I nakon Račana – Račan?

Predsjednik SDP-a, Zoran Milanović, nakon izbornog poraza i neuspjeha u postizbornoj slagalici, našao se u nezavidnoj situaciji. Mnogi članovi Socijaldemokratske partije Hrvatske, koji su kod Milanovića zapali u nemilost, protestiraju, traže ostavku predsjednika svoje stranke te mu zamjeraju i neprimjerenu retoriku koja je zaista u nekoliko navrata prešla granice dobrog ukusa, praktički se odvijala na rubu incidenta.

Sukobi koji će se tek rasplamsati?

Zanimljivo je iz neutralnog kuta promatrati pozadinu sukoba u SDP-u koji se rasplamsavaju i koji će tek izbiti na površinu kako se budu približavali unutarstranački izbori najavljeni za veljaču. Milanović, tvrde oni koji su dobro involvirani u priču, zasad nema ozbiljnog konkurenta za mjesto prvog čovjeka vodeće stranke hrvatske ljevice, iako se ne može reći da nema i jaku oporbu.

Tonino Picula, nekadašnji ministar vanjskih poslova u Vladi Ivice Račana, koga neki smatraju predstavnikom umjerenije struje unutar stranke i najvećim oponentom aktualnog predsjednika, daleko je od klasičnih dvorskih borbi u Hrvatskoj. Uglavnom je nerealno očekivati da bi on iz Bruxellesa mogao rušiti Milanovića koji očito ima apsolutnu potporu ljudi kojima je okružen. Dakako, valja podsjetiti da je te ljude kad je imao priliku on birao, nimalo slučajno.

Vrlo oštro pismo Gvozdena Flege

Glavni oponenti Zorana Milanovića zapravo dolaze, koliko god to možda izgledalo čudno, iz prošlosti, javljaju se stari kadrovi SDP-a koji su na važnosti unutar stranke izgubili još dok je predsjednik bio pokojni Ivica Račan. Dakle, bivši ministri Vlade koju je on vodio između 2000. i 2003. godine.

Primjerice, predsjednik savjeta za znanost i obrazovanje SDP-a Gvozden Flego poslao je otvoreno pismo Zoranu Milanoviću. Flego misli da su neuspjesi SDP-a poprilični, spominje pet uzastopnih poraza stranke. Poruka je jasna, no, zanimljivo da ona nije polučila veći odjek unutar same stranke koja je izbore ipak izgubila.

“Iz izjava predsjednika naše stranke čini mi se da je u potpunosti izgubio samokontrolu, a mislim da osoba koja je u takvom stanju nije sposobna voditi stranku, pogotovo što bi SDP trebao biti okosnica opozicije”, rekao je Flego u emisiji Studio 4 HRT-a. Podsjetimo, Gvozden Flego bio je prije 13 godina u koalicijskoj Vladi koju je vodio Ivica Račan ministar znanosti i tehnologije.

Davorko Vidović nešto blaži, ali zato ništa manje kritičan

Kad smo već spomenuli Gvozdena Flegu ne zaboravimo kako je nešto ranije reagirao još jedan ministar u Vladi Ivice Račana, ujedno i bivši sisački gradonačelnik, Davorko Vidović, koji je također oštro osudio incidentne izjave Zorana Milanovića te ga na neki način indirektno pozvao na ostavku.

Ne zaboravimo da je Vidović zapravo voljom Milanovića marginaliziran u SDP-u i nedavno ”gurnut” u žrvanj prijevremenih lokalnih izbora za sisačkog župana na kojima, zbog silnih afera bivše SDP-ove županice Marine Lovrić – Merzel, nije imao nikakve šanse pobijediti. Vidović je debaklom na tim izborima jednostavno politički potrošen. Namjerno?

Baldasar nije mazio šefa

Javio se i nešto mlađi SDP-ovac, splitski gradonačelnik Ivo Baldasar pozvao je vodstvo SDP- a na ostavke zbog izbornog neuspjeha. No, osudio je i netolerantne izjave Zorana Milanovića.

Važno je spomenuti da Zoran Milanović i Ivo Baldasar nisu u nekoj velikoj, uvjetno rečeno, ljubavi. Razlozi su manje ideološki, oni su više pragmatični. Milanović nije stavio Baldasara na listu za Sabor na parlamentarnim izborima.

Probudio se Ivan Račan

Najzanimljivija je ipak činjenica da je ‘šećer’ na kraju došao u Jutarnjem listu, koji je godinama dobro involviran u sva zbivanja unutar SDP-a. Naime, možda ne slučajno ovih dana Jutarnjem listu intervju je dao stariji sin pokojnog Ivice Račana – Ivan. Kako navodi Jutarnji list, zanimljivo je kako mnogi vjeruju da je upravo on najzaslužniji za Milanovićev odabir 2007. godine poslije smrti Ivice Račana i postavljanje na čelo socijaldemokrata, te drugih ključnih poteza. Mnogi tvrde da je 42-godišnji Ivan Račan siva eminencija SDP-a, s jakim adutima.

Je li tome baš tako, odnosno, je li Račanova struje u SDP-u ipak marginalizirana poslije pobjede na parlamentarnim izborima prije četiri godine? Kad smo spomenuli Račanovu struju mislili smo na struju Ivice Račana koja je nastavila cirkulirati pod vodstvom sina mu Ivana.

Budi li se Ivan Račan i onaj dio SDP-a koji on predstavlja poslije poraza na jesenskim parlamentarnim izborima? Jesu li stari kadrovi došli na ‘štih’ pod vodstvom mlađeg Račana?

Smjernice tatina sina

Upravo za Jutarnji list Ivan Račan progovara o tome kako vidi SDP sada.

“Silazimo s vlasti, ali se ne osjećamo poraženima. Barem ne na izborima. Ulazimo u opozicijsko razdoblje i morat ćemo se prestrojiti. Bit će potreban period prilagodbe, ali vidim da su procesi krenuli”, kaže on.

“SDP ne treba rezove nego promjene u ustrojstvu i radu u usporedbi s prethodnim opozicijskim periodom. Potrebno je otvoriti prostor za angažman stručnih ljudi u stranačkom radu, koji ne moraju biti članovi stranke. Tu prije svega mislim na promišljanje i kreiranje stranačkih politika, kao i analizu onoga što će raditi nova vlast. Zatim se treba više okrenuti vlastitom članstvu, uključiti sav stranački potencijal u svoj rad i proces donošenja odluka. I kao zadnje mislim da SDP mora poraditi na svojim programskim osnovama i definirati se u skladu s njima za buduće razdoblje. SDP mora naučiti na navedenim greškama i svemu što se desilo u obnašanju vlasti, stranku postrojiti ponešto drukčije s obzirom na prethodno razdoblje opozicije pred vlast. Jer, ako ćemo ponovo tražiti priliku na sljedećim izborima, ne smijemo si dozvoliti novi prigovor da smo nespremni preuzeli vlast”, opisuje unutarnje rezove za koje smatra da ih SDP treba napraviti.

Iako Ivan Račan tvrdi da nema ambicije preuzeti SDP teško se oteti dojmu koji je svojim izjavama ostavio. Naime, ima li Račan, ako već nema osobnih ambicija biti lider te stranke, neko ime koje bi po njemu bilo idealno voditi SDP u opoziciji i pokušaju da prije ili poslije preuzmu vlast? Jesu li istupi bivših ministara iz vremena Ivice Račana slučajni, spontani, ili je pak sve na neki način sinkronizirano kao uvod za predstojeće unutarstranačke izbore i konačni veliki ”obračun” na ljevici? Neki bi rekli kako je na djelu ”spontani” povratak starih komunističkih kadrova u sam vrh SDP-a te da oni računaju da će tako nešto javnost ”prepoznati” kao demokratizaciju stranke.