IRB protiv dezinformacija i panike u vezi radioaktivnog otpada

Institut Ruđer Bošković (IRB) poručio je u petak da su u opremi teksta “400 kilograma uranija usred Zagreba”, koji je objavljen u Večernjem listu, navedene brojne površne i polovične informacije koje mogu dovesti do dezinformiranja javnosti i stvaranja panike.

Opremom članka posebno se pogrešno javnosti sugerira zaključak da se radi o situaciji koja ugrožava njihovu sigurnost i zdravlje, što nije istina. IRB stoga demantira insinuacije kako se radi o povredi sigurnosti građana ili zagađenju okoliša, što potvrđuje izvještaj Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo, navodi se u priopćenju.

Privremeno skladište radioaktivnog otpada na IRB-u je, tvrde, strogo kontrolirano, ne predstavlja opasnost za sigurnost i ne postoji kontaminacija okoliša.

Institut mora imati skladište radioaktivnog otpada na kojem će privremeno skladištiti otpad koji nastaje iz znanstvenih istraživanja, jednako kao što ga imaju bolnice, a za sve poslove ima važeće potrebne dozvole.

IRB ima strogi sustav nadzora kamera, kao i protuprovalnu zaštitu u skladu s međunarodnim standardima koje propisuje Međunarodna agencija za atomsku energiju, koji je 24 sata dnevno pod nadzorom dviju neovisnih institucija, a sustav sigurnosti dodatno je nadograđivan zadnjih nekoliko godina, kaže se u priopćenju.

Institut otpad zbrinjava u skladu sa strogim preporukama i regulativama Međunarodne agencije za atomsku energiju, a o svakom preuzimanju radioaktivnih izvora pismeno obavještava Državni zavod za radiološku i nuklearnu sigurnost.

Neistinita je tvrdnja da je došlo do kontaminacije okoliša, obzirom da IRB redovito obavlja mjerenja visine ionizirajućeg zračenja u skladu s propisanom pripadajućom zakonskom regulativom.

Privremeno skladište IRB-a ograđeno je ogradom i sva mjerenja radioaktivnosti izvan ograde oko skladišta nikad nisu bila veća od prirodnih razina zračenja, te su stoga površno iznesene tvrdnje da je nađena povišena razina zračenja u skladištu. Naime, razine u privremenom skladištu povišene su isto kao što su povišene razine zračenja u bilo kojoj prostoriji s rendgenom tijekom njegova korištenja, ističe se u priopćenju.

U slučaju otpada na IRB-u riječ je isključivo o nisko i srednjeradioaktivnom otpadu, odnosno u značajnom broju slučajeva o kratkoživućem radioaktivnom otpadu koji se može skladištiti dok mu aktivnost ne opadne toliko nisko da se može kontrolirano ispuštati u okoliš ili odlagati kao običan otpad.

U slučaju otpada koji se navodi u tekstu Večernjeg lista, riječ je o uranu 238, odnosno prirodnom uranu, što znači da je opasan kao i bilo koji teški metal.

Nije točna tvrdnja o podrijetlu urana 230, odnosno navod da je stigao iz Kutine. Riječ je materijalu koji je nastao kao nusproizvod znanstvenih istraživanja u razdoblju od 1964. do 1971. godine, a koji se od tada privremeno čuva u skladištu IRB-a te čeka premještaj u Centralno državno skladište za koje je Hrvatska bila dužna prema EU regulativi pronaći rješenje.

Taj uran i sav sadržaj skladišta na IRB-u se u tu svrhu prepakirao pod nadzorom i kontrolom američke vlade kako bi bio premješten u Centralno državno skladište. IRB vjeruje da će napokon Centar biti licenciran, kaže se u priopćenju.

Večernji list je u petak izvijestio da je pri sanaciji zapuštenog skladišta na IRB-u nađeno gotovo 400 kilograma uranija koji nije zaveden u službene obvezne evidencije nuklearnog materijala i čuva se bez posebnih sigurnosnih mjera za zaštitu od zračenja i krađe.

Navode kako je riječ o tzv. “žutom kolaču”, pročišćenom koncentratu uranijeve rude, koja sadrži uranijev oksid, koji se pak obogaćivanjem pretvara u nuklearno gorivo. Razina radijacije u skladištu bila je veća od dopuštene, a kontaminacija je izlazila u okoliš, tvrdi se u tekstu.