Molitvom u crkvi Rođenja Blažene Djevice Marije u Boričevcu, te procesijom i polaganjem vijenaca pred spomen – obilježjem žrtvama, obilježen je u nedjelju Dan sjećanja na žrtve Boričevca 1941.
Tijekom Drugog svjetskog rata, nakon izbijanja ustanka u susjednom Srbu, ovo selo u Lici postalo je poprište teških zločina nad hrvatskim civilima, među kojima je bilo i djece.
Preživjeli stanovnici su protjerani, a selo je spaljeno i opljačkano.
“Moj otac Mile Pavelić je rođen ovdje, sa sestrom i četiri brata. On i njegova cijela obitelj s ocem, stričevima i djedom iz zadruge Pavelić, Ivan pok. Gogo, oni su protjerani iz ovih krajeva. Dva strica su ostala i oni su tu poginuli”, rekao je za HRT Marko Pavelić, član obitelji žrtava Boričevca.
“Ti ustanici, pobunjenici, oni su njih proganjali, jedan dio je umirao i usput. Koliko je točno njih umrlo usput, mi to ne znamo, ali ukupan broj ljudi koji su stradali u 2. svjetskom ratu u Boričevcu je oko 300, od ’41. do ’45. i važno je reći da selo danas gotovo ne postoji“, rekao je Pero Šola, član žrtvoslovnih udruga.
SNV poziva na obilježavanje 85. godišnjice ‘Ustanka naroda Hrvatske’
U ponedjeljak, 27. srpnja 2026., Srpsko narodno vijeće poziva na obilježavanje 85. godišnjice “Ustanka naroda Hrvatske”, kod Spomenika u središtu Srba, potom slijedi tribina (Milan Radanović, dr. sc. Igor Mrkalj, dr. sc. Ivo Goldstein) o događajima prije, tijekom i nakon ustanka 27. srpnja 1941.
> Dr. Begonja: Oni koji odlaze u Srb i klanjaju se krvavim događajima iz prošlosti imaju zavidnu razinu patologije
> Biskup Bogović u Boričevcu: Hrvatska je razapeta između Srba i Boričevca – neka nas konačno počnu okupljati žrtve, a ne mučitelji
Podsjećamo SNV, kojemu je više desetljeća na čelu bio SDSS-ov Milorad Pupovac – bivši koalicijski partner HDZ-a i Andreja Plenkovića, preko tjednika “Novosti”, koje pak dobivaju milijunske iznose iz državnog proračuna, godinama izražava netoleranciju prema većinskom hrvatskom stanovništvu.
>Kako je SNV u Plenkovićevoj eri došao s 1,5 na 16,5 milijuna eura: Pogledajte graf
> Stigli Pupovac, Mesić…: Što se točno dogodilo u Srbu i zašto je sporan ‘antifašistički’ karakter ustanka?
Povjesničar Jareb: ‘Srpski ustanici proveli su dosljedno etničko čišćenje svih Hrvata i muslimana koji su tamo bili’
A što se događalo u danima oko ustanka u Srbu 1941. godine objasnio je za Hrvatski radio povjesničar Hrvatskog instituta za povijest dr. sc. Mario Jareb.
“U srpnju 1941. na širem području jugozapadne Bosne, istočne Like i sjeverne Dalmacije izbio je ustanak srpskog stanovništva protiv vlasti Nezavisne Države Hrvatske”, podsjeća Jareb.
“Iako je poslije rata tvrđeno da je to bio nekakav partizanski komunistički ustanak, činjenica je da su u tadašnjem ustaničkom vodstvu komunisti činili tek jedan dio ljudi. Bilo je puno nekomunista, budućih vođa četničkog pokreta na tome području. Primjerice, na kninskom području jedan od vođa bio je pop Momčilo Đujić, kasnije zapovjednik četničke Dinarske divizije. Riječ je o srpskom ustanku”, ističe.
> 11. kolovoza 1941. Otrić – kako su se antifašisti iz Srba dogovorili s fašistima iz Italije?
“Srpski ustanici se nisu nazivali partizanima – unatoč odluci Partije od kraja lipnja 1941. – nego gerilcima. Primjerice, u vojnom vodstvu bio je vrlo aktivan i četnički zapovjednik u Lici, Boško Rašeta. Također u to doba ustanici se ne bore protiv Talijana koji su prisutni. Tamo, dapače, sklapaju neke sporazume, primjerice Otrićki sporazum od 11. kolovoza 1941. Oni traže talijansku zaštitu i obvezuju se da se neće boriti protiv Talijana.
Taj Otrićki sporazum potpisao je, inače član Partije, Đoko Jovanić, budući general Partizanske, odnosno Jugoslavenske narodne armije.”, upozorava Jareb.
“Ono što je sporno u tom ustanku, koji nikako nije bio ustanak naroda Hrvatske kako ga se nekad nazivalo, ili naroda Like kako ga danas neki nazivaju, jest to što su ustanici na području na kojem su zavladali proveli – možemo to tako reći – dosljedno etničko čišćenje, današnjim rječnikom, svih Hrvata i muslimana koji su tamo bili.”
> Vladimir Šulentić svjedoči za Narod.hr: ‘Ustanak’ u Srbu bio je četnički, a počeo je pokoljem moje obitelji u Zrmanja Vrelu
“Poznati su slučajevi, recimo mjesta Boričevac, gdje su, unatoč tome što što je većina stanovnika izbjegla pred tim ustanicima i gerilcima, zatečeno 55 ljudi – žena, djece, nešto staraca – i svi su oni ubijeni. Članovi obitelji Ivezić u Brotnji. Najveći zločin zapravo na tome području počinjen je nakon osvajanja mjesta Kulen Vakufa. Dakle s bosanske strane granice, gdje je po nekim procjenama oko 2000, uglavnom Muslimana, bilo ubijeno.
To su bili neki osnovni obrisi svega toga. Tek tamo negdje u rujnu 1941. počinje takozvana diferencijacija u ustaničkim, odnosno, gerilskim redovima, gdje onda članovi Partije nameću svoje vodstvo dijelu ustanika. Taj dio ustanika onda prihvaća partizansko ime i politiku”, zaključuje Jareb.
Izvor: narod.hr/hrt
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu i društvenim mrežama Narod.hr dopušteno je registriranim korisnicima. Čitatelj koji želi komentirati članke obavezan se prethodno upoznati sa Pravilima komentiranja na web portalu i društvenim mrežama Narod.hr te sa zabranama propisanim člankom 94. stavak 2. Zakona o elektroničkim medijima.