Dok ruska invazija na Ukrajinu ulazi u treći tjedan, a svijet obilaze prizori patnje jednog naroda, pitanje je kako doći do mira. Kakve su perspektive Ukrajine kao moguće članice NATO-a i kakvi su izgledi za mir na tom području? Može li Ukrajina biti trajno neutralna poput Austrije ili Švicarske? Na ta je pitanja u intervjuu za Narod.hr odgovorio akademik i profesor međunarodnoga prava Davorin Rudolf.
Akademik Rudolf polaže nadu u pregovore koji se, i to na visokoj razini, spremaju u Turskoj. Dok nam je odgovarao na pitanja o perspektivi Ukrajine, pitanju moguće neutralnosti te zemlje i zaustavljanju rata, ruski ministar vanjskih poslove Sergej Lavrov zrakoplovom je otputovao u Tursku gdje će razgovarati s ukrajinskim ministrom vanjskih poslova Dmitrom Kulebom.
Narod.hr: Što očekujete od ovog sastanka? Polažete li nade da će otvoriti put smirivanja rata u Ukrajini?
Akademik Davorin Rudolf: Taj sastanak može biti izuzetno važan, pogotovo ako je Ukrajina odustala od učlanjena u NATO pod uvjetom da joj se zajamči neovisnost i suverenost. Ako se s tim prijedlozima slože obje zaraćene države, Rusija i Ukrajina, iako i načelno, rat bi prestao, a Ukrajina bi mogla imati međunarodnopravni status sličan trajno neutralnim državama Austriji i Švicarskoj.
Narod.hr: Što je točno trajna neutralnost i kako su Austrija i Švicarska uopće stekle taj status?
Akademik Davorin Rudolf: Trajna neutralnost jest jedna od ostvarivih varijanti okončanja rusko-ukrajinskoga rata. Austrija je, zahvaljujući tome modelu, 1955., postala trajno neutralna država, izbjegla je okupaciju i povratila državnu neovisnost.
Ona je u Drugome svjetskom ratu faktički ratovala u sastavu Njemačke. To je, međutim, bila Hitlerova volja, jer je Austriju u ožujku 1938. prisilno pripojio njemačkome Reichu, tzv. anschlussom. Zbog toga Saveznici, nakon završetka Drugoga svjetskog rata, nisu s Austrijom zaključili ugovor o miru, kao s Italijom, ali su je bili okupirali i podijelili na četiri zone, rusku, američku, francusku i britansku. Austrijanci su pošto-poto nastojali povratiti neovisnost, ali se usprotivio Sovjetski Savez.
Rusi su znali da će Austrija, čim ponovno stekne neovisnost, odmah pristupiti Zapadu. Zbog toga su, baš oni, predložili Austrijancima status trajno neutralne države. Prvi međunarodni dokument o austrijskoj neutralnosti nastao 15. travnja 1955. u Moskvi, poznat je po nazivu Moskovski memorandum. Potpisali su ga Austrija i SSSR. Potom su, 15. svibnja 1955., Sovjetski Savez, SAD, Francuska, Velika Britanija i Austrija potpisali Državni ugovor o uspostavljanju neovisne i demokratske Austrije, a Austrija je u lipnju 1955. obavila svoj dio zadaće: usvojila je Ustavni zakon o trajnoj neutralnosti.
Rudolf: Uspostavljanjem trajne neutralnosti Ukrajine udovoljilo bi se prvome Putinovu zahtjevu
Narod.hr: Može li Ukrajina opstati po tom modelu?
Akademik Davorin Rudolf: Trajna neutralnost je status države koji joj nalaže da ne smije sudjelovati u ratu, a državama u susjedstvu i velikim silama da je ne smiju uvlačiti u nijedan oružani sukob. Trajno neutralna država ne smije ulaziti u vojne saveze ili blokove, NATO primjerice, ne smije se stavljati na stranu bilo koje države u ratu, bilo agresora bilo žrtve agresije, ne smije dopustiti strane vojne baze na svojemu teritoriju niti prihvaćati obveze političke, gospodarske ili druge naravi koje sužavaju mogućnost njezina ostajanja izvan eventualnoga rata. Mora, zapravo, trajno voditi neutralnu politiku. Jedina je iznimka pravo na oružanu samoobranu, ako je izravno napadnuta. Za uzor je bila uzeta trajno neutralna Švicarska. Zahvaljujući svom neutralnom statusu ta alpska država nije sudjelovala u ratovima od Napoleona naovamo.
Uspostavljanjem trajne neutralnosti Ukrajine udovoljilo bi se prvome Putinovu zahtjevu, po mom mišljenju najvažnijem, da neće pristupiti NATO-u, a Ukrajina bi sačuvala teritorijalnu cjelovitost i neovisnost. I zaustavila ova užasna ruska razaranja.
Narod.hr: No što u tom slučaju s anektiranim Krimom?
Akademik Davorin Rudolf: U ovome trenutku najvažnije je zaustaviti rat. Ako se nastavi, Rusi će potpuno razoriti ukrajinske gradove i rastjerati stanovništvo. O Krimu, koji su Rusi u ožujku 2014. nasilno okupirali, može se pregovarati odvojeno. S obzirom na geostratešku važnost poluotoka i specifičnu povijest možda bi se mogao razmotriti status kondominija, područja pod zajedničkom vlašću dviju država. Ili neki sličan model.
Narod.hr: A samoproglašene republike Doneck i Luhansk?
Akademik Davorin Rudolf: Državni entiteti u Donecku i Luhansku su neprijeporno dijelovi ukrajinskog teritorija. O Putinovoj otimačini se ne može raspravljati. Može se, međutim, dogovoriti autonomija u složenoj ukrajinskoj državi.
Narod.hr: Nalaže li neutralnost demilitarizaciju, razoružanje neutralne države?
Akademik Davorin Rudolf: Ne. Trajna neutralna država ima svoje oružane snage i dužna je svoju teritorijalnu neovisnost i tajnu neutralnost braniti svim sredstvima. Ta ovlaštenja izviru iz prava svake države na samoobranu.
Narod.hr: Uz Švicarsku i Austriju, postoje li u Europi još koje neutralne države?
Akademik Davorin Rudolf: U Europi je status trajne neutralnosti uglavljen u Lateranskome ugovoru iz 1928. za područje Države Grada Vatikana, a proglasila ga je i Malta.
Narod.hr: Treba li Ukrajina u slučaju da se odluči na trajnu neutralnost, unijeti to i u svoj Ustav?
Akademik Davorin Rudolf: Austrija takvu odredbu 1955. nije unosila u svoj Ustav. Dovoljan je bio Ustavni zakon o trajnoj neutralnosti. Nijedna europska država uz granice Rusije nije njoj nikakva oružana prijetnja. Rusi to dobro znaju.
>Ruski MVP: Oko 2 milijuna ljudi iz Ukrajine zatražilo je evakuaciju u Rusiju
Švedska i Finska ulaze u NATO?
Narod.hr: Kakav je u tom kontekstu status Švedske i Finske?
Akademik Davorin Rudolf: Švedska i Finska nisu trajno neutralne države jer nisu stekle taj status međunarodnim dogovorima ili ugovorima, ali u praksi provode politiku neutralnosti koja je, u pogledu ponašanja, gotovo identična s trajnom neutralnošću Švicarske. Švedska nije članica vojnih alijansi, NATO-a primjerice, niti su na njezinu teritoriju strane vojne baze. Ima moderne oružane snage i revno brine o nacionalnoj sigurnosti. Politika neutralnosti joj je omogućila, u velikoj mjeri, ostajanje izvan ratova u drugoj polovini 19. stoljeća, neutralnost u Prvome i Drugom svjetskom ratu. Finskoj je njezin predsjednik Urho Kekkonen utemeljio politiku neutralnost kad je shvatio 1943. da Njemačka gubi Drugi svjetski rat i da je dobro prema Sovjetskome Savezu voditi politiku prijateljske neutralnosti. Posebice nakon rusko-finskih ratova koji su počeli 1939.
Narod.hr: Je li realno očekivati da se Švedska i Finska potaknute ruskom agresijom na Ukrajinu uključe u NATO?
Akademik Davorin Rudolf: Pojavile su se takve vijesti, ne znam koliko su vjerodostojne. U povijesti su zabilježena gruba kršenja međunarodnoga prava, a sada i ova agresije Rusije na Ukrajinu, koja potiču države da se uguraju pod kišobran NATO-a. Trenutačno je NATO najjača obrambena vojna alijansa u svijetu koja itekako vodi računa o suverenosti i teritorijalnoj cjelovitosti prvenstveno svojih članica.
“Ukrajinska nuklearna prijetnja? To je nonsens”
Narod.hr: Kremlj odašilje poruke da je jedan od razloga vojne intervencije u Ukrajini i nuklearno oružje koje navodno Kijev razvija te da je riječ o prijetnji nuklearnim sukobom Rusiji. Smatrate li da ima istine u tome?
Akademik Davorin Rudolf: To je, dakako, nonsens. Rusi svašta govore i svašta rade. Ali, da se umire, može se Ukrajina obvezati da u svojemu naoružanu neće imati oružja za masovno uništavanje. Atomskog oružja, primjerice. U Ukrajini je – dok je bila u sastavu Sovjetskoga Saveza – bilo stacionirano silno atomsko oružje. Prema nekim izvorima 3 tisuće nuklearnih bombi za razaranje udaljenih ciljeva i 2 tisuće strateških bombi koje mogu razoriti gradove. Nakon raspada SSSR-a to je oružje Ukrajina dobrovoljno vratila Moskvi, a za uzvrat je dobila garancije SSSR-a da će poštovati njezinu teritorijalnu cjelovitost i suverenitet. Tako je Kijev potvrdio svoju miroljubivost, a Rusija je ovim ratom svoju obvezu brutalno pogazila.
Narod.hr: Puno nade ulažete u ruskog ministra vanjskih poslova Sergeja Lavrova kojem ste čak i pisali te ga zamolili da se založi za prestanak sukoba.
Akademik Davorin Rudolf: Ovo je vrijeme u kojemu je zabranjeno šutjeti. Moja je dužnost učiniti sve što mogu radi zaustavljanja ovog nesretnog rata u Ukrajini. I da se sporna pitanja između država rješavaju mirnim putem. U pismu Sergeju Lavrovu zatražio sam da potakne prestanak oružanih borbi i pregovore. On ne može riješiti spor, ali može utjecati na rješenje spora. Bio sam hrvatski ministar vanjskih poslova u vrijeme stvaranja države 1991. znam što ministar Lavrov može.
Narod.hr: Pisali ste i predsjedniku Ruske akademije znanosti akademiku Sergeevu.
Akademik Davorin Rudolf: Htio sam istaknuti da su moja pisma osobne naravi, nisu pisana uime neke državne institucije. Ta činjenica daje više slobode. Ugledne novine Frankfurter Allgemeine Zeitung baš su objavile dug popis ruskih znanstvenika koji su apelirali za mir, među njima je i skupina akademika iz Ruske akademije kojoj sam uputio pismo.
“Putinove imperijalne zamisli i njegov totalitarizam u Rusiji može obuzdati samo ruski vojni kompleks”
Narod.hr: Kako procjenjujete planove Putina? Što mu je krajnji cilj? Kad će se i gdje zaustaviti?
Akademik Davorin Rudolf: Kroz Ukrajinu i Kijev protječe duga rijeka Dnjepar, izvire u Rusiji i ulijeva se u Crno more. U istočnim područjima Ukrajine od te rijeke do granica s Rusijom živi pretežito pravoslavno stanovništvo u dvije crkve, patrijarh jedne je u Moskvi, a druga crkva je ukrajinska. Prema mojoj procjeni početni ruski plan agresije bio je osvojiti područje istočne Ukrajine od Dnjepra do granica s Rusijom i proglasiti novu ukrajinsku republiku pod svojim nadzorom. Prema modelu koji je Moskva primijenila u Gruziji: nakon rata s tom državom dvije su se gruzijske pokrajine odcijepile i stvorile dvije nove kvazi-državice: Abhaziju i Južnu Osetiju. Moskva ih je odmah priznala. U drugoj suverenoj državi, Moldovi, Rusi su praktično otkinuli njezin sjeverni dio i proglasili Pridnjestrovlje u kojemu sada gospodare. Pa onda te odmetnute državice koje je Putin kreirao i priznao na jugoistoku Ukrajine. Putinove imperijalne zamisli i njegov totalitarizam u Rusiji može obuzdati samo ruski vojni kompleks.
Narod.hr: Kako ocjenjujete ulogu Ujedinjenih naroda u ovoj krizi?
Akademik Davorin Rudolf: Ujedinjeni narodi su organizacija kolektivne sigurnosti i mira u svijetu koja počiva na načelu: ako je neka država članica UN-a napadnuta, sve ostale države će pomoći žrtvi agresije i usmjeriti svoje oružane snage na agresora. O poduzimanju tzv. kolektivnih mjera ili oružanih sankcija, odlučuje Vijeće sigurnosti, jedno od šest glavnih tijela UN-a u kojemu je svega 15 država. Među njima pet je stalnih članica Vijeća: Francuska, Kina, Rusija, Sjedinjene Američke Države i Velika Britanija. Ostalih deset nestalnih država mijenja se i bira na razdoblje od dvije godine.
Sada dolazimo do Gordijskog čvora, odlučivanja u Vijeću: za poduzimanje sankcija protiv agresora mora glasati devet država članica Vijeća sigurnosti, pod uvjetom da nijedna od stalnih članica ne glasa protiv. Ako je glasala protiv predložene odluke iako samo jedna stalna članica, pitanje se skida s dnevnoga reda. Negativan glas države stalne članice ima snagu veta. Pošto se uz državu delinkventa uvijek nađe zaštitnica među stalnim članicama koja glasa protiv, sustav za održanje međunarodnoga mira i sigurnosti u Ujedinjenim narodima mrtvo je slovo na papiru.
Narod.hr: Ipak, šest velesila ima privilegiran položaj koji je odavno dogovoren.
Akademik Davorin Rudolf: Taj sustav odlučivanja u Vijeću sigurnosti dogovoren je krajem Drugoga svjetskog rata. Prvo, ne mogu se zbog veta sankcije poduzeti protiv bilo koje stalne članice Vijeća. Drugo, vjerovalo se da će pet velikih sila nastaviti djelovati u zajedništvu poput onoga kakav je bio tijekom rata. Naravno, to je bila iluzija.
Narod.hr: Zašto se ne bi Povelja UN-a i taj sustav promijenili?
Akademik Davorin Rudolf: Duže od pola stoljeća se o tome raspravlja. Vjerujem da bi 180 država od 193 članice UN-a s radošću promijenilo Povelju UN-a i drugačije normiralo donošenje odluka u Vijeću sigurnosti kada je ugrožen ili narušen međunarodni mir ili sigurnost. Povelja se, međutim, može promijeniti samo ako promjenu prihvaća i ratificira svih pet spomenutih stalnih članica Vijeća. Neki dan su u Vijeću namjeravali osuditi Rusiju zbog agresije na Ukrajinu. Ruski predstavnik je mirno glasovao protiv i sve je završilo u košu za otpatke.
Narod.hr: Opća skupština UN-a je nedavno donijela rezoluciju i zatražila prekid ruske invazije. Od 193 države protiv rezolucije glasovalo je smo njih pet. Kako to komentirate?
Akademik Davorin Rudolf: To je dakako izuzetno važan akt jer blamira Rusiju i moralno je osuđuje. Rusija je ponižena grandioznim ambicijama svojih vođa. Nažalost, rezolucije Opće skupštine UN-a o miru i sigurnosti nemaju snagu obveznog pravnog akta, to su samo preporuke.
“Cjelovita i neovisna Ukrajina je izuzetno važna za novi svjetski poredak”
Narod.hr: Kako se, po vašem mišljenju, ovaj rat može okončati?
Akademik Davorin Rudolf: O ratovima se zna da će jednoga dana završiti, a nikada se ne zna kako. Ako se imaju na umu povijest Ukrajine i Rusije, meni se osobno čini primjerenim status tajne neutralnosti uz garanciju neovisnosti i suverenosti Ukrajine.
Cjelovita i neovisna Ukrajina je izuzetno važna i s geo-političkog i strateškog položaja Europe, i za mir u svijetu. I za novi svjetski poredak. Najveća je država po prostranstvu na starome kontinentu, ako se izdvoji euroazijska Rusija. Valja se sjetiti Austro-Ugarske, goleme države koja je razdvajala Nijemce i Ruse. Njezinom propašću nakon Prvoga svjetskog rata i stvaranjem manjih država Rumunjske, Čehoslovačke, Jugoslavije, Bugarske pa i Moldove, ostao je praktički „slobodan prolaz“ za upad u središte Europe. Za velika izravna sučeljavanja i sukobe. Ruska agresija na Ukrajinu je prvi u modernoj povijesti oružani napadaj na jednu članicu UN-a poduzet od stalne članice Vijeća sigurnosti – nuklearne sile – kojoj je međunarodna zajednica povjerila prvenstvenu odgovornost i dužnost čuvanja mira u svijetu. Svojim ishitrenim, neodgovornim i meni osobno neobjašnjivim ponašanjem državni vrh Rusije upozorio je svijet: utroba koja rađa ratove još uvijek je plodna!
Tekst se nastavlja ispod oglasa
