Na plenarnoj sjednici Europskog parlamenta u Strasbourgu u srijedu je izglasano konačno usvajanje prekretničke direktive EU o deportaciji, Uredbe o vraćanju. Njezina je namjena usklađivanje i pojednostavljenje pravila o dobrovoljnom i prisilnom vraćanju na razini cijele EU u nastojanju da se poveća zaostajući broj deportacija, budući da samo oko četvrtine odbijenih tražitelja azila zapravo napusti EU.
Direktiva formalno nije dio vodećeg zakona o azilu poznatog kao Migracijski pakt, koji je stupio na snagu prošli tjedan, već je namijenjena kao njegova dopuna nakon što su države članice i desničarske stranke kritizirale Pakt zbog neuspjeha u rješavanju nedostataka u odjelu za deportaciju.
Sada će se to konačno promijeniti. Parlament je usvojio konačni tekst s 418 glasova za i 218 protiv, što je jedna od najjasnijih posljedica porasta broja nacionalnih konzervativnih stranaka na izborima za EU 2024.
„Doba Willkommenskultur je završila, započela je era masovnih deportacija“, komentirala je stranka Švedski demokrati, čiji je zastupnik u Europskom parlamentu Charlie Weimers igrao središnju ulogu kao izvjestitelj u sjeni ECR-a.
>Sigurnosni stručnjaci upozorili EP: Europa se nalazi na rubu građanskog rata
Rijetko jedinstvo europske desnice
U rijetkom iskazu jedinstva europske desnice, direktivu nisu usvojile samo nacionalne konzervativne skupine (PfE, ECR i ESN) već i EPP, koji u velikoj većini slučajeva glasa zajedno s lijevim strankama. Članovi EPP-a, posebno njemačka vladajuća stranka CDU, čini se da su konačno shvatili stvarnost očekivanja birača i nastoje ponovno zadobiti povjerenje ljudi skretanjem prema desnici po pitanju imigracije.
„EPP se uspio riješiti Stockholmskog sindroma od kojeg je patio kako bi podržao zahtjeve Patriotskih snaga“, rekao je Jordan Bardella, predsjednik skupine Patrioti za Europu (PfE).
Izvjestiteljica Patriota u sjeni za ovaj dosje, nizozemska zastupnica u Europskom parlamentu Marieke Ehlers, također je „igrala vodeću ulogu“ u pronalaženju konsenzusa prihvatljivog i za suverenističke stranke i za EPP, koji je zamijenio raniji, mnogo slabiji tekst koji je trebao biti usvojen putem koalicije ljevice i EPP-a.
„Sada postoji konsenzus o pooštravanju europske migracijske politike“, rekao je Bardella, a dodala je potpredsjednica PfE-a Kinga Gál.
Nakon što Vijeće odobri i konačni tekst, Direktiva o vraćanju u potpunosti će stupiti na snagu 1. srpnja 2027., što znači da će zemlje EU imati godinu dana za pripremu tehničke, pravne i administrativne infrastrukture prije pune provedbe.
Što je novo u Uredbi o vraćanju?
Najvažnije je da će novi zakon uvesti obvezu međusobnog priznavanja i provedbe između država članica u vezi s nalozima za deportaciju, što znači da migranti ne mogu zaobići odluke o vraćanju preseljenjem u drugu zemlju EU i ponovnim pokretanjem postupka. Nalog za vraćanje u jednoj zemlji pravno će se smatrati valjanim nalogom u svim njima.
Direktiva također dopušta puno dulje pritvaranje migranata s čekajućim nalozima za deportaciju, iako samo u određenim slučajevima (kao što su rizici od bijega, nedostatak suradnje ili sigurnosne zabrinutosti), povećavajući maksimalno vrijeme s 3 mjeseca na 24 mjeseca uz dovoljno obrazloženja.
Papirologija
Time se osigurava da migranti ne nestanu unutar EU dok vlasti obrađuju papire i čekaju prihvaćanje zemalja odredišta. Problem je, međutim, što prema Migracijskom paktu maloljetnici ili bilo tko s bilo kakvim zdravstvenim (uključujući mentalno zdravlje) problemima ne smiju biti pritvoreni ni pod kojim okolnostima, što će se nesumnjivo zloupotrijebiti.
Još jedna važna točka je uvođenje centara za povratak u treće zemlje, što državama članicama omogućuje eksternalizaciju postupaka povratka slanjem migranata u sigurne objekte izvan teritorija EU kako bi čekali kraj postupka, osiguravajući da neće izbjeći provedbu nakon što se papirologija završi.
>Sokol: ‘Dosta je diktature ljudskih prava, lakše deportacije migranata donijet će sigurnost i mir’
Kontroverzni aspekt zakona
Iako je ovo jedan od najkontroverznijih aspekata zakona, on još uvijek nije ni približno toliko strog koliko je većina država članica i konzervativnih stranaka izvorno zahtijevala. Početna ideja bila je učiniti isti format dostupnim i za postupke dolaska, što bi osiguralo da tražitelji azila stupe na tlo EU tek nakon što im se odobri azil. Ako im se zahtjev odbije, već bi bili spremni za deportaciju natrag u svoje matične zemlje.
Međutim, Komisija se jednostavno nije složila s ovom verzijom, već se odlučila za puno ograničeniji opseg koji dopušta zadržavanje samo migranata s već izdanim nalozima za povratak, dok Pakt o migracijama zabranjuje učinkovito zatvaranje granica i prisiljava države članice da provode postupke dolaska i azila unutar svog teritorija.
‘Australski model’
Konačno, direktiva uvodi dulje i potencijalno neograničene zabrane ulaska za ilegalne migrante koji se smatraju nacionalnim sigurnosnim rizikom. Ova je odredba također ublažena u konačnom tekstu, budući da bi izvorni prijedlog Parlamenta omogućio doživotne zabrane za one koji više puta pokušavaju ilegalno ući u EU ili odbijaju suradnju s vlastima i pokušavaju zaobići odluke o povratku.
Desničarske stranke htjele su uvesti doživotnu zabranu ulaska nakon samo jednog ilegalnog ulaska (oponašajući „australski model“), ali to nije ni razmatrano. U svom sadašnjem obliku, Migracijski pakt uopće ne kriminalizira ilegalne ulaske, već prisiljava države članice da primjenjuju uobičajene postupke azila na migrante uhvaćene na njihovom teritoriju, isto kao da su legalno zatražili azil na granici, piše European Conservative.
Tekst se nastavlja ispod oglasa Tekst se nastavlja ispod oglasaIzvor: narod.hr/European Conservative
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu i društvenim mrežama Narod.hr dopušteno je registriranim korisnicima. Čitatelj koji želi komentirati članke obavezan se prethodno upoznati sa Pravilima komentiranja na web portalu i društvenim mrežama Narod.hr te sa zabranama propisanim člankom 94. stavak 2. Zakona o elektroničkim medijima.