je to “najveća reforma od osamostaljenja Republike Hrvatske“.
„U njoj je angažirano 68 tisuća učitelja i profesora. Reformu smo obećali prije nešto više dvije godine i sada je ‘Škola za život’ u školama i vidjet će se uskoro koliko je to veliki iskorak za budućnost naše djece“.
HNS-ov eksperiment s nepoznatim posljedicama
Podsjetimo, reforma obrazovanja u Hrvatskoj uglavnom je svedena na eksperimente s nepoznatim posljedicama. Dok na zapadu velike tvrtke već u srednjoj školi regrutiraju stipendiste koji će biti njihovi budući radnici, u Hrvatskoj bitne stvari, poput povezanosti ekonomije i školstva, sustava stipendiranja i financiranja, znanstvene metodologije, te neovisnosti školstva od dnevne politike i politike uopće, ostaju negdje na marginama.
“Politika ulice, a ne neka službena hrvatska politika zasjekla je duboku brazdu u hrvatski obrazovni sustav. Sve to još je osjetljivije jer se tu prije svega radi o interesu jedne malobrojne, ali vrlo glasne grupe koju zanima gušenje identitetskih sadržaja u humanističkom dijelu predmeta, što je nikad dokraja odbačeni rad Jokićevih ad hoc složenih skupina, prikriveno zagovarao”, upozorio je Slobodan Properov Novak, hrvatski povjesničar književnosti, komparatist, novinar, političar, teatrolog, te dodao: Tu se radi o prikrivenom zagovaranju tri nevjerojatne ali još uvijek djelatne pseudo-političke teze“.
“Prva glasi: Hrvatska jest slučajna država, nastala na tradiciji neke navodno zločinačke povijesti. Upravo zato je svakodnevno potrebno dokazivati da su Hrvati pametni i dobri, budući da to zapravo nisu.
Druga teza odnosi se na Domovinski rat. Čak i kad se o njemu ne govori izravno, promovira se pesimizam. A sve što se tiče toga kompleksa događaja iz 90-ih godina, tumači se nekim posve arbitrarnim građanskim sukobom, u kojem su Hrvati, citirajmo Marxa, „uobičajeni šljam i slučajni narod“, pa nisu vodili oslobodilački rat, nego su se u tome ratu izjednačili s agresorom.
Treća teza, koju nalazimo prikrivenu u Jokićevim kurikulima, odnosi se na razdoblje od 1945. do 1990., vrijeme takozvane druge ili nove Jugoslavije. Ono se tumači kao jedino pozitivno vrijeme koje je stvorilo uvjete da se suvremena Hrvatska uključi u europske tokove i postane dio Europske unije, kao antifašistički konstrukt pri čemu se zaboravlja da je u uljuđenoj Europi jedini normalni antifašizam isto što i antikomunizam”, podsjetio je Prosperov Novak.
“Papirnati, a posve nestvarni reformni sustav ministrice Divjak i njezinog nedostojnog mentora Ivana Vrdoljaka uvodi se na mala vrata, mimo službenih odluka i strateških dokumenata. Nitko nije odlučio da se hrvatsko školstvo reformira u skladu s idejama isključivosti e-učenja niti kratko poteznih marksističkih tečajeva za podizanje nastavničke izvrsnosti. O tom dijelu „reforme“ ministrice Divjak najbolje se moglo razaznati kad se odmah na početku njezina mandata u njezin posao počeo miješati hrvatski biznismen Nenad Bakić. On je barem jedan mjesec glumio hrvatskoga spasitelja. Sad su se pojavili drugi spasitelji, nešto oprezniji, uglavljeni u institucije koje se zovu CARNET, Visoko učilište Algebra, Fakultet organizacije i informatike u Varaždinu ili jednostavno nastupaju samostalno, kao nekadašnji ministar Vedran Mornar”, kazao je Prosperov Novak, te dodao: “Moramo se najprije upitati tko to provodi privatnu reformu a potom tko provodi, ili pokušava provesti, tu jednostranačku reformu. Od toga se javno ogradio premijer Plenković”
Tekst se nastavlja ispod oglasa
